Priče > PODKASTI

ZORAN MILIVOJEVIĆ U PODKASTU "PERSPEKTIVE": Srbija i danas oseća posledice ukidanja obaveštajne službe (VIDEO)

Autor: K1info

18/11/2026 > 15:00

podeli vest:

ZORAN MILIVOJEVIĆ U PODKASTU "PERSPEKTIVE": Srbija i danas oseća posledice ukidanja obaveštajne službe (VIDEO)
Foto: K1 televizija


Karijerni diplomata Zoran Milivojević, koji je od 1978. do 2014. godine obavljao diplomatske poslove, govorio je u emisiji „Perspektive“ na televiziji K1 o dramatičnim iskustvima iz Brisela, raspadu Jugoslavije, Kosovu i Metohiji, petooktobarskim promenama i posledicama političkih odluka po državne institucije. 

Ocenio je da je Srbija tokom prethodnih decenija izgubila deo institucionalnih kapaciteta i da je diplomatija na kraju njegove karijere bila slabija nego na njenom početku.

U Briselu smo šest meseci živeli pod policijskom zaštitom

Govoreći o najzanimljivijem i najtežem periodu svoje diplomatske karijere, Milivojević je izdvojio boravak u Briselu između 1982. i 1987. godine. Kako je objasnio, u Belgiju je stigao nakon ozbiljnih napada na jugoslovenske diplomate i diplomatska predstavništva.

„Bilo je izazovno na svakom mestu, na svoj način, ali ni blizu onoga što je bilo u Briselu u to vreme“, rekao je Milivojević.

Posebno je opisao bezbednosne mere kojima su jugoslovenske diplomate bile izložene.

„Mi šest meseci nismo mogli da odemo u centar Brisela. Svakog jutra dolazila je policija da nas vozi u ambasadu i da nas vraća. Uz zgradu smo imali dežurnu ekipu, u punoj ratnoj uniformi belgijske žandarmerije, a ispred stana u kojem smo stanovali imali smo borna kola“, ispričao je Milivojević.

Prema njegovim rečima, takve mere nisu se odnosile samo na zaposlene u ambasadi već i na njihove porodice.

„Moja supruga, koja je bila u drugom stanju, išla je u samoposlugu u pratnji bornih kola i još dva-tri civila“, prisetio se diplomata.

Milivojević je naveo da su ispred ambasade gotovo svakodnevno održavani protesti albanskih demonstranata, koji su zahtevali status republike za Kosovo.

„Glavna parola bila je 'Kosovo republika'. I to po ceo dan, tako da smo mi u takvoj psihozi radili i pokušavali nešto da uradimo“, rekao je.

On je podsetio i na napade na jugoslovenske institucije i građane u Belgiji, navodeći da su u jednom napadu na Jugoslovenski klub ubijene dve osobe, dok su još dve teško ranjene.

Belgijske službe nisu mogle da prodru u albanske organizacije

Govoreći o odnosu belgijskih vlasti prema albanskim političkim organizacijama, Milivojević je napravio razliku između političkog pristupa i postupanja bezbednosnih službi.

„U političkom smislu imali su razumevanja za te procese, u tom smislu što su se i tada, kao i sada, pozivali na demokratiju, na ljudska prava“, naveo je Milivojević.

S druge strane, prema njegovom svedočenju, belgijske bezbednosne službe imale su ozbiljne teškoće u prikupljanju informacija.

„Oni su nam rekli da ne razumeju tu strukturu, da ne mogu u nju uopšte da prodru, da su oni otprilike kao sicilijanska mafija. Jedna zavera ćutanja tamo vlada“, ispričao je Milivojević, prenoseći tadašnje ocene belgijskih službi.

Dodao je da je saradnja sa jugoslovenskim institucijama vremenom doprinela boljem razumevanju situacije i postepenom normalizovanju uslova rada diplomatskog predstavništva.

Jugoslavija se već osamdesetih nije posmatrala kao država sa budućnošću

Govoreći o poslednjoj deceniji postojanja SFRJ, Milivojević je ocenio da je raspad države bio nagovešten mnogo pre početka oružanih sukoba.

„Bilo je jasno. Ona se posmatrala kao nešto bivše. Tamo gde sam ja službovao nije se posmatrala kao nešto što ima budućnost i perspektivu“, istakao je.

Prema njegovom mišljenju, Ustav iz 1974. godine značajno je promenio unutrašnju strukturu države.

„Struktura države Jugoslavije promenjena je Ustavom iz 1974. godine. Praktično je postala neka vrsta konfederacije“, ocenio je Milivojević.

On je naveo da je Jugoslavija, uprkos unutrašnjim problemima, imala mogućnost da se približi evropskim integracijama.

„Mi smo tada bili na putu da postanemo članica Saveta Evrope, ali kao Jugoslavija. Da nije bilo unutrašnjeg raspada, mi bismo sasvim sigurno prvi ušli u Evropsku uniju“, rekao je Milivojević.

Istakao je da bi takav scenario zahtevao funkcionalan demokratski sistem i stabilne institucije, podsećajući na tadašnju međunarodnu podršku reformskim nastojanjima premijera Ante Markovića.

Raspad Jugoslavije bio je funkcionalna agonija

Milivojević je posebno emotivno govorio o trenutku kada je država koju je predstavljao prestala da postoji.

„Nestaje jedna država kojoj pripadate, u kojoj ste se rodili, nestaju institucije. To je jedna funkcionalna agonija, moram da kažem“, opisao je.

Kako je naveo, diplomate su se suočile sa potpuno novim okolnostima, međunarodnom izolacijom i neizvesnošću.

„Odjednom, od pripadnika jedne velike države koja se zove Jugoslavija, gde ste to što jeste, treba da pređete u potpuno drugu državu“, objasnio je Milivojević.

Govoreći o službovanju u Strazburu tokom devedesetih godina, prisetio se i teškoća u uspostavljanju kontakata sa predstavnicima međunarodnih institucija.

„Jedini ko me je primio, i prvi ko me je primio, bio je rabin. Primio me je na jedan fin način“, ispričao je, dodajući da je tada postojala velika uzdržanost prema predstavnicima Savezne Republike Jugoslavije.

Ipak, istakao je da je Francuska poštovala diplomatski status predstavništva, iako su politički odnosi bili na znatno nižem nivou.

Srbija i danas oseća posledice ukidanja SID-a

Jedna od važnih tema razgovora bilo je ukidanje nekadašnje Službe za istraživanje i dokumentaciju, u kojoj je Milivojević radio tokom svoje karijere.

„Taj SID, u kojem sam ja svojevremeno bio, više ne postoji“, podsetio je.

Milivojević smatra da je ukidanjem te službe Srbija izgubila važan instrument za praćenje međunarodnih političkih i bezbednosnih procesa.

„Posledice nepostojanja te službe, ja mislim da Srbija oseća i danas“, naglasio je.

Na pitanje zbog čega je služba ukinuta, odgovorio je da su postojala dva ključna razloga.

„Politička volja, pre svega. Ima dva razloga zašto je ukinuta. Jedno je politička volja naša, dakle naših vlasti ili naših struktura“, rekao je.

Prema njegovoj oceni, postojali su i spoljni interesi za takvu odluku.

„I drugo, strani faktor kod nas je posle 5. oktobra bio zainteresovan da ta služba nestane sa scene. Zato što je imala rezultate koji im nisu odgovarali u ranijim vremenima“, ocenio je Milivojević.

Govoreći o nekadašnjim kapacitetima jugoslovenskih službi, naveo je da je država raspolagala znatno većim mogućnostima za praćenje određenih međunarodnih aktivnosti nego Srbija danas.

Kosovsko pitanje bilo je naš problem i naš interes

Osvrćući se na Kosovo i Metohiju, Milivojević je ocenio da se odgovornost za istorijski razvoj događaja ne može pripisivati samo međunarodnim okolnostima i velikim silama.

„Na integraciji Kosova trebalo je raditi i posle Drugog balkanskog rata, ako hoćete i Prvog svetskog rata. Na tome je trebalo raditi, i to na jedan aktivan način“, rekao je.

Istakao je da je Srbija morala dugoročno da vodi računa o svojim državnim i nacionalnim interesima.

„Ja tu, kada govorim na tu temu, uvek prozivam nas. To je ipak bio naš problem i naš interes“, naglasio je Milivojević.

Govoreći o ulozi države u zaštiti nacionalnih interesa, poručio je da se odgovornost ne može stalno prebacivati na druge.

„Sve što možemo da promenimo, možemo sami. Ti moćni neće da se promene zato što mi to želimo“, istakao je.

Milivojević o 5. oktobru: Nisam siguran da je bio dobar do kraja

Govoreći o petooktobarskim promenama 2000. godine, Milivojević je ocenio da njihove posledice treba posmatrati i kroz dugoročne političke, institucionalne i ekonomske rezultate.

„Ako gledate posledice 5. oktobra, nisam siguran da je baš bio dobar do kraja“, rekao je.

Prisetio se neizvesnosti koja je vladala neposredno nakon promene vlasti.

„Mi tog 6. oktobra nismo ni dolazili na posao, sedeli smo kod kuće. Bilo je neizvesno. Ko će doći, šta će doći, ništa se nije znalo“, naveo je.

Milivojević je govorio i o prvim diplomatskim kontaktima nove vlasti sa evropskim zvaničnicima, uključujući posetu tadašnjeg francuskog ministra spoljnih poslova Ibera Vedrina.

Prema njegovim rečima, međunarodna podrška političkim promenama bila je povezana i sa očekivanjima u pogledu buduće ekonomske politike Srbije.

Ekonomske reforme bile su prilagođene spoljnim interesima

Govoreći o ekonomskim reformama nakon 2000. godine, Milivojević je ocenio da Srbija nije u dovoljnoj meri zaštitila postojeće privredne kapacitete.

Na pitanje da li je tadašnji ekonomski program bio autonoman ili pod uticajem spolja, odgovorio je:

„On je bio prilagođen potrebama spolja, ja bih tako rekao.“

Podsetio je da su pojedine zemlje koje su se pripremale za pristupanje Evropskoj uniji Srbiji sugerisale oprezniji pristup promenama vlasništva.

„Sve ono što vam funkcioniše na nivou nule i nule plus, u ekonomskim efektima, ne dirajte. Ono što je u minusu, gledajte da rešite na optimalan način“, preneo je Milivojević tadašnje savete.

On smatra da je tržište prebrzo otvoreno i da se država odrekla dela imovine koja je mogla da nastavi da posluje.

„Koncept je bio: razvijaćemo se na potrošnji i na zaduživanju, pri čemu sve ono što valja prodajemo odmah. Što, moram da kažem, nije bilo pametno“, ocenio je.

Posebno se osvrnuo na energetske aranžmane sa Rusijom, navodeći da je lično učestvovao u razgovorima o njihovoj promeni.

„Mi smo otišli u Moskvu i prekinuli sa Rusijom odnose vezane za gas i naftu. Rekli smo da od sutra idemo po tržišnim uslovima, a imali smo aranžmane koji su mogli da traju“, rekao je Milivojević.

Prema njegovoj oceni, takva odluka nije bila neophodna.

„Tu smo već bili na šteti, odmah da kažem, a nismo morali“, zaključio je.

Diplomatija je 2014. bila lošija nego 1978. godine

Na kraju razgovora, Milivojević je uporedio stanje u diplomatiji na početku svoje karijere sa stanjem 2014. godine, kada je završio aktivnu diplomatsku službu.

Na pitanje da li je diplomatija tada bila bolja ili lošija nego 1978. godine, odgovorio je:

„Lošije, lošije, lošije. Apsolutno.“

Upitan da li je razlog tome samo činjenica da je država postala manja, Milivojević je istakao da je problem mnogo širi.

„I organizaciono, i efektivno, i profesionalno. Znači, po sva tri nivoa“, poručio je Milivojević.

 

Ostavite komentar