Priče > Društvo

U Srbiji ima 80.000 ZAVISNIKA, a na LEČENJU samo 6.000 - džoint DECA PROBAJU već u OSNOVNOJ školi

Problem Srbije je alkohol, marihuana, amfetamin i kokain

Izvor: K1info

15/11/2022 > 18:30

podeli vest:

U Srbiji ima 80.000 ZAVISNIKA, a na LEČENJU samo 6.000 - džoint DECA PROBAJU već u OSNOVNOJ školi
Foto: Shutterstock


Novembar je mesec posvećen borbi protiv zavisnosti od alkohola i narkotika. Broj zavisnika od droge u svetu raste, dok svest o štetnosti opada. U izveštaju Ujedinjenih nacija navodi se da zloupotreba opijata prerasta u globalnu epidemiju. Proizvodnja narkotika, broj zavisnika, ali i profit dilera stalno rastu. Džoint se proba u osnovnoj, igla u srednjoj školi, a prvo pijanstvo desi se pre male mature.

Prema podacima, u Srbiji trenutno ima oko 80.000 zavisnika, a na lečenju je zvanično oko 6.000 ljudi. Alkohol i droga su u Srbiji dostupni svima. Postoji li adekvatna terapija u suzbijanju bolesti zavisnosti i ima li izlaska iz tog pakla? Koliko su u lečenju presudni karakter i dobra volja? To su ovog jutra u „Uranku“ na televiziji K1 bila pitanja za prof. dr Ivicu Mladenovića, načelnika Klinike za bolesti zavisnosti Instituta za mentalno zdravlje, i bivše zavisnike i članove Upravnog odbora Reto Centra Gorana Bojovića i Nebojšu Jovanovića.

 

Nebojša Jovanović je u program lečenja ušao 2005. godine i „čist“ je punih 17 godina.

- Bio sam zavisnik od heroina i svega ostalog. Ne postoji pitanje koje možete da mi postavite pa da se postidim, jer je svima u mojoj okolini bilo jasno u kakvom sam problemu, jedini sam ja bio taj koji to nije hteo da prihvati. Koji nije hteo da prihvati realnost. Ušao sam u svet droge sa travom u 16 godini. Sa 18 godina završio sam na heroinu, intravenski. Koristio sam heroin do 28. godine kada sam došao na lečenje. Sa prekidima, manjim ili većim, koristio sam heroin punih deset godina - kazao je Jovanović Jovani Joksimović ovog jutra na televiziji K1.

- Te stvari su jako prisutne u društvu, u ekipama dece i mladih. Imao sam prijatelje koji su se družili sa mnom, ali nisu posegnuli za drogom. Bilo je nas koji jesmo, a bilo je i onih koji su s vremenom prestali. Ja nisam. Nisu došli do te tačke da više nisu mogli da rasuđuju i probaju teže stvari. Ja sam krenuo da tražim. Uvek taj krug isto izgleda, gde je droga tu je i novac. Uzmeš količinu pa nešto prodaš, da imaš za sebe i onda s vremenom počneš više da trošiš nego što prodaješ. Onda počinješ da se „snalaziš“, odnosno da kradeš, lažeš, pozajmljuješ - kazao je on.

Jovanović je u jednom trenutku završio i u zatvoru, na ulici.

- Moji roditelji su i pored sve ljubavi, a imao sam normalnu porodicu i roditelje koji su mi želeli sve najbolje, nisu mogli da se izbore sa mnom. Niko nije hteo ni da čuje za mene, čak su me izbegavali i ljudi koji su se drogirali. U jednom momentu sam čuo za ljude koji su izašli iz problema i žive neki drugi život i rekao: Hajde, ne mogu više. Sve me je „stislo“, i policija i sudovi. Nisam imao ideju da se lečim nego da se malo sklonim, da se malo „stiša voda“ - kazao je on.

- Znao sam da ne želim da se vraćam na heroin, ali nisam mislio da ću da se izlečim. Centar u Beogradu bio je mali i mene su poslali u Split. Tamo sam se susreo sa ljudima koji su poznavali moj način razmišljanja, ali više nisu bili u tome. To je u meni probudilo znatiželju. Bilo je ljudi koji su bili spremni da se sa mnom druže, smeju i plaču, da provode vreme sa mnom. Moji problemi postali su njihovi - kazao je u „Uranku“ Nebojša Jovanović iz Reto Centra.

Foto: screenshot

 

- Ima različitih stepena u jačini apstinencijalne krize u zavisnosti od količine droge koju ste uzimali i vrste droge. Može biti od srednjeg do težeg gripa, pa do teških kriza sa epilepitčnim napadima. Ja sam sticajem okolnosti prošao krizu u Beogradu na detoksikaciji, i nije mi bilo mnogo teško. Nisam nikada više poželeo da uzmem drogu - kazao je on.

Goran Bojović je iste 2005. godine bio na lečenju, takođe od heroina, ali i od drugih narkotika.

- To je nešto što je stari život i ono što je iza nas. Međutim, to ne znači da nam nije žao i da nas nije stid i sramota zbog takvog načina života i šta smo sve tim životom prouzrokovali i sebi i drugima. Počeo sam da se drogiram u srednjoj školi, sa 15 ili 16 godina, i u pitanju je bila marihuana. Brz je bio prelazak na druge vrste droge, jer ulazak u taj svet to povlači sa sobom. Drogirali su se i drugari iz razreda, bilo je to prisutno - kazao je on.

- Ali, svako sam donosi odluke za svoj život. Ja sam taj koji je posegnuo za narkoticima. Došao sam u kontakt sa ljudima koji su već uzimali drogu. Gledajući sa strane, čoveku to ne izgleda kao nešto što je strašno i čovek misli da njemu ne može da se desi neki strašan scenario. Otprilike oko pet godina sam bio na heroinu. To je takav način života i takav problem da je potrebno malo vremena da napraviš jako loše stvari i sebi i najbližima, onima koji te vole - kazao je u „Uranku“ Bojović.

Apstinencija je fizički teška kazao je Bojović Jovani Joksimović, ali najveći problem je: Šta posle?

- Fizički problem na ovaj ili onaj način prođe. Problem bi bio kada bismo se osetili malo bolje kada prestanemo da uzimamo drogu, ali ostajala je praznina u nama, nezadovoljstvo... I to bi nas dovelo do toga da se vratimo tom lošem. Droga je jedan lažni osećaj zadovoljstva, sigurnosti, mira. Lažna uteha. Sve je lažno. Na veštački način čovek to sebi instant obezbedi. Uzimajući drogu ona mu postaje rešenje za sve probleme, ali to je privremeno i lažno rešenje - kazao je on.

Foto: screenshot

 

- Sve je kraći taj lažni osećaj kako vreme prolazi, i čoveku je potrebna sve veća količina da bi postigao isti osećaj kao na početku. Posle nekog vremena, to više nije nikakvo zadovoljstvo ni zabava kao što je u početku bila, već uzima drogu samo da izbegne taj užasni osećaj preživljavanja kada drogu ne uzima. U toj potrebi da se to postigne, spremni ste da radite razne stvari. Ne možete da podnesete realnost takvu kakva jeste - kazao je Bojović na televiziji K1.

Reto Centar

Goran Bojović i Nebojša Jovanović u Reto Centru rade kao volonteri i pokušavaju da pomognu ljudima koji su u problemu, koji su zavisnici.

- Mislimo da smo jako uspešni. Da bi osoba došla kod nas potrebna je želja i odluka pojedinca. Imamo i kuću za devojke. Potrebno je da prepoznate da niste dobro, da ne možete sami i da vam je potrebna pomoć. Prema našem iskustvu, ako to čovek sam ne shvati i ne odluči, nema rešenja. Ne pijemo alkohol, ne pušimo, ima mnogo drugih stvari u životu osim toga. Koka-kola može, samo da je hladna - našalili su se volonteri Reto Centra danas u „Uranku“.

Načelnik Klinike za bolesti zavisnosti Instituta za mentalno zdravlje prof. dr Ivica Mladenović naglasio je najpre da je Reto Centar udruženje koje daje podršku i da to nikako nije ustanova za lečenje bolesti zavisnosti.

- To je Udruženje koje pomaže zavisnicima. Na lečenje šalju lekari opšte prakse i postoji sistem koji se bavi lečenjem. Privatna udruženja pokušavaju da pomognu i ona mogu da budu od pomoći ako imaju strukturu i ako neko nadgleda njihov rad. Lečenje je kompleksan problem. Problem heroina nije primaran problem u Srbiji, ni u svetu, nikad nije i bio. Broj zavisnika od heriona je u poslednjih 40 godina konstantan - kazao je prof. dr Ivica Mladenović.

- Oko 20.000 hiljada zavisnika od heroina je u Srbiji. Problem droga je problem kanabisa, sintetskih kanabinoida i amfetamina, i kokaina. Uz alkohol koji je definitivno na prvom mestu. Problem mladih ljudi je „ulazna“ droga - marihuana ili amfetamini (spid, ekstazi, kristal met). Te tablete su nažalost jako jeftine i jako dostupne. Ključna priča današnjice je problem amfetamina. To su supstance koje „dižu“ - kazao je on. 

Foto: screenshot

 

- Problem današnjeg društva je problem dosade, nezrelosti, nepostojanja cilja u životu. To isto radi i kokain ali je mnogo skuplji i nije dostupan ljudima. Kokain je zabava elite, ljudi u srednjim godinama koji su „uspeli u životu“ i to sebi mogu da priušte. Imamo epidemiju kokaina u Beogradu i čuvena je kombinacija kokaina i alkohola - kazao je on.

Heroin, kako je objasnio profesor Mladenović, spada u depresore centralnog nervnog sistema.

- Njega koriste uglavnom ljudi koji su preplavljeni napetošću, koji ne mogu da podnesu teret svakodnevice. To je „stondiranje“. Kokain je dijametralno suprotan. On je stimulans, „diže“, dovodi do nesanice, nema potrebe za hranom, daje energiju, ideje naviru same od sebe, raspoloženje je euforično - objasnio je dr Mladenović na televiziji K1.

- Problem današnjeg društva je problem ljudi koji traže uzbuđenje i to su mladi ljudi. S druge strane, alkohol je depresor i na duži rok dovodi do depresije. Kratkoročno do manije ali na duži rok do depresije. Problem sa drogama je to što uništavaju ličnost, a kod mladih ne dozvoli da se ta ličnost uopšte razvije. Prvo uđu u nešto što se zove poremećaj ponašanja. Sa 18 godina to prerasta u dijagnozu i poremećaj na nivou funkcionisanja, odnosno poremećaj ličnosti. To su ljudi koji nažalost zbog droge nisu u situaciji da iskuse svoje potencijale i realizuju sebe kao ličnost - kazao je on.

Porodica je ključna

Prof. dr Ivica Mladenović kazao je u „Uranku“ da krucijalna stavka porodica.

- Sistem nažalost nigde u svetu, pa ni kod nas, nije uspeo da reši problem droga. Nisu halucinacije uvek posledica uzimanja narkotika, kao LSD i pečurke, pa da vi možete „iz aviona“ da primetite da je neko drogiran. Kod amfetamina možete da primetite da neko ima više energije, da manje spava i jede. Ja kao psihoterapeut nikako ne mogu da se složim sa tim da roditelj ne može da primeti da mu dete uzima drogu. Ako postoji bliskost u porodici i poverenje, svakako se registruje promena ponašanja, kakva god ona bila. To je alarm za roditelje i tada treba da reaguju. Da pomognu deci. Problem poverenja u porodici je ključan - istakao je dr Mladenović.

Apstinencijalna kriza

Prema podacima „Batuta“, oko 50 odsto mladih u Srbiji povremeno pije alkohol, 20 odsto se povremeno opija, a njih sedam odsto redovno pije.

- Svi ti podaci su zabrinjavajući. Heroin je najteža droga, svakako, ali apstinencijalni sindrom kod heroina nije značajno izražen. Može biti prisutan u vidu gripa ili bola u mišićima i kostima ali nikad nije opasan po život kao apstinencijalni sindrom od alkohola. Od toga se umire, to je delirijum tremens. Apstinencijalni sindrom kod droga koje „dižu“ se manifestuje kao pad energije i raspoloženja, pospanost. Problem sa drogama koje „dižu“ je kada se naviknete da budete na petom spratu, a onda vas neko spusti na drugi, što je normalno, vama to jako smeta - objasnio je profesor.

- Droga je beg od realnosti, nezadovoljtsvo sobom, nepostojanje suštine života i životne filozofije. Ali, teško možete momku od 20 godina da objasnite da postoje granice, da mora vredno da radi, da uči fakultet. On hoće sve sad i odmah. Ako se u periodu od 12 do 18 godine mnogo bavite decom, ako imate međusobno poverenje, preveniraćete tu priču. Ako reagujete kada nađete rizlu ili bilo koji prah, onda je jako teško, onda dete mora da „udari glavom o zid“. Da beži od kuće, upadne u kriminal, zatvor, da zaokruži taj krug i ako bude imao sreće da se iz toga izvuče - kazao je on.

Prema rečima dr Ivice Mladenovića, dečaci su mnogo prisutniji na lečenju.

- Iako je tendencija da dečaci i devojčice barabar i piju i uzimaju drogu, s vremenom opada broj devojčica koje ostaju u tome. Dečaci pre „zaglave“ s teškim drogama i na lečenju - rekao je on.

 

 

 

 

 

 

Ostavite komentar