DA LI JE ŽIVOT JEDNA ŽENA? Monogamija pod znakom pitanja – pročitajte šta kaže nauka i glasajte u našoj ANKETI!
podeli vest:

U svetu u kojem aplikacije za upoznavanje nude hiljade izbora, a definicije ljubavi se svakodnevno menjaju, jedno pitanje ostaje večno: da li su ljudi zaista rođeni da vole samo jednu osobu?
Isto se pita i Alina koja živi u Londonu i trenutno je u poliamornoj vezi – više paralelnih intimnih odnosa uz punu saglasnost svih uključenih. "Samo sam želela da razumem – zašto smo kao društvo odabrali monogamiju?", kaže ona.

Evolucija ljubavi – od gorila do ljudi
Naučnici poput evolutivnog biologa Kita Opija sa Univerziteta u Bristolu, čije izjave prenosi BBC, objašnjavaju da su naši preci možda bili sve samo ne monogamni. Kod gorila, na primer, jedan mužjak se pari sa više ženki, ali to vodi do brutalnih posledica – infanticida, ubijanja mladunčadi kako bi ženke brže postale ponovo plodne.
Za razliku od njih, ženke šimpanzi i bonoba koriste drugačiju taktiku – pare se sa više mužjaka i time "zamute" očinstvo, čime štite svoje mlade. Međutim, klimatske promene pre oko dva miliona godina donele su veliku promenu i za ljude.
Život u velikim zajednicama, spor razvoj dece i rast mozga zahtevali su da žene mogu da se oslone na pomoć jednog partnera. I tako je, ne iz romantičnih razloga, već iz potrebe – nastala monogamija.
Mozak voli – ali traži i novo
Ljubav, kažu naučnici, ima svoju hemiju. Oksitocin, poznat kao hormon povezivanja, i dopamin, hemikalija želje, igraju glavne uloge. I dok oksitocin vezuje, dopamin nas tera da tragamo za novim uzbuđenjima. Ova kombinacija može objasniti zašto nam je teško da budemo verni – čak i kada to želimo.
Poliamorija – izazov savremenog života?
Uprkos biološkim i kulturnim temeljima monogamije, neke zajednice vekovima gaje drugačiji model. Antropološkinja Kejti Starkveder dokumentovala je više od 50 slučajeva poliandrije – kada jedna žena ima više muževa – širom sveta.
Ovi modeli, iako ređi, nisu bez logike. U okruženjima sa visokom smrtnošću, genetska raznolikost dece, kao i prisustvo više odraslih osoba koje mogu doprineti zajednici, mogu biti ključ opstanka.
Ali više partnera znači i više posla – emotivno, logistički i ekonomski. I baš zato većina i dalje bira – monogamiju.
Nema unapred utvrđenih pravila
Alina, koja sada živi u poliamornoj vezi, priznaje da ljubomora postoji, ali se lakše podnosi kada ima poverenja. "Ne postoje unapred određena pravila. A to nas tera da razgovaramo – o stvarima koje ranije nismo smeli", kaže ona.
Da li smo onda stvoreni za monogamiju? Ili je to samo jedna od mogućih opcija?
Pa, sve zavisi od toga gde živimo, kako živimo – i šta u tom trenutku tražimo od ljubavi...
Pišite nam u komentarima i odgovorite u anketi!
Ostavite komentar