Priče > Društvo

SVE UČESTALIJI NAPADI NA PATRIJARHA I SPC: "Mi smo narod u čijem je Ustavu pomenut Bog.."

Žao mi je što deo javnosti nema elementarno znanje o crkvi i ne može da razazna nešto što su vitalni interesi naroda, kazao je Džomić

Izvor: K1info

Autor: Milena Gačević

23/05/2024 > 12:40

podeli vest:

SVE UČESTALIJI NAPADI NA PATRIJARHA I SPC: "Mi smo narod u čijem je Ustavu pomenut Bog.."
Foto: Youtube PrintScreen/K1 Televizija


U poslednje vreme svedoci smo učestalih medijskih napada na Patrijarha i Srpsku pravoslavnu crkvu (SPC), posebno u kontekstu organizovanja molebana uoči odlaska predsednika Aleksandra Vučića u Njujork. 

Ova situacija je izazvala mnoga pitanja i podele u javnosti. Da li smo u Hramu Svetog Save pokazali jedinstvo u odbrani nacionalnih interesa ili je reč o potezu koji je dodatno produbio političke i društvene razlike? Takođe, postavlja se pitanje kakav je danas odnos izvršne vlasti i crkve u jednoj sekularnoj državi kao što je Srbija. U emisiji "Uranak" na televiziji K1 razgovaramo sa protojerejem staroforom, Veliborom Džomićem.

Odbrana prava na molitvu i saradnja crkve i države

- Molitva je razgovor sa Bogom i može biti lična, zajednička, javna i privatna. Na sve bezočne i necivilizovane napade na Srpsku Pravoslavnu Crkvu (SPC) i njegovu svetost Patrijarha, lakše je odgovoriti kritičarima citiranjem člana 9 Evropske konvencije o ljudskim pravima, ako se već ne razumeju u Kanone i crkveno predanje, ili člana Univerzalne deklaracije UN o ljudskim pravima, kojom je propisano da svako ima pravo da sam ili u zajednici sa drugima, javno ili privatno ispoveda svoju veru, uverenje molitvom, običajima, obredom - kazao je današnji gost.

- Od jedne stvari koja je jako važna za svakog čoveka, molitva je svakome važna, a ovih dana imamo temu da crkva treba nekome da zabrani i uskrati pravo na molitvu, a to pravo nikome ne uskraćuje ni Bog. Pojedini bi želeli da daju sebi za pravo da sude mimo suda i da na taj način satanizuju i sudaraju na taj način u ovako teškom momentu u kome se nalazi naš narod - dodao je Džomić.

Foto: Youtube PrintScreen/K1 Televizija

 

- Danas je u Njujorku, glasanje o predlogu Rezolucije. Ta poruka je uvek poruka mira, blagoslova, ljubavi. Tu nije učinjen nikakav izuzetak, to je nešto što postoji u velikom trebniku SPC-a. Svako ko zatraži ima pravo da mu sveštenik očita moleban, mislim na hrišćanina. I šef države i državni zvaničnici, ma ko bio, imaju pravo kao i svaki drugi građanin da ispoljavaju svoju veru i uverenje, javno ili privatno. Nijednim aktom Republike Srbije i Pravoslavne crkve, šefu države, ministru, predsedniku Vlade, bez obzira kako se zvao, nije zabranjeno. Koliko je predsednika republike, ministara prethodnih vlasti, nosilaca javnih funkcija do sada bivalo na različitim liturgijama - dodao je.

Foto: Tanjug/Sava Radovanović

 

- Ovde je u pitanju jedna kampanja i pokušaj da se u jednom važnom istorijskom momentu konfrontiraju crkva i država i da se slabe pozicije. Mi treba da pokažemo jedinstvo, uprkos svim našim različitostima, čak i različitim viđenjima nekih tema. Postoje stvari koje zovu Srbe na okup, ne u smislu da budu protiv bilo koga nego da iskažu svoj stav. Mi smo narod u čijem je Ustavu pomenut Bog, mi smo narod koji ima himnu 'Bože pravde', zamislite sad takvi napadi se isporučuju ovih dana u enormnim količinama, zasipaju se društvene mreže zbog jednog čina koji u svakoj pristojnoj i civilizovanoj zemlji gotovo ne bi trebalo da bude posebni predmet javnog bavljenja. Postoji način na koji se to radi i kako se to radi - ističe gost televizije K1.

- Jako mi je žao što jedan deo javnosti nema nikakvo elementarno znanje o crkvi i ne može da razazna nešto što su vitalni interesi naroda kome pripadamo. S druge strane da razluče odnos između crkve i države, i odnos između crkve i političkih partija. Razumem da je u toku izborni proces, ali ti tonovi prevazilaze svaku meru, iz razloga što je poruka jedinstva bila i pre, i SPC bez obzira ko je na vlasti šalje poruke mira - dodao je.

- Novi talas saradnje u sistemu odvojenosti crkve od države i obrnuto, započeo je posle oktobarskih promena 2000. godine, uvođenjem verske nastave u škole, a krunisan je 2006. godine donošenjem zakona o crkvama i verskim zajednicama. S jedne strane imamo zakon koji normira taj odnos, kao odnos saradnje između crkve i države i bivalo je te saradnje. Uvek je bivalo nerešenih pitanja, imamo ogromno nasleđe iz poluvekovnog komunističkog perioda i brojna pitanja koja nisu rešena. Ona se rešavaju nekad, brže, sporije, nekada stoje. Ti su odnosi između države i crkve uvek dinamični. Ono što jeste dobra varijanta, jeste ona koja je normirana zakonom o crkvama i verskim zajednicama. To je pravni okvir te saradnje. Postoji i taj drugi faktički odnos saradnje kroz zajedničku poruku Patrijarha i onoga koji je voljom naroda šef države, jer pravo nije jedina kategorija. Ti odnosi su za crkvu uvek prihvatljivi kada se Bogu daje božije, a caru daje carevo - kazao je Džomić.

Na pitanje, da li je danas odnos izvršne vlasti i crkve kod nas onakav kakav treba da bude u jednoj državi?

- Mislim da je taj odnos dobar. On je imao svoje temelje i u početku, bivalo je tu i prethodnih predsednika i premijera koji su pokazivali dobru volju. Mislim da je odnos u ovom momentu pristojan i sa uvažavanjem - kazao je.

Molitva u Hramu Svetog Save

- Kamo sreće da smo svi zajedno na molitvi svake nedelje, i vlast i opozicija, levi, desni, mnogo bi nam bilo bolje. Oni koji znaju, ne znaju - ističe današnji gost.

- ...Kamere uvek mogu da snimaju, to nije zabranjeno. Prenosi se vaskršnja liturgija. Crkva i Patrijarh svakome ko traži molitvu, pročitaće molitvu. Treba da se vidi šta patrijarh Pavle piše o molitvi, komentarisao je, između ostalog, gost "Uranka".

Selektivno sećanje na žrtve

- Selektivan je odnos prema žrtvama. Danas se pominju samo jedne žrtve, a treba pomenuti svaku žrtvu, bez obzira kojoj veri, naciji ili prostoru pripada. Kakve su žrtve našeg naroda koje su potpuno prećutane u istočnoj Bosni? Mislim da treba odati počast i pažnju svim žrtvama i porodicama. Ne treba trgovati na nesrećama, nego treba sagledati greške svakog čoveka, svih strana, da bismo izvukli pouke i preneli na druge generacije - kaže.

Po blagoslovu Patrijarha, danas u 12 sati će zvoniti sva zvona na pravoslavnim hramovima, pozivajući, kako se navodi u saopštenju SPC-a, verni svetosavski narod na usrdnu molitvu, smirenost, međusobnu solidarnost i nepokolebivost u činjenju dobra, uprkos lažnim i nepravednim optužbama kojima je izložena organizacija UN. Njegova svetost poziva narod da se ujedini za pravdu i mir, svim narodima, posebno sa onima sa kojima vekovima delimo zajedničku istoriju.

Na pitanje, kada i u kojim prilikama zvone sva zvona na pravoslavnim hramovima, Velibor Džomić kaže:

- Postoje pravila kada se to radi i postoji kanonska vlast episkopa nadležnog, posebno patrijarha i sinoda, da propisuju čak i posebne postove, a ne da propisuju zvonjenje zvona. Zvona u našem narodu imaju posebnu simboliku, i ona su molitva. Sve je to produženje jedne zajedničke molitve, gde smo danas pozvani da se pomolimo Gospodu i učinimo onoliko koliko do nas stoji. To su potpuno normalne priče - rekao je Velibor Džomić u emisiji "Uranak" na televiziji K1.

Da li je uveden Mitropolitanski sistem u SPC?

- Uvođenje Mitropolitanskog sistema u SPC-u je potpuno neosnovana tvrdnja. Sve eparhije SPC-a su i dalje iste kao i do sada. Razlika se ogleda jedino u titulaturi eparhijskih arhijereja. Važno je razlikovati pojam eparhijskog arhijereja od same eparhije. U Ustavu SPC-a, kao i do sada, vrlo jasno stoji da arhijereji određenih eparhija imaju titulu mitropolita. To se odnosi na mitropolite crnogorsko-primorske, dabro-bosanske, skopske, a nekada i zagrebačko-ljubljanske. Danas je broj ovih titula proširen imajući u vidu značaj i istorijskih katedri srpske pravoslavne crkve, koje se protežu od ranih hrišćanskih perioda pa do vremena pre Svetog Save, kao i onih u velikim gradovima. Treba razlikovati mitropolije, koje ne postoje, jer mi smo jedna mitropolija, čitava SPC i titule eparhijskih arhijereha  - rekao je Džomić i objašnjava da li se do sada dogodilo da se poglavaru jedne verske zajednice zabrani da bude sa vernicima i da uđe u svetinje koje su u vlasništvu te crkve.

- Ja znam samo da danas u Kijevu i Ukrajini ne može da uđe mitropolit Onufrije kao poglavar autonomne ukrajinske crkve u neke hramove. Pretpostavljam da ni jerusalimski patrijarh danas ne može da uđe u pojas Gaze, ali vidite da vlasti privremenih institucija u Prištini, su doneli jedan necivilizovan akt i protiv pravan akt - zaključio je Velibor Džomić. 

 

 

 

 

Ostavite komentar