MILE KITIĆ NAPRAVIO SPEKTAKL U ZAGREBAČKOJ ARENI Ćerka Elena zapevala sa njim "Imala je veću tremu od mene" (VIDEO)
Showbizz
podeli vest:
Ljiljana Ljilja Jorgovanović, jedna od najvažnijih domaćih novinarki i tekstopisaca, ostavila je dubok trag u srpskoj kulturi. Iako je šira publika pamti kao najbližeg saradnika Marine Tucaković i ženu koja je sa njom napisala neke od najvećih hitova domaće muzike, njen život i profesionalni put mnogo su dublji, burniji i fascinantniji.
Danas pošto je preminula njena biografija koju je teško svesti na bitno od nebitnog, govori o tome koliko je ova žena bila svestrana.
Ljilja je karijeru započela početkom osamdesetih u „Studentu“, gde su, kako kaže, uglavnom dolazili mladi iz provincije, gladni Beograda, ideala i pravde. Bila je deo buntovne generacije koja je kritikovala sistem, i to u trenutku kada je zemlja već tonula u nestašice i nemir.
Sredinom osamdesetih prelazi u „Mladost“, jugoslovensku omladinsku redakciju, gde prati nacionalizam, političke lomove i ključne događaje pred raspad zemlje. Putovala je, beležila, svađala se sa kolegama iz Slovenije i Hrvatske, a mnoge njene reportaže danas se smatraju istorijskim dokumentima jednog vremena.
Devedesete – stres, politika i novinarska istina
Kada je Jugoslavija već bila pred kolapsom, Ljilja prelazi u „Srpsku reč“, novine bliske SPO-u, gde je otvoreno pisala o Miloševiću, ratu, raspadu države i licemerju međunarodne zajednice. „Tada sam shvatila odakle vetar duva“, govorila je.
U jednom od najdelikatnijih perioda, važnu ulogu u njenom životu imao je pisac i političar Dobrica Ćosić. Ljilja nikada nije govorila o romantičnom odnosu — opisala ga je kao mentora i zaštitnika, čoveka čija su joj “leđa” na kratko otvorila vrata najvažnijih ljudi tog vremena.
„Nikada s ljudima iz vlasti nisam ni kafu popila privatno“, rekla je, naglašavajući da joj je integritet uvek bio ispred svega.
Krajem devedesetih, kada se od novinarstva više nije moglo živeti, potpuno neočekivano ulazi u svet muzike. Marina Tucaković prepoznala je njen talent, a njihova saradnja trajala je 25 godina. Pisale su noćima, dopunjavale jedna drugu, stvarale najveće hitove popa i narodne muzike. Ljilja je često isticala da je pisala za Marinu, ne za pevače.
Nakon Marinine smrti, sarađivala je i sa njenim sinom Futom Laćom, koji je nosio isti dar, ali i veliku tugu. Oboje su imali planove koji su ostali nedovršeni.
Njeni stihovi postali su generacijski citati — od „Uz viski topao, dabogda propao“ do pesama za Leontinu, Cecu, Joksimovića i Aleksandru Radović. Inspiraciju je nalazila svuda: u kuhinji, u razgovoru sa sestrom, u filmovima, u taksiju.
PROČITAJTE JOŠ:
Jedna od najneobičnijih stvari u njenoj biografiji jeste ljubav prema video-igrama. Ljilja je igrala teške, masivne igre poput „Stalkera“ i „Mass Effecta“. Kaže da su joj igrice „spasile mozak“ i postale sastavni deo života.
BONUS VIDEO:
Ostavite komentar