PORODICA NEBOJŠE PAVKOVIĆA TUŽILA NATO ZBOG SMRTI GENERALA: Stručnjaci u "Uranku" otkrivaju - da li će slučaj postati pravni presedan?
podeli vest:
Advokati Anđelo Fjore Tartalja i Srđan Aleksić gostovali su u emisiji "Uranak" na televiziji K1, gde su govorili o tužbi koju je porodica generala Nebojše Pavkovića podnela protiv NATO-a, tvrdeći da je njegova smrt povezana sa posledicama izlaganja osiromašenom uranijumu tokom NATO bombardovanja 1999. godine.
Ovaj slučaj otvara brojna pravna pitanja - da li NATO može biti tužen pred domaćim sudovima, da li postoji građansko-pravna odgovornost Alijanse i može li se osporiti diplomatski imunitet na koji se NATO poziva.
Advokat Anđelo Fjore Tartalja istakao je da je tužba već podneta, kao i da su i ranije vođeni slični postupci.
“Podneli smo tužbu protiv NATO saveza, a i ranije smo pokretali postupke protiv njih. Sud je u prethodnim slučajevima zauzeo stav da NATO uživa imunitet, pozivajući se na sporazum iz 2002. godine. Međutim, uspeli smo da osporimo takvo tumačenje, jer smatramo da, kada postoje navodi o ratnim zločinima, ne može da se poziva na imunitet. Zato je bilo neophodno da prikupimo dokaze koji potvrđuju vezu između izloženosti osiromašenom uranijumu, oboljenja generala Pavkovića i njegove smrti. U Italiji smo već imali slične slučajeve, u kojima su vojnici obolevali od bolesti kakvu je imao i general Pavković“, rekao je Tartalja na K1 televiziji.
On je objasnio da se nova tužba razlikuje od prethodnih po obimu dokumentacije.
“Ne radi se o drugačijoj tužbi, već o znatno obimnijoj. U međuvremenu smo pribavili dodatnu dokumentaciju, pre svega onu do koje smo došli u Italiji, i upravo na tim dokazima zasnivamo naš pravni postupak“, dodao je.
Govoreći o medicinskim dokazima, Tartalja je naveo da se tokom upotrebe municije sa osiromašenim uranijumom stvaraju izuzetno opasne nanočestice.
“Projektili sa osiromašenim uranijumom pri veoma visokim temperaturama stvaraju nanočestice koje sadrže metalne elemente i izrazito su toksične. Još od 1978. godine postoje američka istraživanja koja ukazuju na povezanost ovih čestica sa pojavom tumora. Kasnije su i pojedina tela u okviru Svetske zdravstvene organizacije ukazivala na njihovu opasnost. U Italiji su upravo ovakve nanočestice prepoznate kao važan dokaz u slučajevima vojnika koji su oboleli od tumora, a isti tip oboljenja dijagnostikovan je i kod generala Pavkovića. Reč je o tumorima koji se dovode u vezu sa zagađenjem izazvanim ovim vrstama čestica“, rekao je advokat.
Govoreći o dokazima koji će biti korišćeni u postupku, Tartalja je naglasio da italijanska sudska praksa ima veliki značaj.
“To nije jedini dokaz koji smo priložili, ali jeste jedan od najvažnijih. Uz medicinsku dokumentaciju dostavili smo i veliki broj presuda italijanskih sudova. Postoji više od stotinu pravosnažnih odluka u kojima je zauzet jasan pravni stav o vezi između oboljenja i izloženosti osiromašenom uranijumu. Ukupno je u Italiji doneto više od 550 presuda u korist obolelih vojnika i njihovih porodica, što predstavlja značajan pravni i medicinski presedan“, zaključio je Tartalja.
Govoreći o pitanju imuniteta NATO-a, advokat Anđelo Fjore Tartalja istakao je da upravo taj pravni aspekt predstavlja jedno od ključnih pitanja u ovom postupku.
„Imunitet je pravni institut i njegova primena je jasno definisana. Međutim, smatramo da niko ne može da se poziva na imunitet kada postoje navodi o ratnim zločinima. NATO do sada nigde u svetu nije pravosnažno osuđen, upravo zato što se u dosadašnjim postupcima pozivao na imunitet koji mu je priznat. Ono za šta se mi zalažemo jeste stvaranje novog pravnog presedana. Ukoliko bi država ponovo priznala imunitet NATO-u u ovom slučaju, smatramo da bi time preuzela odgovornost koja bi, prema našem mišljenju, trebalo da bude na strani NATO saveza“, rekao je Tartalja i objašnjava koliko bi ovaj proces mogao da traje:
Govoreći o trajanju ovakvih sudskih postupaka, Tartalja je objasnio da iskustva iz Italije pokazuju da proces može potrajati više godina, ali da su postupci danas znatno efikasniji nego ranije.
„U Italiji sve zavisi od toga kakav je tužbeni zahtev. Prvostepeni postupak u proseku traje oko tri godine, dok je za okončanje postupka kroz sve sudske instance potrebno između šest i sedam godina. Ipak, u odnosu na raniji period, danas se do pravosnažne presude dolazi znatno brže“, rekao je Tartalja.
Na pitanje da li bi eventualna pobeda porodice Pavković mogla da otvori put i drugim građanima za podnošenje sličnih tužbi, advokat je odgovorio da njihov pravni tim neće čekati ishod ovog postupka.
„Ukoliko porodica Pavković uspe u ovom sporu, to bi svakako predstavljalo važan pravni presedan. Međutim, mi nećemo čekati konačnu odluku suda da bismo nastavili sa drugim postupcima. Već pripremamo i podnosimo nove tužbe, nezavisno od ishoda ovog slučaja“, kazao je Tartalja i dodaje da građani žele pravdu.
Tartalja je najavio da pravni tim neće čekati okončanje postupka u slučaju porodice Pavković, već da paralelno priprema i nove tužbe.
„Nećemo čekati da se završi ovaj postupak, već već sada pripremamo i podnosimo nove tužbe. Razmatramo i drugi pravni pravac, koji se odnosi na zaštitu životne sredine i naknadu štete nastale usled zagađenja. U tom slučaju postoji mogućnost da se postupak vodi i pred evropskim sudom“, rekao je Tartalja.
Advokat Srđan Aleksić, koji je istakao da italijanske presude predstavljaju važan oslonac u dokazivanju uzročno-posledične veze između izloženosti osiromašenom uranijumu i razvoja teških oboljenja.
“Presude italijanskih sudova imaju veliki značaj za naše dokaze. Kada je sud već utvrdio uzročno-posledičnu vezu između izloženosti osiromašenom uranijumu i oboljenja, to predstavlja važan pravni argument i u našem slučaju. Postoje i američka istraživanja u kojima je objašnjeno kako osiromašeni uranijum deluje na organizam. Tokom testiranja na dobrovoljcima utvrđeno je da se ista količina osiromašenog uranijuma i teških metala pojavljuje kod američkih i italijanskih vojnika, ali i kod naših građana. Razlika je u tome što je kod ljudi u Srbiji koncentracija bila znatno veća, jer su bili izloženi bombardovanju i eksplozijama u trenutku kada je zagađenje bilo najveće. Upravo zbog toga smatramo da raspolažemo dokazima koji mogu da potvrde uzročno-posledičnu vezu između izloženosti osiromašenom uranijumu i nastanka bolesti“, rekao je Aleksić i dodaje:
Aleksić je istakao da iskustva iz Italije mogu značajno da olakšaju vođenje postupaka pred domaćim sudovima.
“Smatram da su presude i analize iz Italije u velikoj meri olakšale posao našim sudovima kako bi lakše mogli da donesu odluku. Naš cilj je da izvedemo sve relevantne dokaze, zbog čega smo angažovali i veštake medicinske struke. U narednom periodu očekujemo da će oni dati svoj doprinos rasvetljavanju ovih slučajeva, jer je veliki broj ljudi oboleo, a mnogi su, nažalost, i preminuli. Prema poslednjim podacima, između 30 i 40 odsto rezervista preminulo je od završetka bombardovanja do danas, a veliki broj njih izgubio je život usled malignih bolesti. To se odnosi na ljude koji su boravili na područjima zahvaćenim sukobima, ali i na građane koji žive u blizini kasarna, rafinerija i drugih lokacija koje su bile izložene bombardovanju, jer su kod mnogih od njih pronađeni tragovi osiromašenog uranijuma u organizmu. Važno je da građani znaju da se u ovim postupcima ne radi ekshumacija posmrtnih ostataka. Kao dokaz koriste se biopsije koje se čuvaju u arhivama bolnica i koje su uzete u trenutku kada je prvi put dijagnostikovan karcinom“, objasnio je Aleksić.
Aleksić je naglasio da su stručnjaci iz Italije prihvatili da analiziraju i uzorke iz Srbije, što, prema njegovim rečima, predstavlja važan deo dokaznog postupka.
“Zahvalan sam stručnjacima iz Italije što su prihvatili da veštače i biopsije naših građana. Njihove analize, prema našim tvrdnjama, potvrđuju prisustvo značajnih količina osiromašenog uranijuma u organizmu obolelih. Kod generala Nebojše Pavkovića, prema nalazima kojima raspolažemo, utvrđeno je prisustvo 28 mikrograma osiromašenog uranijuma po kilogramu tkiva. To pokazuje kolika je bila koncentracija u njegovom organizmu, zbog čega je, između ostalog, imao i dve operacije. Prema našim saznanjima, dozvoljena vrednost je nula. Smatramo da je to važan dokaz da je prisustvo osiromašenog uranijuma kod vojnika, oficira i građana posledica NATO bombardovanja“, rekao je Aleksić, i dodaje da se priprema oko 200 tužbi.
Aleksić je objasnio i kako izgleda postupak prikupljanja i analize medicinske dokumentacije koja se koristi kao dokaz u ovim predmetima.
„Najvažnije je da postoji biopsija. Nakon uzimanja uzorka, on se dostavlja laboratoriji u Kragujevcu, koja ima ugovor sa laboratorijom u Modeni, gde se obavlja analiza. Na osnovu tih biopsija dobijamo nalaze Instituta za nanotehnologiju, koji predstavljaju važan deo dokaznog materijala. Te analize zatim dostavljamo sudskim veštacima – toksikolozima i endokrinolozima – koji na osnovu njih izrađuju nalaz i mišljenje za sud. Njihov zadatak je da utvrde da li količina osiromašenog uranijuma i teških metala pronađena u organizmu može da se dovede u vezu sa nastankom kancera kod čoveka“, objasnio je Aleksić.
Aleksić je naglasio da će pitanje imuniteta NATO-a biti jedno od ključnih pravnih pitanja u ovom postupku.
„Veoma je važno da se utvrdi da NATO u ovom slučaju ne može da se poziva na imunitet. Ukoliko bi sud prihvatio da NATO uživa imunitet pred domaćim sudovima, smatramo da bi država Srbija mogla da snosi odgovornost za naknadu štete građanima”, zaključio je Aleksić.
BONUS VIDEO:
Ostavite komentar