PRAVO NA ŽIVOT ILI PRAVO NA SMRT? U emisiji "Uranak" sve o slučaju iz Španije koji deli javnost
podeli vest:
Eutanazija 25-godišnje Noelije potresla je i podelila Španiju. Da li je u pitanju asistirana smrt, odobrena od strane lekara, čin milosrđa ili pogubljenje? Da li je eutanazija, čak i u zemljama u kojima je zakonski regulisana, više etičko ili medicinsko pitanje? O ovome su u emisiji "Uranak" na televiziji K1 govorili advokat Gordana Božilović, Željko Mašović i Aleksandar Ninković, sveštenik Beogradske nadbiskupije.
Željko Mašović opisuje životni put Noelije i teškoće sa kojima se suočavala:
- Osoba koja je od ranog tinejdžerskog perioda pokazivala probleme u ponašanju – narkomanija, različite teškoće, plus paraplegija, plus činjenica da je bila žrtva višestrukog silovanja. To je deo strukture koji je doveo do poremećaja ponašanja, možda zbog psiholoških problema. Prolazila je kroz psihijatrijske ustanove, lečeći traumu.“
Komentarišući društvene i etičke implikacije eutanazije, Mašović ističe:
- Često govorimo da je eutanazija pravo na dostojanstvenu smrt, ali ja bih voleo da imamo pravo i na dostojanstven život. Ovo je slučaj iskorišćen kao osnov za odobravanje eutanazije. Države su to odobrile, a sada se koristi primer za opravdavanje eutanazije. Takvi slučajevi mogu otvoriti vrata eugenici, gde bi neko određivao ko je sposoban da živi ili ne. Treba uzeti u obzir da je devojka imala ozbiljne psihičke probleme. Njena želja da umre, da
neko drugi bude odgovoran za njenu smrt, dolazi iz života koji je bio upropašćen.
Aleksandar Ninković ističe koliko je društveni kontekst i nebriga uticao na život Noelije i odluku o eutanaziji:
- Ona potiče iz visoko nefunkcionalne porodice. U ranom dobu država ju je smestila u dom ili instituciju sa decom sa sličnim problemima. Tamo su je silovala tri dečaka, a društvo nije reagovalo niti su počinioci procesuirani. Nakon traume preživela je teški psihološki poremećaj. Pokušala je samoubistvo bacivši se sa petog sprata i ostala paraplegičar. Društvo nije pružilo pomoć. Kada je njen slučaj došao do Španije, odobrili su eutanaziju. To pokazuje zašto je crkva protiv eutanazije – društvena nebriga i nerazumevanje problema mogu dovesti do ovakvih odluka - kazao je sveštenik i dodao:
- Uglavnom je pitanje dostojanstva osobe. Društvo nas gura da smo individue i da naša vrednost zavisi od toga kako mi posmatramo i kako društvo gleda na nas. Ovde su bliža i šira okolina zanemarili njen život. Nije imala nikakvu pomoć ni od španskog društva, ni od porodice.
Advokat Gordana Božilović pojašnjava pravni aspekt:
- U našem krivičnom zakonu eutanazija nije dozvoljena – to je krivično delo, lišenje života iz samilosti. Ovakva dela mogu se smatrati privilegovanim ili lakšim oblikom ubistva, ali su i dalje kažnjiva. Čak i kada je osoba punoletna, psihički zdrava i teško bolesna, aktivna ili pasivna eutanazija je zabranjena. Aktivna eutanazija podrazumeva direktnu primenu leka ili injekcije, dok
pasivna uključuje isključivanje aparata ili uskraćivanje lekova. Može se raditi neposredno ili preko porodice - kazala je Božilović i dodaje:
- Po evropskim konvencijama i važnim dokumentima, pravo na život je najvažnije, a sva druga prava su sekundarna. Pravo na dostojanstvenu smrt takođe ima svoju težinu, ali kompromis između ovih prava je izuzetno težak. U Španiji i Holandiji, gde je eutanazija dozvoljena, postoji strogo propisan proces – medicinski pregledi, procena intenziteta bola i potvrda da osoba zaista želi eutanaziju. Problem eutanazije nije samo medicinski, već i psihološki, pravni i verski - to je problem celokupnog društva. Kod nas je stav
jasan: eutanazija nije dozvoljena, a postoje krivična dela ako neko pomogne ili nagovori na samoubistvo.
Na pitanje o razlici između samoubistva i eutanazije, Božilović objašnjava:
- Kod samoubistva osoba sama preduzima radnju. Kod eutanazije radnju izvršava neko drugo lice – lekar ili treća osoba, koja snosi krivičnu odgovornost. Čak i ako osoba da saglasnost i prošla sve preglede, to se smatra asistiranim ubistvom.
BONUS VIDEO:
Ostavite komentar