Priče > Reportaža

ZLATO IZ KAZANA Sve što treba da znate o pečenju šljivovice!

Autor: Milica Maksimović

17/09/2025 > 12:25

podeli vest:

ZLATO IZ KAZANA Sve što treba da znate o pečenju šljivovice!
Foto: Shutterstock


Vreme je pečenja rakije, a to, složićete se, nije samo posao. To je događaj koji okupi komšije, prijatelje, rodbinu, sve ljubitelje ovog tradicionalnog pića. Ali da bi uživali u pravoj šljivovici, treba je znati dobro ispeći – jer nije svaka rakija ista.

Shutterstock

Kada je pravo vreme za pečenje?

Destilaciju treba obaviti u pravo vreme. Ako je prerano – dobićete manje rakije, jer šećer u plodovima nije potpuno prevreo. Ako je prekasno – kom može da se pokvari, pa se gubi alkohol, a razvijaju se loši sastojci poput plesni i kiselina. Najbolje je peći najkasnije 2–3 nedelje posle završetka vrenja. Ako ne možete odmah, kom se konzervira najlonskom folijom i tankim slojem peska.

Shutterstock

Pecanje u kazanima 

Kom od šljiva peče se u kazanima, odnosno destilacijskim aparatima. Cilj nije samo da se dobije alkohol, već da u rakiju pređu i sortne arome, mirisi i ukusi šljive. Zato se prilikom pečenja mora paziti na frakcije:

Prvenac – prvi mlaz, jak i pun loših sastojaka. Odvaja se (3–6 dl na 100 l komine).

Srednja frakcija (srce) – najkvalitetniji deo, tu se dobija prava šljivovica (28–38%).

Patoka – poslednja frakcija, puna viših alkohola i nepoželjnih materija.

Iskusni „pecmajstori“ znaju da pečenje mora da ide polako, 2–3 sata, jer samo tako šljivovica dobija punu aromu.

Shutterstock

Prepečenica – kraljica među rakijama

Ako želite jaku i plemenitu rakiju (45–50%), pravi se prepečenica. To znači da se meka rakija iz prve destilacije peče još jednom. Prepekom se dobija koncentracija alkohola, ali i pročišćavanje od nepoželjnih sastojaka. Važno je dobro odvojiti prvenac i patoku, jer upravo oni mogu da pokvare ukus i da rakija „peče“ grlo.

Shutterstock

Koje bure je najbolje za šljivovicu?

Rakija tek kada odleži u pravom buretu dobija dušu. Najbolje je hrastovo bure, jer ono daje rakiji zlatnožutu boju, mekoću i poseban miris.

Mladi hrast – daje jaču boju i ukus, ali može biti opor.

Stariji hrast – blaži, daje skladniji ukus.

Manja burad (50–100 l) – brže prenose aromu, ali i brže iscrpe rakiju.

Veća burad (200 l i više) – sporiji proces, ali bogatiji ukus.

Novo bure se mora „isprati“ – vrućom vodom, čajem od kamilice ili vinom – da bi otpustilo višak tanina. Tek tada je spremno za prvu šljivovicu.

E sada kada znamo sve ovo red je da vam damo i recepturu:

Recept za domaću šljivovicu

Sastojci:

100 kg zrelih šljiva (najbolje požegača, moravka, crvena ranka ili čačanska rodna)

5–10 kg šećera (ako su šljive slabije slatkoće, kod dobrih šljiva šećer nije potreban)

10–15 l vode (po potrebi, da se olakša vrenje)

Priprema:

Berba i čišćenje: biraju se potpuno zrele šljive, najbolje kada počnu same da otpadaju. Operu se, očiste od peteljki i trulih delova.

Mlevenje i ukomljavanje: šljive se samelju (neka ostanu i pokoje cele), koštice se ne vade u potpunosti jer daju aromu. Dobijena masa – komina – stavlja se u bure.

Dodavanje šećera i vode: ako šljive nisu dovoljno slatke, dodaje se do 10% šećera (znači na 100 kg šljiva do 10 kg šećera) i 10–15 litara vode. Sve se dobro izmeša.

Vrenje: bure se pokrije i ostavi da vri 3–4 nedelje, zavisno od temperature. Vrenje je gotovo kada kom postane gorak i prestane da se peni.

Pečenje: kom se peče u kazanima na tihoj vatri. Najpre ide „prvenac“ (odbacuje se jer ima metil-alkohol), zatim se hvata „srce“ – to je prava rakija (oko 30–40 litara rakije jačine 18–20 gradi na 100 kg šljiva), a na kraju ide „patoka“, koja se odvaja.

Prepeka: mekana rakija se peče još jednom (prepek) da bi se dobila jača i čistija rakija (45–50% alkohola).

Odležavanje:

Rakija se sipa u hrastova bureta ili staklene balone, i obavezno mora da odstoji nekoliko meseci (najbolje godinu i više) da bi razvila svoj miris i boju.

I ŠTO JE NAJVAŽNIJE, MORA DA SE VOLI

Prava šljivovica treba da odleži najmanje šest meseci, a najbolji majstori je čuvaju i po nekoliko godina. Tada rakija postaje meka, pitka i mirisna – baš ona koja greje i kad je zima i kad je tuga.

I da vam iskreno kažemo, mora da se voli to što se radi, jer rakija je dobra samo ako se od srca i u najboljem društvu peče...

Živeli!

BONUS VIDEO:

 

Ostavite komentar