Vesti > Politika

VUČIĆ SE OBRAĆA NA DANU SEĆANJA NA STRADALE U NATO AGRESIJI: "Rane nisu ni blizu zaceljenja, kao da je juče sve bilo" (VIDEO)

Autor: Andrea Jovanović

24/03/2026 > 19:36

podeli vest:

VUČIĆ SE OBRAĆA NA DANU SEĆANJA NA STRADALE U NATO AGRESIJI: "Rane nisu ni blizu zaceljenja, kao da je juče sve bilo" (VIDEO)
Foto: printscreen


Večeras se u Vranju, na platou ispred Galerije Narodnog muzeja obeležava Dan sećanja na stradale u NATO agresiji 1999. godine, na kojem prisustvuje i predsednik Republike Srbije Aleksandar Vučić.

Počelo okupljanje građana

Kako se može videti, građani su počeli da se okupljaju na platou, a stigli su i ministar odbrane Bratislav Gašić, kao ministar za javna ulaganja Darko Glišić, i mnogi drugi. 

FOTO TANJUG/MILOŠ MILIVOJEVIĆ

Prema informacijama, više od 10.000 ljudi prisustvuje obeležavanju u Vranju.

 

 

Pomen patrijarha Porfirija

Komemorativni skup u Vranju započeo je pomenom stradalima u NATO bombardovanju koji predvodi patrijarh srpski Porfirije sa arhijerejima i sveštenstvom Srpske pravoslavne crkve.

- Dragi Vranjanci i drage Vranjanke i svi vi sa drugih srpskih sabrani danas u ovom gradu, pomaže Bog i neka nas Gospod sve blagoslovi. Sve vas pozdravljam kao i jedan od vas, radujući se blagoslovu, da posetim zajedno sa braćom arhiđakonima i ovaj predeo naše divne, prelepe otadžbine i mogućnosti da se susretnemo licem u lice i utešimo zajedničkom verom, nadom i ljubavlju Gospoda našeg Isusa Hrista prema nama i naše u odnosu na njega. Radujem se, iako je tužan povod našeg sabranja - rekao je patrijarh. 

Foto: Tanjug

- Sila koja Boga ne moli, pod parolom mira i promocije života, sejala smrt i strah, ostavljajući za sebe patnju i pustoš. Danas smo se ovde da svoje reći pretočimo u molitve za sve postradale u ovom gradu i kraju, a prevashodno da se pomolimo za dve ovdašnje devojčice, Irenu Mitić i Milicu Stojanović. Jedna je u trenutku svoje mučeničke smrti imala 12, a druga 15 godina. Bomba je usmrtila Irenu dok je na njivi svom ujaku pomagala u setvi kukuruza. U vaskrsne radosti, tužna ali sveta uspomena na jednu od poslednjih golgota našeg mnogostradalnog i krstonosnog naroda. Strašno NATO bombardovanje početo pre 27 godina na današnji dan pretvorilo je našu otadžbinu narednih 78 dana sve do 10. juna 1999. godine u užasno stratište, zastrašujuće ruševine i zgarišta, čitavu našu zemlju sa svim gradovima i selima, kao i svi njeni stanovnici, bez izuzetka, jednostranom odlukom moćnika ovoga sveta, našli su se u ratnom plamenu koji je gutao sve pred sobom, ljude, gradove, naselja, kulturna i prirodna dobra, infrastrukturu - dodao je. 

- Naše večerašnje molitveno sećanje na postradale iz 1999. godine istovremeno je naš molitveni apel protiv svakog greha, koji se zove rat i krvoproliće. Kako nad pojedincem, tako i nad zajednicama, kako nad našim, tako i nad svakim narodom na zemlji - istakao je patrijarh.

Julijana Anđelković, unuka nastradalog Vranjanca

Unuka nastradalog Vranjanca, Maneta Anđelkovića, Julijana se obratila okupljenima. 

- Rođena na Vidovdan, unuka Maneta koga su zločinci ubili u svojoj kući, a njegovu suprugu Mirjanu teško povredili. Od tog 30. maja 1999. godine, kada su ubijene moje igračke sa kojima sam se igrala, kad su ubijeni moj i Ivanov krevetić, moja soba i moja kuća, život moje porodice se drastično promenio. Mesto okupljanja, sigurnosti i topline pretvorio se u ruševine i tugu. Promenio se i život komšija - rekla je Julijana na početku. 

Kako je istakla, obaveza je da ne zaboravimo i učimo nove generacije koliko je život dragocen. 

- Mislim na svog dedu, na njegov osmeh, na njegov glas, na sve one trenutke koje nismo stigli da proživimo zajedno. Ali mislim i na sve poginule, znam da svaka porodica nosi slično ime u svom srcu. Tihi zavet naše generacije je da ćemo čuvati mir, da ćemo poštovati život i jedni druge. Da ćemo graditi budućnost u kojoj se ovakva stradanja nikada neće ponoviti! Neka nas gubitak naših najmilijih nauči na vrednost svakog dana, neka nas sećanje pozove na još veću odgovornost. Danas se klanjamo svim žrtvama, imena utkana u istoriju naše zemlje, ali još važnije — oni su za sva vremena u našim srcima - istakla je. 

Neka im je večna slava i hvala, navela je za kraj. 

- Jedno je sigurno, da smo skupili dovoljno snage da jasno i glasno rat iz 1999. godine nazovemo pravim imenom, agresijom, zločinom većim od zločina. 

Foto: printscreen

Obraćanje Milorada Dodika

- Svaki dan u kalendaru nije isti, pogotovo ne ovaj, i ovaj dan se pamti. Najveći vojni savez u istoriji se vežbao na Republikom Srpskom i Srbijom, kako bi ostvario svoje ciljeve. Pogodili su svu našu budućnost. Ostvario svoje ambicije i odabrao je baš Srbe da na njima baca osiromašeni uranijum koji nam se pogađao ne samo onog dana, jer pogodio svu našu budućnost. I danas smo svedoci mnogih, nažalost, tek rođenih beba u našem narodu koje se leče po raznim našim zdravstvenim institucijama od bolesti koje su dobile zbog osiromašenog uranijuma. To se ne može oprostiti - naveo je i dodao: 

- Jer nas uče da praštamo, ali kako? Tukli su nas bezumno, gađali su mostove, škole, bolnice, gađali vozove u pokretu, autobuse, njive. Gađali su sve što su stigli, gađali su radije i televizije. Gađali su naš narod, ubijali su u želji da ubiju duh. Nakon se debilno smejući. 

Dodik se zahvalio predsedniku Aleksandru Vučiću. 

Obraćanje predsednika Vučića

- Ovo mi je 13. put da prisustvujem ovakvim događajima, 24. marta i obeležavanju NATO agresije. Ne bi toga bilo da se Dodik i ja nismo dogovorili da sve stvari i važne datume iz naše istorije obeležavamo zajedno. Hvala i svim našim prijateljima iz regiona koji su večeras ovde — 24. mart, kad god mislimo, prošlo je toliko godina, rane su zaceljenje, ali shvatimo da nisu ni blizu zaceljenja, kao da i dalje krvare, kao da je juče sve bilo - rekao je na početku Vučić. 

 

 

- Svako nasilje danas nije počelo juče, već 24. marta 1999. godine. I ako danas neko pita zašto se krši međunarodno pravo? Jedini odgovor je zbog dozvole koja je na današnji dan odobrena. I ako budemo okruženi ruševinama čitave jedne civilizacije, neće biti sumnje da je taj kraj počeo 24. marta 1999. godine. Želim da hronološki i suštinski povežem stvari i ukažem na ono što je moguće da nam se dogodi - objasio je. 

- Ubijali su nam decu, civile, vojnike, policajce, i uvek ćemo im odavati pomen i sećati ih se. Ali ovo upozorenje je za budućnost jer nam je to nauk, a moramo učiti iz naše istorije. Te 1999. godine, pošto su se obračunali sa, kako su mislili, lažno optužujući Srbe da su imali tenzije, iako su oni živeli u Jugoslaviji, pošto su uništili srpsku Krajinu, proterali stanovništvo, one koje su mogli pobili su. Onda je došao KiM na red i konačno uništavanje Srbije. Imali su albanske teroriste koje su do zuba naoružavali, strašan uticaj na sve medije za unutrašnje rušenje Srbije, uvek je bilo i onih koji su bili dobrovoljno podanici njihovi, ali srećom uvek je većinski deo bio slobodarski orijentisan - dodao je Vučić. 

Tražili su od mađarske vlade da krenu u napad sa severa zemlje, nedavno se otkrilo, podsetio je Vučić. 

- Zahvaljujući Viktoru Orbanu do toga nije došlo, našim generalima, oficirima, policajcima... koji su se junački borili. 

Nestala je SRJ za godinu dana. 

- Rekli su ne treba nam savezna država, pa smo živeli u Srbiji - Crnoj Gori, a onda je i CG otišla. Onda su krenuli i lažni pregovori u Beču, da bi 2008. proglasili Albanci na KiM svoju nezavisnost. Ćutalo nam je rukovodstvo, ćutali su svi. Nisu smeli da nazovu pravim imenom. Zašto? Zato što su mi govorili dobićeš Nobelovu nagradu, samo priznaj Kosovo, a ja sam se trudio da gledam u budućnost, uvek sam pratio stope moje dece, manje predaka svojih. Otimamo se od svega i gradimo, Srbija staje na noge i znamo da nam nikada neće oprostiti to što smo hteli da budemo malo ostrvo slobode, da budemo sluge narodu svom a ne tuđim državama. 

Kako je istakao, Danska je prva priznala nezavisnost Kosova, danas se suočava sa napadom na njihov teritorijalni integritet. 

- Nikako da se sete Srbije i njenog integriteta. Na evropskom smo putu i znamo da sami moramo da budemo snažni i jaki, mudri. Želim da znate svi samo jednu stvar, pogotovo vi iz ovih krajeva, mi smo u međuvremenu gradili našu vojsku, neki su nam se smejali, ali za nas ne postoje više nevidljivi avioni, ne postoji neoboriv cilj, niko ko misli ili ko će moći da nekažnjeno napadne našu zemlju. To ste vi, građani Srbije uspeli da izgradite. Nećete od mene čuti reč mržnje, ni večeras, ni nikad. Uradili su uz pomoć najvećih zemalja sveta, a jedan mali narod im se suprotstavio i uvek će!

Podsetimo, danas je 27. godišnjica početka NATO bombardovanja SR Jugoslavije, tokom čega je 78 dana zemlja razarana, mostovi, bolnice, škole, medijske kuće i kulturna dobra rušena i uništavana. 

FOTO TANJUG/MILOŠ MILIVOJEVIĆ

Stradalo je oko 3.500 ljudi, među kojima i 89 dece, dok su hiljade ranjene. Životi su prekidani u domovima, na radnim mestima, na ulicama... Ministarstvo spoljnih poslova Srbije je poručilo da taj dan, 24. mart, nije bio samo početak napada na jednu državu, već i udarac na principe međunarodnog prava, suvereniteta i pravde, čije posledice se osećaju i danas. 

Srbija pamti. Sa poštovanjem prema žrtvama i svešću o sopstvenom iskustvu, nastavljamo da se zalažemo za poštovanje Povelje UN, dijalog i mirno rešavanje sporova, odlučni da čuvamo istinu, dostojanstvo i pravo da se ovakve nepravde više nikada ne ponove - navela je ministarstvo u saopštenju. 

BONUS VIDEO:

Ostavite komentar