Priče > Sudbine

PRVE DAME SRBIJE: Da li znate zašto je NARODNA KRALJICA Marija Karađorđević SESTRA SVIH SRPKINJA?

Imala je simpatičan nadimak - Minjon, obožavala je automobile, a bila je i jedna od prvih žena sa vozačkom dozvolom

Izvor: K1info

16/03/2023 > 12:01

podeli vest:

PRVE DAME SRBIJE: Da li znate zašto je NARODNA KRALJICA Marija Karađorđević SESTRA SVIH SRPKINJA?
Foto: K1info/Wikipedia/Privatna arhiva/Youtube screenshoot


Prve dame Srbije

Moć je oduvek bila reč koja stoji uz muškarce, ili se samo tako veruje. Međutim, postojale su žene koje su dale snažan pečat vremenu i ostavile jak trag u istoriji, i to ne samo svojim uticajem...

Istorija je zabeležila njihove domete, učeni ljudi su do detalja istraživali njihova porekla, naravi i značaj koji su imale na svojim muževima, dok je "običan" narod pripovedao o njihovim sudbinama i zanimljivostima iz bračnog života. One su bile - prve dame Srbije.  

U serijalu "Prve dame Srbije" prisećamo se žena koje su, pri samom vrhu vlasti u 20. i 21. veku, kao supruge kraljeva, predsednika ili premijera, imale značajan uticaj na sudbinu Srbije

Kraljicu Mariju Karađorđević voleli su i uvažavali svi, od uglednih dama plave krvi do domaćica iz skromnih seoskih krajeva.  

Rođena u silnom bogatstvu, rumunska princeza o čijoj se lepoti šuškalo po evropskih dvorova, bila je veoma obrazovana i zapanjujuće prefinjena. Međutim, ono zbog čega ju je javnost u Srbiji veličala i tada i sada, vekovima kasnije, bila je njena dobrodušnost i spremnost da nesebično pomogne svakome, ma u kakvoj nevolji se zadesio. 

Ali, život piše romane. Posle ubistva muža, kralja Aleksandra I, sudbina kraljicu Mariju nije "mazila", pa je pola svog života najvoljenija jugoslovenska kraljica morala da provede u izgnanstvu.

Marija Karađorđević rođena je 9. januara 1900. godine u Londonu, kao druga ćerka rumunskog kralja Ferdinanda Hoencolerna.

Od milošte svi su je zvali Minjon, jer je nosila je isto ime kao njena majka - Marija, princeza od Velike Britanije i Irske. 
Jugoslovenska kraljica bila je u rodbinskim vezama sa velikim brojem kraljevskih kuća u tadašnjoj Evropi: Marijina baka po majci je bila velika kneginja Marija Aleksandrovna, sestra ruskog cara Aleksandra III, a deda Alfred - vojvoda od Edinburga, drugi sin britanske kraljice Viktorije.

Marija je govorila je engleski, nemački i francuski, a nakon udaje veoma brzo savladala je i srpski jezik. Veliku strast gajila je prema automobilima, pa ne čudi što je bila jedna od prvih žena sa vozačkom dozvolom. 

Foto: wikipedia.org

 

Ipak, nije propuštala priliku da pomogne svakome kome je pomoć zatrebala, pa je za vreme Prvog svetskog rata sa majkom negovala ranjenike u bolnici. I nakon dolaska u Srbiju, nastavila je da se bavi humanitarnim radom.

Udaja za kralja

Na njen rođendan, 9. januara 1922. godine objavljena je vest da se verila sa kraljem Aleksandrom I Karađorđevićem. Venčanje je održano 8. juna iste godine u Beogradu, a rodila mu je tri sina: kralja Petra II, prinčeve Tomislava i Andreja.

Kolaju različite priče o tome kako su se njih dvoje upoznali. Prema jednoj verziji, Marija nije bila zainteresovana za udaju sve dok joj državnici nisu predložili da upozna kraljevića koji živi povučeno u svom dvoru. Prema pričama, mladi par otišao je u šetnju tokom koje su zaiskrile varnice, pa je rumunska princeza otrčala svojoj majci i rekla joj da se udaje. 

Svadba za pamćenje

Verovali ili ne, organizator svadbe bio je Branislav Nušić.

Na svadbu je bilo pozvano čak 21.000 zvanica, ali se na ulicama Beograda okupilo blizu 100.000 ljudi.
Gosti su dolazili sa svih strana sveta. Bilo je zvanica iz Engleske, Amerike, Japana...  Jedino je Bugarima striktno bio zabranjen dolazak, zbog još svežih dešavanja iz Prvog svetskog rata.

Ipak, prema onoj malo manje romantičnoj verziji radilo se o "ugovorenom" braku, a Marija je na udaju pristala nakon što je videla sliku kralja.

Do svadbe vredno je učila srpski jezik, a zanimali su je i brojni običaji, koje je u kasnijim godinama rado usvajala. Srpskom narodu po prvi put se obratila nakon venčanja, kada im je sa balkona poručila "Ja vam od srca blagodarim!". Od tog trenutka počinje kult obožavanja kraljice među narodom.

Princeza iz naroda

Narod ju je obožavao, ali je i ona volela ljude u Srbiji ma kom staležu pripadali i pomagala im kad god je mogla.

Gotovo odmah nakon što je kročila u Srbiju, kraljica je osnovala Fond koji je godinama pomagao stare i nemoćne, kao i siromašnu i bolesnu decu. Pomagala je siromašnim đacima da nastave školovanje, a osnovala je i dobrotvornu organizaciju Kolo srpskih sestara. Bila je veoma angažovana i u Komitetu Jugoslovenskog crvenog krsta i Društva "Sveti Jovan", preko kojih tokom godina u izgnanstvu slala pomoć srpskom narodu.

Za devojke sa sela otvorila je Domaćinske škole u kojima su one učile kuvanje, šivenje i sve u vezi sa domaćinstvom.

Foto: wikipedia.org

 

Da je bila prava kraljica iz naroda govore i svedočenja o njihovim putovanjima na Oplenac, gde je Marija puštala sinove da se igraju sa seoskom decom, dok je ona posećivala njihove roditelje u njihovim skromnim domovima.

Atentat na kralja i izgnanstvo

Taj 9. oktobar 1934. godine ostaće u narodu upamćen kao dan velike tuge, dan kada je na kralja Aleksandra izvršen atentat u Marseju, u Francuskoj. 

Kraljica Marija posle 12 godina braka ostala je sama da odgaja njihova tri sina, a ujedno i da najstarijeg Petra da priprema za preuzimanje kraljevskih dužnosti. Kada se to desilo, 1941. godine, ona je postala kraljica majka. 

Ipak, nedaćama koje su obeležile Marijin život tu nije bio kraj. Počeo je Drugi svetski rat, a političke promene u zemlji naterale su Mariju da sa dva mlađa sina ode u Englesku.

Tada nije ni slutila da se više nikada neće vratiti u Jugoslaviju.

Foto: wikipedia.org

 

Iako je, u ratnim danima, kao kraljica imala pravo na povlašćeno dobijanje namirnica nije to pravo koristila. Živela je u seoskoj kućici u okolini Londona.

Kada je 1941. godine jugoslovenska vojska kapitulirala, kralj Petar se priključio svojoj porodici. Kupili su kuću sa imanjem u Kentu, prinčevi su se bavili poljoprivredom, a krajica je u slobodno vreme slikala i vajala. 

Lažno se predstavljala

Kraljica Marija je tokom Drugog svetskog rata, preko Komiteta Crvenog krsta, često slala humanitarnu pomoć za Jugoslaviju. Ali, ona se nikada nije potpisivala svojim imenom već kao Marija K. Đorđević. 

Šarl de Gol je Mariju 1959. odlikovao velikim krstom Ordena legije časti, a ona je dve godine nakon ukazivanja ovečasti preminula.

Sahranjena je u Kraljevskom groblju Frogmor u Vindzoru. Njeni posmrtni ostaci preneti su u Srbiju 2013. godine kada je sahranjena na Oplencu. 

Kraljica Marija je 14. aprila 2014. godine rehabilitovana odlukom Višeg suda u Beogradu.

 

Ostavite komentar

Domaća Irkinja

Šta reći do toga da je doživela tužnu sudbinu!A Jugoslavija još goru!

19.03.2023 21:45