KO STOJI IZA MASOVNIH NAPADA NA SRBE U HRVATSKOJ Štrbac u "Uranku" otkrio ključ problema - jedna stvar budi jezu
podeli vest:
Serija događaja u Zagrebu, Splitu i Rijeci ponovo je otvorila pitanje bezbednosti i međunacionalnih odnosa, dok analitičari upozoravaju na duboku društvenu indoktrinaciju.
U Hrvatskoj je poslednjih dana zabeležen niz incidenata koji su izazvali zabrinutost javnosti i dodatno podigli međunacionalne tenzije.
Marširanje crnokošuljaša i uzvikivanje ustaških pokliča u Zagrebu i Splitu, neposredno uoči Dana srpske kulture, kao i sprečavanje potencijalnog napada na autobus sa karatistima iz Srbije u Rijeci, otvorili su pitanje ko širi govor mržnje i ko podstiče nasilje.
O ovim događajima u emisiji "Uranak" na televiziji K1 govorio je Savo Štrbac, predsednik Dokumentaciono-informacionog centra „Veritas“.
Prema njegovim rečima, incidenti nisu izolovani slučajevi, već deo dugotrajnog trenda.
“Ovo je kontinuitet. Srpsko narodno veće već desetak godina objavljuje izveštaje o broju etnički motivisanih napada na Srbe. Taj broj prelazi 500 prijavljenih slučajeva. A nas zovu i ljudi koji napade ne prijavljuju, žale se da policiji podnose prijave, ali da se prema počiniocima ne preduzimaju nikakve mere,“ navodi Štrbac.
On podseća da su tokom leta incidenti postali vidljiviji, naročito na velikim javnim okupljanjima.
“Da počnemo od Tompsonovog koncerta na Hipodromu - nije važno koliko je bilo ljudi, bitno je da su mnogi nosili crne košulje, ustaška obeležja i natpise ‘Za dom spremni’. Nakon toga, slične scene videli smo u Splitu, Rijeci i Sinju, gde je na koncertu bilo oko 150 hiljada ljudi. Kada smo pitali policiju zašto ne reaguju, rekli su da sve snimaju i da će naknadno delovati, kako se ne bi pravio haos. Naravno, niko nije završio u zatvoru,“ kaže on.
Štrbac ističe i da institucije često utišavaju ili sprečavaju pojedine manifestacije, dok se istovremeno dopuštaju događaji sa otvorenim ekstremističkim porukama. Posebno izdvaja skup održan u Saboru 28. oktobra.
“Tada je u državnom parlamentu održan naučni skup na temu ‘Naučni pristup žrtvama Jasenovca’, gde je iznesena potpuna negacija da je to bio logor smrti, uz tvrdnje da je reč o radnom logoru. Incident u Splitu samo je jedna u nizu eskalacija,“ ocenjuje on.
Ipak, dodaje da je nakon poslednjeg slučaja reakcija države bila ubrzana:
“Možda je dobro što se ovo desilo, jer je tek nakon tog incidenta policija počela da hapsi počinioce.“
Kao posebno zabrinjavajuće, Štrbac navodi da iza mnogih incidenata stoje mlađe generacije.
“Uglavnom su to mladi do 30 godina, generacije rođene posle rata. Oni su rezultat dugogodišnje indoktrinacije. Ne prenose im se univerzalne vrednosti poput tolerancije i poštovanja drugih. Nakon rata stvarana je slika da su Srbi okupatori i krivi za sve. To je postojalo u udžbenicima, u medijima, svuda oko njih,“ objašnjava on.
Prema njegovim rečima, na formiranje takvih stavova utiču škola, mediji, crkva, porodica i ulica - “pet faktora koji su odgajali današnju omladinu”.
“Ovakav rezultat ne može se dobiti preko noći,” rekao je Štrbac.
Kako poboljšati odnose Srbije i Hrvatske?
Govoreći o mogućim putevima za poboljšanje odnosa Srbije i Hrvatske, Savo Štrbac ocenjuje da su međudržavne veze trenutno na možda najnižem nivou od kraja rata.
“Nikada lošiji odnosi nisu bili između Srbije i Hrvatske. Jedni druge ne slušaju. Ako nešto dolazi iz Srbije, to se uvek dočeka podrugljivo, a još gore bude Srbima kada Srbija reaguje. Trideset godina je prošlo od završetka rata u Hrvatskoj, a države gotovo da ne sarađuju. Mešovite komisije, koje bi trebalo da rešavaju zajednička pitanja, nisu se sastajale decenijama. Ovog leta bilo je nagoveštaja da će se one ponovo aktivirati — i za granice i za nestale — ali je sve to opet stalo. Problemi Srba i ostalih nacionalnih manjina jesu problem Hrvatske i njenog evropskog puta. Ovo mi liči na to da će Hrvatska početi da te stvari rešava na drugačiji način, a po meni je to mig iz Evrope,” kaže Štrbac.
On ističe da je ključ u ponovnom pokretanju institucija koje su nekada postojale, ali su godinama potpuno neaktivne.
“Potrebno je da počnu da rade komisije koje su svojevremeno bile organizovane. Ima još dosta nerešenih pitanja. Hrvatska je u boljoj poziciji od Srbije jer je članica EU, dok Srbija želi da uđe u Evropsku uniju. A nove članice se primaju konsenzusom, što znači da Srbija bez saglasnosti Hrvatske ne može postati članica. To znači da će Hrvatska insistirati na rešavanju nerešenih pitanja — ali, naravno, na način koji njoj odgovara. Pitanje je koliko je Srbija spremna da popusti, jer do sada to nije pokazivala.”
Štrbac ocenjuje da će se dugogodišnja politika prema mladima u Hrvatskoj dugoročno odraziti i na samu državu.
“Odgajanje njihove omladine kroz ovakvu indoktrinaciju vratiće im se kao bumerang - to sam stalno govorio, a evo i vraća im se,” zaključuje on.
BONUS VIDEO:
Ostavite komentar