Priče > Društvo

Hoće li LSD (ponovo) biti korišćen kao TERAPIJA u lečenju PSIHIJATRIJSKIH PACIJENATA?

Pacijenti kojima LSD pomaže su ljudi u terminalnim fazama svojih teških bolesti, poput karcinoma

Izvor: K1info

17/12/2022 > 16:06

podeli vest:

Hoće li LSD (ponovo) biti korišćen kao TERAPIJA u lečenju PSIHIJATRIJSKIH PACIJENATA?
Foto: Pexels.com


Vest o tome da bi sintetičke droge mogle da se koriste u terapeutske svrhe kod raznih stanja, a posebno kod pacijenata sa posttraumatskim sindromom odjeknula je u javnosti kao bomba. 

O upotrebi psihoaktivnih supstanci u medicinske svrhe, kliničkim ispitivanjima o dejstvu psihodelika na stanje depresije, kod posttraumatskog stresnog poremećaja i stvaranju zavisnosti, u emisiji “Mi danas” na K1 televiziji govorile su prof. Mirjana Đukić sa Farmaceutskog fakulteta, sa Katedre za toksikologiju, i dr Aleksandra Damjanović, psihijatar.

- Psihoaktivne supstance su faktički jedna velika grupa supstanci koje na različite načine deluju na centralni nervni sistem, samim tim na našu svest, ponašanje, na kogniciju, na emociju, na mnogo funkcija mozga. U zavisnosti od farmakološkog efekta, oni su podeljeni u nekoliko grupa. Jednu grupaciju čine depresori centralnog nervnog sistema. Iz te grupacije bi, sa aspekta zloupotrebe psihoaktivnih suspstanci, najznačajnije bilo da istaknemo heroin, morfijum i neke druge opijate. Vrlo često i u velikoj meri zloupotrebljavaju se registrovani opioidni anagletici, preparati koji su dobili dozvolu da se koriste u medicinske, terapijske svrhe, iz razloga što su korisnici sigurni u sastav i sadržaj tih preparata, a dobiju željeni efekat zbog kojeg ga i zloupotrebljavaju, kao što su tramadol, trodon i metadon - objasnila je profesorka Đukić u emisiji „Mi danas“.

Druga grupa bila bi grupa stimulanasa, dok je treća grupa halucinogena grupa, gde zapravo spada LSD.

- LSD je halucinogena droga. Ona se mnogo i veoma dugo koristila, postoje zapisi o njenom korišćenju i tokom Drugog svetskog rata, kada su obavljana razna ispitivanja i na vojnicima. Ono zbog čega su zavisnici od LSD-a samoinicijativno napuštali ovu psihoaktivnu supstancu jesu flešbekovi koji su im se dešavali. Ona potpuno menja percepciju, gde vi čujete sliku i vidite zvuk! Dešavaju se i neke kaleidoskopske slike. Osobe koje su potpuno neočekivano i potpuno nenajavljeno imale taj flešbek, je nesigurnost sa kojom moraju da računaju. LSD spada u psihoaktivne supstance koje nisu skupe, koje su lako dostupne, na različite načine se unose u organizam, a od broja unosa u naš organizam zavisi i koliko će brzo da krene i da traje njegov efekat. Čak postoje i razni mali papirići koji se natapaju LSD-jem i stavljaju okularno. Veoma su maštoviti načini kako se to koristi - kazala je Mirjana Đukić na televiziji K1.

Foto: Printscreen/K1

 

Ona je objasnila da prema najnovijim izveštajima Evropske agencije za droge i praćenje droga (EMCDDA), koja je osnovana tek 1995. u Lisabonu, nove psihoaktivne supstance se neverovatnom dinamikom proizvode, tako da i regulatorna tela ne mogu da isprate njihovu proizvodnju.

- Od 2008. do 2020. godine sintetisano je 209 novih psihoaktivnih supstanci, najviše u Kini i u Velikoj Britaniji. A samo u 2021. imamo proizvedenih sedam novih kanabinoidnih supstanci, pet stimulanasa i dve opioidne nove supstance - napominje prof. Đukić. 

LSD je nekada bio lek

LSD je lek napravljen u labaratoriji tridesetih godina prošlog veka kao halucinogen, za pacijente u psihijatrijskim bolnicama. 

Lekari i naučnici smatrali su da se LSD-jem mogu lečiti mentalni poremećaji i bolesti.

Kad je 1970. godine izašao novi Zakon o kontroli, ova psihodelična droga je zabranjena za korišćenje u medicinske svrhe.

Klinička istraživanja

Na pitanje kako napraviti razliku između medicinskih i psihoaktivnih supstanci kupljenih na ulici dr Aleksandra Damjanović kaže da je u tim slučajevima najgore poluznanje.

- Nikako ne smemo da pomešamo medicinski LSD ili MDMA sa drogom koja se može naći na ulici i kupiti. To su dve potpuno različite stvari. LSD ili MDMA i druge supstance koje ulaze u klinička istraživanja izuzetno su kontrolisana! Postoje ozbiljni protokoli i tu nema mogućnosti za bilo kakve malverzacije ili nejasnoće. Tačno se zna svaka faza i tačno se zna šta je svaki pacijent dobio, zašto je dobio, kakvo je dejstvo leka itd. Čak i kada se radi neka nova studija, novi istraživač dobije sve prethodne studije koje su rađene, dok pacijent koji dobrovoljno ulazi u studiju, prilikom potpisivanja saglasnosti dobija sve informacije o neželjenim dejstvima - objasnila je ona. 

Kupovina droge na ulici, s druge strane, nikada nije čista, jer nikada ne znate šta se sve nalazi u njoj. 

Foto: Printscreen/K1

 

Profesorka  Mirjana Đukić naglasila je da kada se prave tzv. prskane čajne mešavine sa vrlo maštovito dodavanim psihoaktivnim supstancama, koje su uglavnom rastvorene u nekim organskim rastvaračima kao što je aceton, onda se u mešalice za beton stavljaju ogromne količine čajnih mešavina koje dođu kao nosači cele smese.

- Potom se kofom ubacuju rastvorene psihoaktivne supstance, nakon čega se to meša. Zdrava logika nam kaže da to mešanje nije idealno i da to naprskavanje površina nije ravnomerno. Samim tim i prilikom pakovanja materijala može da se desi da u jednoj kesici ne bude ničega, da u njoj bude samo biljna mešavina, a da osoba koja je uzela neku drugu kesicu dobije dozu psihoaktivne supstance koja je toliko velika da može da dovede do letalnog ishoda - istakla je profesorka Farmaceutskog fakulteta u emisiji "Mi danas“. 

Droge i šizofrenija

Doktorka Aleksandra Damjanović rekla je da su strašne slike kliničkih psihoza koje viđamo nakon jednog uzimanja marihuane. 

- To je triger za svakog ko ima predispoziciju za neke šizofrene bolesti. Pritom se šizofrenija i slične psihoze otkrivaju u periodu kada se krene sa eksperimentisanjem. I vi ne možete da znate šta će se desiti kada to uzmete. Da, postoje ljudi koji godinama zloupotrebljavaju ili koriste marihuanu, zavisi s koje strane to posmatrate, i na neki način fukcionišu. Ali svakako postoji grupa ljudi koja iz nepoznatih razloga jednom uzme marihuanu i završi na klinici minimum mesec dana sa teškom psihotičnom slikom, koji se jedva oporave, a neki se i nikada ne oporave. To je jednostavno kao ruski rulet, jer vi ne znate. U tim godinama ne znate. Može da ne bude ništa, a može da bude jezivo – rekla je  Damjanović.

 

Ako potražimo primere u našem daljem okruženju, posebnu pažnju privlači sistem koji je sproveden u Beču, u kojem postoje punktovi sa najboljom analitičkom opremom za analizu uzoraka, odnosno ilegalno spravljenih tableta.

Na tim punktovima se uradi vrlo brza, efikasna i pouzdana analiza. Kada se dobije rezultat, toksikolog analitičar kaže da li je u tom uzorku samo MDMA ili neka druga pik supstanca za koju se ne zna tačno poreklo. Neretko je to neka nova sintetisana psihoaktivna supstanca koja je inkorporirana i koja čak i u neznatno malim količinama može da dovede do letalnog ishoda. Samo u 2020. godini u Srbiji je zabeleženo 11 smrti prouzrokovanih novim kanabinoidnim supstancama. 

- Veoma je važno za društvo da postoji ovakav sistem, a naročito za mapiranje delova grada i regija. U tim punktovima nalaze se i sociolozi i ljudi iz kriminalističkog sektora. Sociolog postavlja pitanja u vidu upitnika kroz koja dobija odgovor šta te ljude motiviše, zašto to hoće da rade, beleži njihov uzrast, neke osnovne demografske podatke, dok ljudi iz kriminološke službe saznavaju gde su i kako nabavili tu supstancu, čime se prave mape nekih kritičnih zona. Mladi na tim punktovima od stručnjaka dobijaju informaciju šta od supstanci sme, a šta ne sme da se uzima, poput recimo alkohola, da li sme da se uzme samo jedna ili dve tablete. Ako nije jasno, onda je to totalni rizik, koji može da dovede i do smrti - dodala je prof. Mirjana Đukić.

Foto: Unsplash.com

 

S druge strane, eksperimentisanje sa psihodelicima u medicini nije novina.

Oni su isprobani kao eksperimentalni tretmani kako za alkoholizam, tako i za depresiju i šizofreniju, a dr Aleksandra Damjanović to objašnjava na sledeći način:

- To nije novina, naročito ako znamo da psihoaktivne supstance praktično oslobađaju neurotransmitere koje mi prirodno imamo u mozgu, i na taj način menjaju naše psihičke funkcije - pažnju, opažanje, emocije, volju. Oni na taj način menjaju svest i osećaj koji imamo za sebe i svet oko sebe. Ako, s druge strane, znamo da su psihički poremećaji koji muče naše pacijente posledica nekog poremećenog delovanja tih istih neurotransmitera, nije ni čudo da se na sve načine traži pomoć i mogućnost poboljšanja stanja naših pacijenata. Mi smo svesni limita koji i psihoterapija i farmakoterapija ponekad nažalost imaju, i potpuno je iz mog ugla gledanja opravdano da se traže i da se nalaze neke nove mogućnosti. Ali, vrlo je važno i kako se te informacije saopštavaju, kao i da budemo maksimalno oprezni oko toga. 

Kada je reč o benefitima, veoma je važno napomenuti kojoj vrsti bolesnika i u kojoj meri pomaže korišćenje LSD-a.

- Stručna studija koja je završena 2020. i koja je na korak od dobijanja dozvole FDA ističe da su pacijenti kojima LSD pomaže ljudi u terminalnim fazama svojih teških bolesti, poput karcinoma. To su ljudi sa generalizovanima anksioznim poremećajem, sa velikim depresivnim poremećajem, s teraporezistentnom depresijom koji ne reaguju na drugu terapiju.To su ljudi sa teškim oblicima posttraumatskog stresnog poremećaja kod kojih nijedna druga terapija nije imala efekta. Primera radi, pacijenti sa posttraumatskim stresnim poremećajem, kod kojih je amigdala stalno hiperaktivna, hodaju ulicom i misle kako će ih svakog časa neko napasti, stalno su u paranoji, noću se bude u znoju, stalno su uznemireni… Ono što se ispostavilo kod njih jeste da dolazi do potpunog smirenja hipoaktivnosti te amigdale, gde se to dovodi na meru da gube osećaj straha i straha povodom sećanja, lakše dolaze u kontakt sa sobom, lakše komuniciraju sa terapeutom i lakše pozivaju informacije iz sećanja koje su im zastrašujuće. Dolazi do nekog boljeg odnosa njih samih sa osećanjima kao što su strah, bes itd – objasnila je dr Damjanović. 

Ona kaže da u Srbiji imamo lekove koji na tržištu postoje veoma dugo i koji su nekada bili revolucioarni, baš kao što će i ovo jednog dana verovatno biti revolucionarno.

- Mi nažalost nemamo mnogo opcija, malo smo ograničeni lekovima, uz psihoterapiju koja je apsolutno ključna. Kada je reč o psihodeličnoj terapiji, koju ja u svojoj praksi ne koristim, ali sam je proučavala kroz literaturu, ona se sprovodi u kontrolisanim uslovima u kojima pacijenti dobiju svoju dozu i pod dejstvom tog leka pričaju sa psihoterapeutom. Tu dozu dobiju samo kada su na seansi i ona se razlikuje od seanse do seanse. Po rezultatima studija, već nakon treće seanse osećaju značajno poboljšanje u velikom procentu. Dakle, za vrlo određene pacijente, sa vrlo određenim indikacijama, u teraporezistentnim situacijama gde nisu pomogli lekovi i psihoterapija, određuje se specijalna doza. I još jednom moram da napomenem – to je medicinska, to nije ulična droga - istakla je dr Damjanović. 

O legalizaciji marihuane

Osvrnuvši se na uvek aktuelne zahteve o legalizaciji marihuane, prof. Mirjana Đukić u emisiji na K1 televiziji istakla je da je izričit protivnik legalizacije te supstance iz više razloga.

- Ako gledamo terapijsku stranu i benefit, postoje registrovani lekovi od strane FDA. Govorimo o lekovima koji sadrže aktivne principe iz marihuane, kanabidiol i kanabiol, koji sami po sebi imaju mnogo dobrih farmakoloških efekata za terapiju raznih sindroma, bolesti u terminalnoj fazi, kod mučnina kod pacijenata sa karcinomom. Dakle, apsolutno nema potrebe za legalizacijom marihuane, već država treba da razluči da li iz postojeće, izuzetno dobre medikacije ovih stanja, naša Agencija za lekove i medicinska sredstva treba da registruje te lekove i u tom slučaju bi lekar mogao da ih prepiše. Sve dok to nije na nivou naše nacionalne registracije rešeno, neće biti moguće - objasnila je Đukić. 

 

 

 

 

Ostavite komentar