FunBox > Misterije

Misterija 10.000 LJUDSKIH MOZGOVA koji se čuvaju u PODRUMU: Kakvu to MRAČNU TAJNU čuvaju danski psihijatri?

Ko su bili skupljači mozgova u Danskoj i kakva je sudbina mozga 738

Izvor: K1info/telegraf.rs

20/12/2022 > 09:58

podeli vest:

Misterija 10.000 LJUDSKIH MOZGOVA koji se čuvaju u PODRUMU: Kakvu to MRAČNU TAJNU čuvaju danski psihijatri?
Foto: Unsplash.com


Ko su bili skupljači mozgova, šta se desilo sa mozgovima u kanti i kakva je to mračna tajna Danske o kojoj su njeni državljani izbegavali javno da govore.

Lisa Sugar se seća stare slike na zidu u kući svoje bake, na kojoj je bila mala devojčica, ali o njoj se nikad nije govorilo, pa je pretpostavljala da se iza nje krije neka strašna priča.

To je bila Kirsten, sestra njene bake Inger. Kako je rasla, sve ju je više zanimalo šta se krije iza fotografije na zidu. Jednog dana 2020. godine otišla je da poseti baku, koja sada ima više od 90 godina i boravi u domu za stare.

Kirsten Abildtrup je rođena 24. maja 1927. kao najmlađa od petorice braće i njene sestre Inger. Kao dete, Inger se seća Kirsten kao tihe i pametne, bile su veoma bliske.. Onda, kada je Kirsten imala oko 14 godina, nešto je počelo da se menja.

Kirsten je imala ispade i produžene napade plača. Inger je pitala svoju majku da li je ona kriva, često se tako osećajući jer su dve devojčice bile tako bliske.

- Jednog Božića trebalo je svi porodično da idu u posetu kod rođaka. Na kraju su prabaka i pradeda poslali svu decu osim Kirsten. Oni su ostali sa njom kod kuće - priča Lise šta je saznala.

Foto: Unsplash.com

 

Kada su se deca vratila posle praznika, Kirsten više nije bila tu.

To je bila prva od mnogo njenih hospitalizacija. Bio je to početak dugog, bolnog puta, koji je na kraju završen Kirstininom smrću. A zaprvo, bolovala je od šizofrenije.

Skupljači mozgova

Kirsten je prvi put hospitalizovana pred kraj Drugog svetskog rata, kada su Danska i ostatak Evrope konačno bili na ivici mira.
Kao i mnoga druga mesta, Danska se takođe borila sa mentalnom bolešću. Širom zemlje su izgrađene psihijatrijske ustanove za pružanje nege pacijentima.

Ali bilo je ograničeno razumevanje onoga što se dešava u mozgu. Iste godine kada je mir došao na prag Danske, dva doktora koja su radila u zemlji imala su ideju. Naime, kada bi ovi pacijenti umrli u psihijatrijskim bolnicama, rutinski su vršene obdukcije. Šta ako, mislili su ovi doktori, mozgovi budu uklonjeni - i zadržani?

Tomas Erslev, istoričar medicinskih nauka i konsultant za istraživanje na Univerzitetu Arhus, procenjuje da je polovina svih psihijatrijskih pacijenata u Danskoj koji su umrli između 1945. i 1982. donirala, nesvesno i bez pristanka, svoj mozak.

Prebačeni su u ono što je postalo poznato kao Institut za patologiju mozga, povezan sa Psihijatrijskom bolnicom Riskov u Arhusu, Danska.

Doktori Erik Stromgren i Larus Einarson su bili arhitekte projekta. Posle otprilike pet godina, rekao je Erslev, patolog Knud Age Lorentcen preuzeo je institut i proveo naredne tri decenije u "nadogradnji zbirke". Do samog kraja su prikupili 9.479 ljudskih mozgova što je, veruje se, najveća takva kolekcija bilo gde u svetu.

Patolog dr Martin Virenfeldt Nilsen je 2018. godine dobio poziv. Zbirka mozga, kako bi se znalo, bila je u pokretu.

Foto: Youtube PrintScreen

 

Nedostatak sredstava značio je da više ne može da ostane u Arhusu, ali Univerzitet Južne Danske u gradu Odense ponudio je da preuzme uzorke. Da li bi Virenfeldt Nilsen bio zainteresovan da to nadgleda?

- Čuo sam za to nekad na jedno uho... Ali moje prvo pravo saznanje o toj količini bilo je kada su odlučili da mozgove premeste ovde... jer kako zapravo pomerate skoro 10.000 mozgova - rekao je Virenfeld Nilsen.

Žuto-zelene plastične kante, u kojoj je bio skladišten po jedan mozak u formaldehidu, smeštene su u nove, bele kante, koje su bile izdržljivije za transport. Svaka od kanti bila je ručno obeležena markerom, na svakoj je pisao broj. I potom su ti mozgovi, koji mozak manje (niko ne zna gde je kanta broj 1) prebačeni u podrum univerzitetskog kampusa.

- Ta soba u podrumu nije bila ni spremna kada su ih preselili dole. Cela kolekcija je samo spuštena, jedna kofa na drugu, nasred poda. I tada sam to video prvi put i mislio sam: "Ok, ovako nešto nikad nigde nisam video" - rekao je Virenfeld Nilsen..

Vremenom je gotovo 10.000 kanti smešteno na police, gde stoje i dan danas i čekaju... predstavljaju nečije živote i dijapazon psihičkih poremećaja.

U kolekciji je oko 5.500 mozgova sa demencijom, 1.400 sa šizofrenijom, 400 sa bipolarnim poremećajem, 300 sa depresijom, itd...

Foto: Youtube PrintScreen

 

Kada je javnost saznala za kolekciju to je izazvalo niz debata, pa je 1987. godine osnovan je danski savet za Etiku. Pošto Etički savet kaže da se mozgovi mogu koristiti uz određena ograničenja, SIND (Danska nacionalna asocijacija za psihijatrijsko zdravlje) zahteva da se mozgovi zakopaju - što je izazvalo jednu od prvih velikih debata o etičkim naukama u Danskoj.

A Lisa je želela da sazna šta se zaista desilo sa Kirsten i nađe njen mozak. Istraživanjem i kopanjem po starim kartonima  pacijenata.

- Dobila sam mejl iz Nacionalne arhive i skenirali su stranicu na kojoj je Kirstenino ime, njen rođendan i dan kada su dobili mozak. A u koloni sa leve strane bio je broj 738 - rekla je Lisa, koja je odmah napisala mail Virenfeldu Nilsenu, pitajući ga da li taj broj odgovara kantici sa Kirsteninim mozgom.

I zaista, u podrumu je našao kantu sa brojem 738. 

Postupak je bio sastavni deo psihijatrijske istorije zemlje. Tokom vremena prikupljanja mozgova od 1940-ih do ranih 1980-ih, Danska je navodno uradila više lobotomija po glavi stanovnika nego bilo koja druga zemlja na svetu.

- To je bio stravičan način lečenja, jer uništite veliki deo mozga. Takođe, veoma je riskantno, jer možete da ubijete čoveka, ali nisu znali šta drugo - rekao je Virenfeldt Nilsen.

Foto: Youtube PrintScreen

 

Opcije za lečenje bile su ograničene i pre svega ekstremne.

Napadi su izazvani stavljanjem elektroda na obe strane glave; terapija insulinskim šokom značila je da su pacijentima davane velike doze insulina, što je smanjilo šećer u krvi i dovelo do komatoznog stanja; i lobotomija, bilo transorbitalna – korišćenjem instrumenta nalik pijuku ubačenog kroz zadnji deo oka do prednjeg režnja – ili prefrontalna.

Prefrontalnu lobotomiju započeo je portugalski neurolog Antonio Egas Moniz. Sada se smatra varvarskim, on je zapravo dobio Nobelovu nagradu za postupak 1949. godine. Proces podrazumeva ubacivanju alata u prednji režanj, i struganje delova bele materije - razlog zbog kojeg se postupak i naziva "beli rez".

Kirsten je dobila "beli rez", a godinu dana posle toga, 1951. godine umrla je sa samo 24 godine.

 

 

 

 

Ostavite komentar