Priče > Društvo

Da li treba da STRAHUJEMO kada je reč o KVALITETU VODE? Tek treba da se utvrdi koje je ĐUBRIVO potonulo u Dunav

Nemački brod Antonija koji je plovio iz Austrije ka Smederevu, udario je u stub mosta kod Bačke Palanke

Izvor: K1info/rts.rs

06/01/2024 > 12:55

podeli vest:

Da li treba da STRAHUJEMO kada je reč o KVALITETU VODE? Tek treba da se utvrdi koje je ĐUBRIVO potonulo u Dunav
Foto: RTS Printscreen/Tanjug printscreen


Strahuje se da bi plovidbena nezgoda koja se dogodila na Dunavu, pri kojoj je đubrivo završilo na dnu reke, mogla da dovede do ekološke katastrofe. Naime, nemački brod Antonija koji je plovio iz Austrije ka Smederevu, udario je u stub mosta kod Bačke Palanke, a barža sa oko 1.000 tona veštačkog azotnog đubriva koju je prevozio potonula.

Za sada ne moramo da strahujemo, ni kada je reč o kvalitetu vode, niti kada je reč o vodosnabdevanju građana, rekao je za RTS profesor Tehnološko-metalurškog fakulteta Dragan Povrenović. Prema njegovim rečima, tek treba da se utvrdi o kom đubrivu je tačno reč.

 

- Ukoliko je prevožena urea, doći će do reakcije i oslobađanja amonijak-joda. Ako je roba bila zatvorena pri kontaktu sa vodom, taj proces biće dugotrajan, odnosno, ako je đubrivo bilo u džakovima - to će dugo ostati u takvom stanju - rekao je on.

Profesor je rekao da bi 460 tona azota u kontaktu sa vodom podiglo koncentraciju azota za 2,9 miligrama po litru i ta promena bi se pomerila napred, ali bi i dalje bila neznatna.

- Beograđani dnevno izbace 15 tona azota, pa bi ovo bila mesečna koncentracija. Naša je sreća što imamo reke kao što su Dunav i Sava, koje imaju veliki vodotok i koje imaju proces samoprećišćavanja. Samo azotno džubrivo nije toliko opasno, kao što bi moglo da bude sa nekim drugim materijalima. Siguran sam da u ovom trenutku ne moramo previše da strahujemo, ni kada je u pitanju kvalitet vode, niti kada je reč o vodosnabdevanju građana - rekao je on.

Potrebna zaštita manjih voda

Profesor Tehnološko-metalurškog fakulteta ističe da do zagađenja voda dolazi kada azot i fosfor izbacimo u vodu, dok bakterije smanjuju količinu kiseonika u vodi. To, kako kaže, stvara "mrtvu reku" i može da dovede do uginuća ribe.

- Moramo da se više bavimo prećišćavanjem voda, tako što ćemo zaštititi manje vode, jer se pre svega snabdevamo iz podzemnih voda. Ako zagađujemo manje reke, pre ili kasnije, će zagađenje doći i do vodoizvorišta. Čitavu teritorije treba da pokrijemo sa manjim postrojenjima za prečišćavanje jer voda iz manjih reka pre ili kasnije završi u Savi i Dunavu - rekao je on.

Ostavite komentar