Priče > Društvo

Žene se UBIJAJU OD POSLA i u kući i na RADNOM MESTU - ko je izračunao da to VREDI 72.000 dinara?

Najugroženije su žene u ruralnim sredinama, ali i one obrazovane neretko preuzimaju na sebe veći deo kućnih poslova

Izvor: K1info

02/11/2022 > 20:00

podeli vest:

Žene se UBIJAJU OD POSLA i u kući i na RADNOM MESTU - ko je izračunao da to VREDI 72.000 dinara?
Foto: Pexels.com


Kada bi žene bile plaćene po tržišnim cenama za rad koji obavljaju u domaćinstvu, njihova mesečna zarada iznosila bi oko 72.000 dinara, pokazalo je najnovije istraživanje Akademije ženskog preduzetništva iz Novog Sada.

Tim povodom gosti u studiju “Uranka” na K1 televiziji bili su Irena Fiket sa Instituta za filozofiju i društvenu teoriju, reditelj Dragoslav Bokan i psiholog Željko Mašović.

- Značajno je da se pojavi u javnosti ova informacija zbog toga što istraživanje ukazuje na to da su duboko ukorenjene rodne uloge. Muškarac preuzima ulogu muškarca, žena preuzima ulogu žene. Preuzima tradicionalnu patrijahalnu ulogu iz koje ne može da izađe i poslove koji se nikako ne vrednuju. Taj rad treba da se vrednuje u porodicama, kao balans profesionalnog i porodičnog. Treba da se vrednuje unutar institucija i treba da se promeni odnos unutar porodice koji ženi dodeljuje tradicionalnu ulogu po kojoj ona preuzima sav teret. Poenta ovog istraživanja je da monetizacijom pokažemo koliko je rad u porodičnim uslovima veliki i koliko se bez njega ne može - kaže Irena Fiket.

Istraživanja su sprovođena i ranije, a pre nekoliko godina računica je bila 546 evra.

Foto: K1/Printscreen

 

- Za ovo poslednje istraživanje još ne postoje detalji. U ranijem istraživanju postoji precizan račun. Uzimale su se prosečne tržišne cene za kuvanje, cene za čuvanje i nege starih osoba, članova porodice, brige o deci, recimo koliko bi neka bebisiterka uzela novca po tržišnoj ceni itd. To su tržišne cene tih poslova.U tu cenu je uračunato koliko vremena provedu u tim poslovima i dodeljena im je ta monetarna vrednost. To znači da žena koja je zaposlena morala za sve te “kućne” poslove da plati nekoga i to bi koštalo 72.000 dinara. Problem je što to nije osmočasovno radno vreme, već dvanestočasovno ili šesnaestočasovno radno vreme - rekla je Fiket u emisiji “Uranak” na K1 televiziji.

 

Ona je objasnila i kakav je odnos rada u kući između muškaraca i žena.

- To veoma varira u odnosu na nivo obrazovanja. U teoriji to zovemo teorija resursa. Koliko žena zarađuje i koliki joj je nivo obrazovanja, odnosno da li imaju resurse da se izbore za svoje slobodno vreme. Najugroženije žene su žene u ruralnim sredinama. One preuzimaju sve poslove čak i ako imaju neko zaposlenje, to je bar duplo više od muškaraca koji provode vreme u kućnim poslovima. To važi čak i za akademske radnice. U uzorku smo čak imali žene koje zarađuju više od muškaraca sa kojima su u braku, gde su oba partnera visokoobrazovana. Zarađuju više, imaju više socijalne pozicije, ali svejedno preuzimaju veći deo “kućnih” poslova. Ova situacija se još više ističe kada u porodicu dođu deca. Zato neke žene odlažu dobijanje dece i širenje porodice jer nemaju podršku institucija, ali i rodnih uloga unutar porodice. Čak i kada se izbore za neki balans unutar porodice, u jednom trenutku sav teret pada na njih, tako je i u svetu prema istraživanjima. Kod nas je situacija dosta teža nego u drugim zemljama. Mi kao društvo idemo u regresiju u tom smislu - rekla je Irena Fiket.

Foto: K1/Printscreen

 

Reditelj Dragoslav Bokan je objasnio da nije sve “prosta matematika” i da ne možemo na taj način da posmatramo odnose unutar porodice.
- Opasnost tog istraživanja je banalizacija porodice. Banalizacija uloge i žene i muškarca. Oni koji žive i rade u porodici to doživljavaju kao dar i privilegiju, koji se tome raduju i to odmara od posla. Nije im to posao nego ih to odmara od posla. Ima onih koji u tom davanju pronalaze radost, a ima i onih koji to rade mehanički. Neko će reći da takva istraživanja ugrožavaju i banalizuju priču, a i ugrožavaju ideju ličnosti, koja je jedinstvena i neponovljiva - kazao je Bokan.

Po toj priči sve u porodici, kako je dodao, može da se svede na podatke i skupljanje podataka o količini rada, vrste rada, podeli rada, a sami znamo da ta granica zavisi od roditeljske ljubavi.

- Nema muškarca koji nije odrastao kao proizvod ljubavi svoje majke i ženski princip određuje sudbinu čitave porodice. Oduvek je žena, sticajem okolnosti, mnogo više bila prisutna u porodici, pa samim tim i u odgajanju deteta nego muškarac. Može da bude opasno da stvari gledamo kroz matematiku. Ako baka pravi palačinke svom unuku sa ogromnom ljubavlju to je najvažnija stvar na svetu, važnija od njenog života pre penzije, a odjednom imamo situaciju da joj neko daje 100 dolara za te palačinke. To su sve opasnosnosti novčanog određivanja - ispričao je Bokan.

 

On je objasnio šta se dobija ako se uvede "profesionalizacija domaćica", ali i koja je razlika između vrednovanja rada oca i majke.

- U reči vrednovanje se krije različit pristup. Najzanimljivije u ovoj temi je uloga domaćice i njena profesionalizacija. Po mom mišljenju domaćice bi stvarno mogle da dobiju podršku države iz budžeta. Recimo da dobije sve ono što imaju slobodni umetnici. To bi možda uticalo i na natalitet i na razvoj odnosa unutar porodice. Definicija domaćice bi bila žena koja nije zaposlena, a po ceo dan radi. Isto, a neki put i više od neke žene koja obavlja posao na način na koji se tretira posao na administrativno-birokratski način. Njen posao traje od jutra kada ustane, ali to nije dovoljno vrednovano. Briga u porodici je u praksi u najvećem broju slučajeva podeljena, ali duh vremena se menja.

Važno je da znamo da stvarno postoje žene koje imaju neuporedivo težu ulogu od muškarca.

- Od rađanja preko bavljenja decom u narednim godinama, gde je teško uspostaviti ravnopravnost u ulogama i u poslu između muškarca i žene, jer postoji prirodna sklonost žene. Kada se rodi dete ne stavlja se na grudi ocu nego se stavlja na grudi majci i tada niko ne postavlja pitanje zašto majci? Postoji nešto što se zove prirodni poredak stvari. Porodica postoji van intelektualne definicije. Ako neko doživljava rad kao privilegiju, kao dar, ako neko ko je čekao godinama dobije dete, ta količina ljubavi i sreće ne može se računati mehanički po broju minuta i cene sata za taj rad - objasnio je Bokan.

Najvažniji je kompromis

Psiholog Željko Mašović kaže da je besmislena bilo kakva paušalizacija ove situacije.

- U kom smislu treba da izgleda nagrađivanje domaćice? Imamo razne priče, recimo u Finskoj, gde ako žena rodi troje dece ona ne mora više nikada da radi, to je besmisleno. Besmislena je bilo kakva paušalizacija. Postoje žene na selu koje plaćaju doprinos kao poljoprivrednice i ceo život ga plaćaju. Bude se u četiri ujutro, muzu krave, hrane svinje…

Foto: K1/Printscreen

 

Naravno i muž radi. Kada uđe u 70. godinu života počinje da prima 7.000 dinara penzije i sada treba da živi od toga, kaže Mašović.

- Vidim dosta očeva koji se ubiše radeći, više nego neke žene, oko dece porodice, kuvanja, čišćenja itd. Nije to sada podela da mu je žena zaposlena na nekoj višoj poziciji. To je sve češća pojava. Žene koje su angažovane na poslu ne vrše pritisak da se sada podele uloge. Sticajem okolnosti dešava se da žena ne može da stigne nešto da završi, a muškarac može i oni se tako kombinuju. Sve ređe je pravilo da muškarac ide na posao, a žena ostaje kod kuće. Žene u ruralnim predelima su manje obrazovane pa teže nalaze posao. Samim tim ostaju u kući i onda se oseti taj pritisak. U porodicama gde postoji kompromis ne postoji pritisak ko će šta da radi. Bilo kakva uloga države u tome obesmišljava sve. Nasilje u porodici ne proizilazi iz patrijahata ili matrijahata već iz budalaštine, rijalitija, ili iz degeneracije patrijahata. Muka je što smo degradirali kao društvo. Povećano je nasilje nad ženama, ali je povećano nasilje i u društvu - ispričao je psiholog Željko Mašović.

Preopterećenost skraćuje životni vek

Fiket je ukazala na najveće opasnosnosti ovakve "raspodele kućnih poslova".

Foto: Pexels.com

 

- Mikromenadžment poslova u kući i oko dece preuzimaju žene. Posledica situacije da žene sve preuzimaju na sebe je ta da žene sve više obolevaju psihički i fizički. Kod nas se skraćuje životni vek žena zbog preopterećenosti ili zbog nedovoljnog vrednovanja. Jako je rizično da mi ženu postavimo u situaciju da je prirodno predodređena da preuzima kućne poslove i brigu o detetu. Ne postoji nijedan naučni dokaz za tako nešto. Ja sam dete dojila tri godine, više od preporuke Svetske zdravstvene organizacije i nisam u tom periodu htela da čistim kuću i da kuvam ručak.

Ko pronalazi zadovoljstvo u kućnim poslovima, pita se Irena.

- Dojenje predstavlja jedan određen posao koji crpi energiju. Posebno kada je beba jako mala i kada je "zalepljena" za mamu. Ističem da se kod "profesionalizacije" domaćice javlja rizik da žena ostane u kući, a ne postoji nijedan indikator ili studija da kaže da su žene predodređene da se time bave. Zadržavanjem žene u porodičnoj sferi smanjuje se mogućnost njenog izlaska na tržište rada i tu se onda govori o institucijama koje moraju da obezbede sve uslove - kaže Irena Fiket u emisiji "Uranak" na K1 televiziji.

Bokan je objasnio zašto su neke stvari važne i šta je zapravo uloga muškaraca.

- Žena je ranije bila ponosna na muškarca koji je bio spreman da je zaštiti, da pogine u toj zaštiti. Danas je situacija: "50 odsto opasnosti pada na tebe draga, 50 odsto opasnosti pada na mene." U patrijahalnom društvu 100 odsto opasnosti pada na muškarca. Koliko je muškaraca poginulo braneći svoju porodicu, a moglo je da pobegne. Kada sam išao u školu devojčice su neobično gledale na jednu osobinu kod dečaka, a to je hrabrost. Da li je greh što je neko spreman da pogine za svoju porodicu? - rekao je Bokan u emisiji “Uranak” na K1 televiziji.

 

 

 

Ostavite komentar