ZAŠTO JE ŽENAMA ČESTO HLADNIJE NEGO MUŠKARCIMA? Jedna stvar može da remeti "termostat" u telu
Zdravlje
podeli vest:
Ženama se često dešava da im je hladno dok muškarcima u istoj prostoriji temperatura sasvim odgovara. Razlika nije samo stvar navike, osetljivosti ili toga ko voli toplije prostorije. Na doživljaj hladnoće utiču metabolizam, telesna građa, cirkulacija, ali i hormoni koji učestvuju u regulaciji telesne temperature.
Posebno važnu ulogu ima estrogen, hormon koji može da utiče na način na koji telo reguliše toplotu. Ipak, nije jedini „krivac“ za hladne ruke i stopala – u pitanju je složen mehanizam u kom učestvuje više faktora.
Estrogen, odnosno njegov najaktivniji oblik estradiol, učestvuje u regulaciji telesne temperature. On može da podstakne širenje krvnih sudova u koži i tako olakša oslobađanje toplote. Zbog toga promene nivoa estrogena mogu da utiču na to kako žena doživljava toplotu i hladnoću.
Važan je i progesteron. Njegov nivo raste nakon ovulacije, tokom druge polovine menstrualnog ciklusa, a sa njim može da poraste i bazalna telesna temperatura – u proseku za oko 0,5 stepeni Celzijusa. Drugim rečima, hormoni ne utiču samo na reproduktivni sistem već i na unutrašnji mehanizam kojim organizam održava toplotnu ravnotežu.
To znači da ne postoji samo jedan hormon koji određuje da li će ženi biti hladno. Estrogen i progesteron deluju na različite načine, a njihov odnos se menja tokom menstrualnog ciklusa.
Kada organizam oseti hladnoću, krvni sudovi u koži se sužavaju. Tako se smanjuje protok krvi ka površini tela i ekstremitetima, a toplota se čuva za vitalne organe.
Zbog toga šake i stopala mogu da budu hladni čak i kada je telesna temperatura normalna. Ovaj mehanizam nije karakterističan samo za žene, ali hormonski uticaji mogu da menjaju način na koji se krvni sudovi skupljaju i šire.
Istraživanja pokazuju da žene u pojedinim uslovima mogu ranije da razviju reakciju sužavanja krvnih sudova na hladnoću. To, međutim, ne znači da su žene nužno manje sposobne da podnesu hladnoću – razlike zavise i od telesne građe, sastava tela i uslova u kojima se temperatura meri.
Mišići nisu važni samo za kretanje – oni su i značajan izvor telesne toplote. Tokom aktivnosti, ali i kroz osnovne metaboličke procese, mišićno tkivo proizvodi toplotu.
Muškarci u proseku imaju veću mišićnu masu i veću potrošnju energije u mirovanju, što može da doprinese većoj proizvodnji toplote. Na osećaj hladnoće utiču i veličina tela, odnos telesne površine i zapremine, kao i količina potkožnog masnog tkiva.
Zanimljivo je da masno tkivo ima ulogu izolatora, dok mišići aktivno proizvode toplotu. Zato jednostavno objašnjenje da je ženama hladnije samo zato što imaju manje mišića ili drugačiju količinu masnog tkiva nije dovoljno da objasni sve individualne razlike.
Studija objavljena 2024. godine u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS) uporedila je reakcije zdravih, mršavih muškaraca i žena na različite temperature okruženja, od 17 do 31 stepen Celzijusa.
Istraživači su utvrdili da je kod žena donja granica zone toplotnog komfora bila nešto niža nego kod muškaraca. To je na prvi pogled suprotno uvreženom mišljenju da se žene uvek osećaju prijatnije na višim temperaturama. Autori su objasnili da na rezultat značajno utiču telesna građa i sastav tela, posebno odnos proizvodnje toplote i izolacije koju pruža masno tkivo.
S druge strane, sistematski pregled i meta-analiza objavljeni 2025. godine pokazali su da žene u hladnijim uslovima u proseku prijavljuju izraženiji osećaj hladnoće i imaju nižu srednju temperaturu kože. Autori su takođe ukazali da menstrualni ciklus, trudnoća i menopauza mogu da utiču na doživljaj temperature.
Ako je nekome oduvek hladnije nego drugima, to ne mora da znači da postoji zdravstveni problem. Međutim, ako se osećaj hladnoće pojavi iznenada, postane izražen ili ga prate umor, malaksalost, vrtoglavica, bledilo ili drugi simptomi, ne treba ga automatski pripisivati hormonima.
Među mogućim uzrocima su anemija, nedostatak gvožđa, usporen rad štitaste žlezde i problemi sa cirkulacijom. U takvim situacijama razgovor sa lekarom i odgovarajuće analize mogu da pomognu da se utvrdi pravi razlog.
Zaključak je da ženski „termostat“ ne podešava samo jedan hormon. Estrogen i progesteron učestvuju u regulaciji temperature, ali na to koliko će nekome biti hladno utiču i metabolizam, mišićna masa, telesna građa i cirkulacija. Zato dve žene, čak i kada su slične starosti i građe, ne moraju jednako da doživljavaju istu temperaturu.
Ostavite komentar