ZORAN ĐORĐEVIĆ JOVANI JOKSIMOVIĆ: OVA EMISIJA NE SME DA UPLAŠI GRAĐANE, ALI... Kolike su realne posledice nuklearnog rata?
podeli vest:
Bivši ministar odbrane Zoran Đorđević izjavio je u emisiji „Uranak” na televiziji K1 da opasnost od nuklearnog sukoba treba posmatrati kroz sve njegove posledice, od uništavanja infrastrukture do gladi i zdravstvenih kriza. Posebno je upozorio na rizike upotrebe veštačke inteligencije u vojnim sistemima i istakao značaj ljudske kontrole, diplomatskih kanala i pripremljenosti države.
Govoreći o upozorenjima na velike globalne pretnje, Đorđević je naglasio da takve procene ne treba predstavljati kao najavu katastrofe koja će se sigurno dogoditi. Njihov smisao, kako je objasnio, jeste da podstaknu razgovor o rizicima i načinima da se njihove posledice spreče ili ublaže.
„Mislim da ne treba da ova emisija bude nešto što će da uplaši naše građane, da shvate da je to nešto što će se izvesno desiti”, rekao je Đorđević.
Prema njegovim rečima, posebno zabrinjava mogućnost da različite pretnje budu povezane i da jedna pokrene čitav niz drugih.
Nuklearni sukob mogao bi da izazove lančane posledice
Đorđević je objasnio da posledice eventualnog nuklearnog rata ne bi bile ograničene na neposredno razaranje i žrtve. Požari i promene koje bi usledile mogli bi da ugroze poljoprivredu, proizvodnju hrane i zdravlje stanovništva daleko od područja sukoba.
„Najveća opasnost je što te pretnje mogu jedna drugu da izazovu i da imaju lančanu reakciju”, istakao je.
Osvrćući se na procene o milijardama mogućih žrtava u najtežim scenarijima, naglasio je da se one odnose i na ljude koji bi stradali od posrednih posledica, prvenstveno gladi.
Kako je naveo, takav razvoj događaja mogao bi da prati i niz zdravstvenih problema, što dodatno pokazuje koliko su globalni rizici međusobno povezani.
Veštačka inteligencija ne sme da preuzme odluku o upotrebi oružja
Jedan od najvećih izazova Đorđević vidi u tome što tehnološki razvoj napreduje brže od mehanizama bezbednosti i kontrole.
„Paradoks je u tome da nam tehnologija napreduje rapidnom brzinom, a da, s druge strane, bezbednost i kontrola svega toga ne prate taj razvoj”, rekao je.
Govoreći o veštačkoj inteligenciji, ocenio je da ona može da bude korisna i u vojne svrhe, ali da joj ne treba prepustiti pravo da donosi ključne odluke.
„Ne sme da joj se da pravo na odlučivanje”, naglasio je Đorđević.
Posebnu opasnost, prema njegovom mišljenju, predstavljaju situacije u kojima sistem obrađuje nepotpune ili pogrešne podatke, a zatim ponudi zaključak koji deluje uverljivo i zahteva hitnu reakciju.
Objasnio je da čovek može da se nađe pred velikom količinom informacija koje ne može samostalno da proveri u kratkom roku, dok mu algoritam istovremeno sugeriše da je napad neposredan.
„Algoritam će da vam servira gomilu informacija koje vi ne možete da pročitate, a biće tako uverljiv da vam kaže: ‘Vidite koliko sam stvari analizirao, napadaju.’ A na vama je da odlučite da li ćete da pritisnete dugme ili ne. Život vaše nacije zavisi od tog pritiska”, rekao je, opisujući hipotetičku situaciju.
Podsetio je i na slučaj sovjetskog sistema za rano upozoravanje iz 1983. godine, kada je, kako je naveo, ljudska procena bila presudna da se upozorenje o navodnom napadu prepozna kao greška sistema.
Diplomatski kanali važni su upravo kada nastane kriza
Đorđević je istakao da u kriznim okolnostima mora da postoji prostor za proveru informacija, kao i mogućnost komunikacije između suprotstavljenih strana.
„Vrlo je važno da postoji određeno odlaganje u odlučivanju, da postoje diplomatski kanali da se utvrdi da li je nešto istinito ili nije”, rekao je.
Upozorio je i na mogućnost da konvencionalni sukob preraste u nuklearni zbog pogrešnog tumačenja namera protivnika. Kao primer naveo je napad na sisteme koji su povezani sa nuklearnim arsenalom, a koji bi druga strana mogla da shvati kao pripremu za širi napad.
Prema njegovim rečima, bezbednost države podrazumeva i sposobnost da se informacije pažljivo procene i da se izbegne ishitrena reakcija.
„Pitanje nacionalne bezbednosti nije samo koliko ste vojno jaki, nego i kako umete da rasuđujete, da prepoznate rizik i da sebe obuzdate kada dobijete informaciju da druga strana želi da vas napadne, odnosno da proverite da li je ona istinita”, objasnio je.
Naglasio je da diplomatija najveću vrednost pokazuje upravo onda kada je sporazumevanje najteže.
„Diplomatija ne treba da postoji samo kada vi i ja govorimo istim jezikom i prijatelji smo. Kada se ne razumemo, diplomatija ima najveću ulogu”, poručio je Đorđević.
Novi dogovori moraju da prate promene u svetu
Govoreći o kontroli nuklearnog naoružanja, Đorđević je ocenio da je postizanje dogovora danas složenije zbog većeg broja država koje poseduju takvo oružje i različitih pogleda na bezbednost.
Posebno je ukazao na značaj uključivanja Kine u buduće razgovore, kao i na potrebu da se uzmu u obzir nove tehnologije.
Prema njegovom mišljenju, sporazumi nastali u drugačijim okolnostima ne mogu sami po sebi da odgovore na sve današnje izazove. Potrebni su novi mehanizmi kontrole koji bi pratili promene u odnosima velikih sila i razvoj veštačke inteligencije.
„Uvek postoji mogućnost da se ne dogovore, ali mislim da su veća verovatnoća i nužnost da se dogovore”, rekao je.
Ocenio je da bi nuklearne sile prvenstveno morale da sednu za pregovarački sto, uz doprinos međunarodnih organizacija, naučne zajednice i drugih država.
Za Srbiju je ključno funkcionisanje kritične infrastrukture
Govoreći iz perspektive Srbije, Đorđević je rekao da je važno razmišljati o sposobnosti države da odgovori na posledice velike međunarodne krize, čak i kada sama nije učesnik sukoba.
„Srbija je neutralna. Siguran sam da nije cilj bilo koje zemlje da nuklearno napadne Srbiju, ali bilo kakav sukob na tom nivou svakako bi ugrozio živote i ovde”, ocenio je.
Istakao je da se otpornost zemlje u takvim okolnostima meri i time koliko su zaštićeni energetika, zdravstvo, telekomunikacije i finansijski sistem.
Kao primer naveo je rad bolnica tokom prekida snabdevanja električnom energijom.
„Nije samo pitanje da li imate agregat koji će omogućiti da bolnica radi. Pitanje je koliko dugo taj agregat može da radi, koliko ima resursa za njegov rad i koliko lekova ima u rezervi”, objasnio je.
Ukazao je i na probleme koje bi nestanak struje i prekid telekomunikacija mogli da izazovu u platnom prometu, budući da svi građani nemaju gotovinu na raspolaganju.
Planovi odbrane moraju stalno da se unapređuju
Đorđević je naveo da je učestvovao u izradi plana odbrane zemlje i da takvo planiranje obuhvata i zaštitu i funkcionisanje kritične infrastrukture.
Naglasio je da pripreme moraju da predvide postupanje u prvim satima krize, ali i održavanje osnovnih sistema tokom dužeg perioda.
„Okolnosti se menjaju. Morate da prepoznate šta je rizično i šta treba da promenite kako biste u što boljoj meri odgovorili na sve to. U prvih 24, 48 i 72 sata tačno postoji šta se radi. Tako rade ozbiljne zemlje”, rekao je.
Dodao je da nijedna država ne može unapred da odgovori na svaki mogući problem, ali da mora da prepoznaje slabe tačke i stalno unapređuje svoju spremnost.
Na kraju je istakao da sistem odbrane obuhvata mnogo više od naoružanja i obuke vojske.
„Taj sistem nije samo naoružanje, obuka vojske ili trošenje novca, kako će neko pogrešno da kaže. To su i problemi na kojima ti ljudi rade da bi, za ne daj Bože, ova nacija mogla da opstane i ako se nešto desi van naše moći”, zaključio je Đorđević u „Uranku” na televiziji K1.
BONUS VIDEO
Ostavite komentar