Showtime > Celebrity

Svaki GLUMAC može da bude DE NIRO, imao sam SREĆE: Šerbedžija o "Nemogućoj misiji", propaloj saradnji sa Fordom...

Sreća je užasno važna. Koliko znam njih kvalitetnih umetnika koji jednostavno nisu imali sreće, kaže on

Izvor: K1info/Tanjug

11/12/2022 > 18:00

podeli vest:

Svaki GLUMAC može da bude DE NIRO, imao sam SREĆE: Šerbedžija o "Nemogućoj misiji", propaloj saradnji sa Fordom...
Foto: Tanjug/Zoran Žestić


Svaki glumac danas kad se prepusti može da bude Robert De Niro, izjavio je proslavljeni glumac i muzičar Rade Šerbedžija.

On se uveliko sprema za koncerte koje će održati 21. i 22. decembra u Beogradu i Novom Sadu.

Šerbedžija prednovogodišnje koncerte nije imao u Beogradu od decembra 2018. godine, kada je održao rasprodat nastup u tadašnjoj Kombank Dvorani, ali je podsetio javnost kako je od tada imao dva velika letnja koncerta u Botaničkoj bašti “Jevremovac” - 2021. i 2022. godine.

- Nije me bilo neko vreme, jer zbog korone dugo nije bilo koncerata u zatvorenim salama. Zato smo odabrali da se družimo sa publikom malo napolju. Onda, ranije je publika na mene navikla u Sava centru, ali kako se on renovira već duže vreme, eto mene sad ponovo u prostoru, koji se sada zove – Mts Dvorana - rekao je Šerbežija.

Umetnik se osvrnuo na dva koncerta koje je održao u Botaničkoj bašti u Beogradu i ocenio da je divan ambijent, kao i da su posebni ti ljudi koji dolaze na te otvorene koncerte pod vedrim nebom.

Kako kaže, njegove pesme nisu "tra-la-la".

- Nemam ništa ni protiv tih pesama, ali kod mojih numera veoma su važne reči pre svega.  Nisu samo ritam i muzika. Moja poezija koju izvodim, kao i od mojih prijatelja, najbliža je šansonama. Arsen Dedić, Kemal Monteno, Fabricija De Andrea... To su sve pesnici i pesme su im bliže šansonama. Shvatio sam tada na koncertima koliko su ljudi zaista danas željni poezije i mirnijih nota, jer mi živimo u strašno bučnom svetu - kaže Šerbedžija i dodaje da "ljudi danas nisu ni svesni tih užasnih tonova koji dolaze u naš organizam".

Foto: Youtube PrintScreen

 

Prema njegovim rečima, neminovno je da naši organi pate zbog takvih tonova i tolikog urlanja. Jedini recept velikog glumca u borbi protiv takve pojave jeste da isključi sve oko sebe, ne gleda televiziju, ne sluša mnogo radio ni muziku i uživa u tišini.

Istina, danas su mnogi pomalo zaboravili poeziju, tako da ima malo glumaca koji umeju da recituju poeziju iz duše kako to zna Rade Šerbedžija.

- Beogradski glumci su govorili poeziju svojim posebnim stilom, ne uživljavaju se previše, ali opet to ima neku svoju čarobnost. Kad se samo setim dok sam slušao Petra Kralja ili Ljubu Tadića kada su recitovali poeziju. Oni su govorili svojim stilom, opet, to je nešto drugo, jer svi smo različiti ljudi - rekao je Šerbedžija.

Učim od mladih glumaca

Kao profesor glume, Šerbedžija nema uvek odredjen recept da svojim studenata kaže kako nešto treba da se odglumi. Priznaje kako je shvatio da često ume da uči od mladih naraštaja.

- Proces pedagogije u glumačkom zanatu u teatru ili na filmu je nešto veoma komplikovano. Tu zajedno ulaze u traženje i istraživanje i profesor i mladi glumac - student. Šta je to glumcu kao ličnosti najbliže? Mislim da je baš svaki čovek na ovoj planeti. Potrebno je da se glumac samo malo otvori i pristane da otkrije neke svoje intimne pojedinosti, mišljenja, razmišljanja. Svaki glumac danas kad se prepusti, može da bude Robert De Niro ili Vanesa Redgrejv - keže Šerbedžija i dodaje:

- Ima onih glumaca koji već od prve uloge zablistaju i imaju sreće, da ih brzo otkriju kamera, publika ili dobar režiser. Tada glumci odjeknu odjednom i automatski imaju sigurnost, i taj odabrani glumac postane nesvestan koliko je "snažan" i moćan i sve radi sa lakoćom. Opet, ima i onih glumaca koji su upali u taj fitilj u svojoj 40. godini. Do 40. godine mu ne ide, pa ne ide ta karijera, i onda iznenada upravo tada zablista i postane genijalan. To su veoma čudne stvari zaista i sve to i ne zavisi od unutrašnje psihološke pripreme umetnika ili snazi u tom datom trenutku.

On je podvukao da ima toliko izvanrednih glumaca i glumica, koje kada ih gleda, iskreno priznaje sebi da tako ne može da odglumi nikada.

Ali, kako napominje - "oni nisu ni upola napravili sve to kao ja u svojoj karijeri", ili spominje da ima i neke svoje prijatelje koje je sreća poslužila.

- Sreća je užasno važna. Koliko znam njih kvalitetnih umetnika koji jednostavno nisu imali sreće - rekao je glumac koji je bio zvezda u kinematografiji bivše Jugoslavije.

Karijera van granica Srbije

Nakon ogromnog uspeha makedonskog omnibus filma "Pre kiše" (1994) Milča Mančevskog, otišao je van granica naše zemlje da se otisne u Englesku i SAD. Tamo je počeo karijeru praktično iz početka, morao je da se dokazuje pred toliko velikim holivudskim i evropskim rediteljima i glumcima, ali je medju tim belosvetskim kolegama stekao i prijatelje.

- Niko mi nije konkretno pomogao u angažmanima preko, već su se tako odigrale stvari oko mene. Đavola bih ja uspeo tek tako vani, kada sam napunio već više od 40 godina, da nisam imao sreće da upoznam tada mladog Milča Mančevskog. Sreli smo se u Londonu, u jednom kafiću, tamo sam se zatekao u jednom trenutku, inače sam živeo u Sloveniji. Rekao mi je da ima scenario za mene, jer se sprema da režira jedan film - prisećao se Rade tog poznanstva.

Kako je glumac otkrio, reditelja Mančevskog je zanimalo da li će mu se svideti scenario, a namenio mu je glavnu ulogu za budući trijumfalni film "Pre kiše".

- Pročitao sam taj scenario isto veče. Pa onda još jednom odmah nakon toga. Rekao sam sebi - "Ovo je fantastično". Sutradan sam mu u jednom baru u Sohou rekao da je scenario fenomenalan - nagovestio je Šerbedžija, a onda je naišlo iznenadjenje.

Njemu je prijalo da je neko kao Mančevski pisao ulogu za njega u remek delu "Pre kiše".

O "Nemogućoj misiji"

Takodje, Šerbedžija je istakao da je velika razlika i u novcu, zaradi glumaca tamo i ovde.

- Mi i tada u socijalističkoj Jugoslaviji nismo zaradjivali neke značajne novce. Naravno, kad to kažem, da nisu bile neke pare, mislim u poredjenju sa svetskim zvezdama. Opet, ja kao glumac sa glavnim ulogama u tim filmovima tada zarađivao sam veće iznose od doktora. Ipak, ne bih voleo da javnost ima utisak kako ja zarađujem neke silne novce u Americi. Moja generacija glumaca, ali ne samo iz regiona, već celog sveta, koja je dolazila u Holivud, imala je tu nesreću, da su velike filmadžije promenile način plaćanja. Bilo je to baš vreme kada sam ja krenuo da snimam te velike filmove u Holivudu - otkrio je Šerbedžija i naveo kao primer veliki akcioni hit "Nemoguća misija 2" gde je glavni glumac bio Tom Kruz.

Rade je napomenuo da mu je to bila lepa, epizodna uloga, sa scenama veoma važnim za sam film.

- To je bila jedna važna sporedna rola za mene, i zanimljivo je bilo da se tada plaćao samo Tom Kruz. Za sve nas ostale glumce, bude šta pretekne. Da se razumemo, ne mogu se požaliti, to je za mene bila fantastična zarada, u odnosu na naše uslove ovde - rekao je on.

Takodje je istakao i rad sa genijalnim reditejem Stenlijem Kjubrikom na njegovom poslednjem filmu "Širom zatvorenih očiju" (1999), kao i na ostvarenju "Primirje" (1997) italijanskog autora Frančeska Rosija, sa Džonom Torturom.

Kako je propala saradnja sa Fordom

Rade se prisetio jedne situacije kada je reditelj Fil Alden Robinson napisao specijalno za njega ulogu u filmskom scenariju "Doba vodolije".

Režiser i scenarista Robinson je bio inspirisan Šerbedžijom nakon što ga je gledao u hvaljenom filmu "Pre kiše", a u spomenutom budućem filmu glavne uloge je trebalo da igraju Harison Ford i Kristin Skot Tomas i treća rola za Radeta.

- Reditelj se zaljubio u film "Pre kiše" i zvao me je da se upoznamo u Los Anđelesu. Pre toga me je kontaktirao dok sam snimao u Londonu, i lično mi je poslao scenario da ga pročitam. Bio je to sjajan scenario, lepa uloga, slična koju sam imao u "Pre kiše". Ratni repertoar. Film je trebalo da počne da se snima za 20 dana, i moji agenti su dobili finansijsku ponudu za moju ulogu. Bio je to veoma pristojan novac za mene. Ali, još uvek su čekali da pregovaraju oko honorara - objasnio je Rade.

- Harison Ford sa svojim agentom je tražio sastanak jedne subote popodne i rekao je reditelju da mu je izvanredna scena gde gori jedna biblioteka u Sarajevu, jer film obrađuje tu temu naših ratova. Reditelju je prijalo što mu se svidja ta scena, a Harison mu je saopštio da bi želeo da bude u njoj. Zbunjeni Robinson mu kaže da to nije moguće, jer je njegov lik tada u Maroku. “Ja ne znam gde sam tog časa, ali znam da tog časa želim biti u toj sjajnoj sceni”, kaže njemu Harison Ford. Reditelj mu se izvini i kaže opet da to nije moguće, Harison ga pita “Jesi li siguran”, i kad dobije pozitivan odgovor, samo kaže “dovidjenja” i napusti sastanak, kao i ceo film - prepričavao je tu nelagodnu epizodu Šerbedžija.

Reditelj nije bio obeshrabren, ponadao se da će dobiti nekog drugog glumca za glavnu ulogu, i uputili su ponude mnogima sa A liste zvezda, medjutim, niko nije prihvatio da igra.

- To je princip u Holivudu. Kada se dogodi tako nešto, oni ugase film. A u projekat je uloženo 10 miliona dolara, do tada, tek za pripreme. I samo su ih bacili kroz prozor. Zatvorili su film koji nikada nije snimljen - podvukao je Šerbedžija.

 

 

 

 

Ostavite komentar