Priče > Društvo

NAIVNO SMO VEROVALI da se to dešava samo u Americi: Šta kažu stručnjaci posle PUCNJAVE U ŠKOLI NA VRAČARU

Dečak je bio u velikom problemu koji je dugo "tinjao", ponašanje odraslih je model deci na koji način da rešavaju probleme, kažu stručnjaci

Izvor: K1info

03/05/2023 > 17:25

podeli vest:

NAIVNO SMO VEROVALI da se to dešava samo u Americi: Šta kažu stručnjaci posle PUCNJAVE U ŠKOLI NA VRAČARU
Foto: Shutterstock


Čitavu Srbiju jutros je do srži potresla vest da je četrnaestogodišnji dečak upao u beogradsku Osnovnu školu "Vladislav Ribnikar" sa pištoljem u ruci i počeo da puca po svojim vršnjacima. 

Nažalost, u krvavom piru poginulo je osmoro dece i radnik obezbeđenja, dok je jedan nastavnik i još šestoro đaka ranjeno. Prema nezvaničnim informacijama, dečak je bio odličan učenik, tih i povučen, a pre tragedije je dobio jedinicu iz istorije zbog čega se iznervirao, a drugari su ga navodno zadirkivali. 

Ono što muči sve građane u ovom trenutku jeste pitanje da li je ova tragedija mogla biti izbegnuta, kakav je to problem mučio ovog dečaka, šta je bilo u njegovoj glavi kada je posegnuo za pištoljem i šta možemo kao društvo uraditi da se ovakva tragedija nikada više ne ponovi.  

Ovaj nezapamćeni zločin naveo je mnoge građane da se zapitaju kako je moguće da se tako nešto dogodilo kod nas, kada su masovna ubistva poput ovog nešto što se dešava "samo tamo u dalekoj Americi".

Međutim, dečiji psiholog Brankica Stanojević kaže da takva razmišljanja nisu realna.

Mi nismo i ne možemo biti imuni na sve što se dešava u okruženju i svetu. Nelogično je očekivati da naša zemlja bude zaštićena od ovakvih tragedija, samo što se tamo ovakve stvari češće dešavaju - napominje naša sagovornica.

Ona kaže da je nezahvalno tumačiti šta je bilo u dečakovoj glavi u trenutku kada je posegnuo za oružjem, dok ne budu tačno poznate okolnosti pod kojima se zločin dogodio. Ipak, jasno je da je on bio u ozbiljnom problemu, kaže ona.

- Evidentno je da je dečak bio u ozbiljno i teškom problemu, koji je trajao dugo, čim je uradio to što je uradio. Nažalost, posegao je za ovim rešenjem, koje mu je očigledno bilo dostupno - rekla je naša sagovornica.

Stanojević ističe da su u našoj zemlji u porastu različiti oblici nasilja.

- To nasilje ne dolazi samo od sebe. Mi vaspitavanjem direktno utičemo na to kako će se deca ponašati. Ipak, kad kažem mi ne mislim samo na roditelje, već i na institucije, pojedince i čitavo okruženje. Ovo što se desilo treba da nas navede da se preispitamo u kom pravcu idemo, kako nam deca odrastaju i najvažnije šta možemo da uradimo da se ovakve stvari više ne bi dešavale - jasna je naša sagovornica.

Ona napominje da je ponašanje odraslih model deci na koji način da rešavaju probleme.

 - Ako dete odrasta posmatrajući nasilje, nije isključeno da će za tim i posegnuti kako bi rešilo sopstvene probleme - napominje Stanojević.

Najveća tragedija u Srbiji

Dečiji psiholog Biljana Lajević kaže da se ovakva tragedija dogodila prvi put i da ako nas ovo ne dozove pameti ništa neće.

- Dešavalo se da deca donesu nož ili prazan pištolj u školu, ali samo su pretili, nikada se ništa strašno nije dogodilo. Ovo je užasna tragedija koja mora da nas osvesti, da se zapitamo koliko poznajemo svoju decu, kakav smo im uzor, da prestanemo da pritiskamo jedni druge jer ljudska duša ne može to sve da istrpi. Celu karijeru sam se bojala da se ovo ne dogodi. Godinama već živimo u krizi koja rezultira groznim ponašanjem - kaže ona i dodaje:

- U današnje vreme uzor su nam samo negativne vrednosti. Nemamo vremena. Nas pritiskaju, pa mi pristiskamo decu. To mora da stane!

Na pitanje da li nasilne scene i igrice i vesti o ovakvim tragedijama koje nam često stižu iz sveta možda podstiču decu na nasilje, ona odgovara:

- To je samo deo grozne slagalice urušenog sistema u kome živimo. Da je porodica stabilna, a sistem jak, to ne bi preovladalo. Ovako...

Ono što možemo da uradimo da se ovakve stvari ne bi više dešavalo je da više razgovaramo sa svojom decom i da na prvi signal da nešto nije u redu potražimo pomoć, kaže Lajović.

- Mora se pomoći roditeljima, da imaju više vremena za decu, da ih bolje upoznaju. Jer, roditelji su stavljeni u mašinu koja melje i nemaju vremena. Takođe, moraju se postaviti granice: da se uvede red na društvene mreže, da se deca edukuju i najvažnije da prestanemo da promovišemo sve ono što ne valja  - jasna je naša sagovornica.

 

 

 

 

Ostavite komentar