VLADIMIR VASIĆ OTKRIVA Kako zaraditi i uštedeti novac u Srbiji (VIDEO)
podeli vest:
Vladimir Vasić gostovao je u podkastu „Za našim stolom“ koji uređuje i vodi Duško Vukajlović na televiziji K1. Vasić je otvoreno govorio o svom životnom i poslovnom putu, prvim poslovima, bankarstvu, preduzetništvu, porodici, obrazovanju, teškim trenucima, ali i lekcijama koje je tokom godina naučio.
Iako ga javnost najčešće povezuje sa finansijama i bankarstvom, Vasić je ovoga puta govorio mnogo više o iskustvima koja su ga oblikovala – od prvog zarađenog novca i rada na Srebrnom jezeru, preko velikih korporacija i rukovodećih pozicija, do trenutka kada je odlučio da pokrene sopstveni posao.
Prvi zarađeni novac odredio dalji put
Vasić se prisetio svog prvog ozbiljnijeg posla, kada je preko omladinske zadruge dobio priliku da radi u banci.
“Otišao sam, prijavio se i sledeći dan dobio poziv na fiksni telefon, naravno, tada nije bilo mobilnih telefona. Radio sam slaganje materijala za jednu banku. Ta banka danas ne postoji, a možda je to odrednica zašto sam ja posle izabrao baš ovaj put. Slagali smo registratore u toj banci u Kralja Petra, preko puta Narodne banke” - rekao je Vasić.
Kako je naveo, prvi novac koji je sam zaradio ostavio je snažan utisak na njega.
“To je prvi put kada sam zvanično dobio neki novac, a da sam ja radio, i to mi se posle svidelo. To je, recimo, moj prvi posao kojeg se sećam i koji je možda odredio upravo ono što sam ja posle izabrao”- kazao je.
Kasnije je upisao Ekonomski fakultet i usmerio se na bankarstvo, finansije i osiguranje.
Srebrno jezero kao prva velika škola života i biznisa
Pre nego što je izgradio karijeru u finansijskom sektoru, Vasić je godinama radio u ugostiteljstvu na Srebrnom jezeru.
“Radio sam na Srebrnom jezeru od 1995. do 2001. godine. Kafić, diskoteka. To je jedan lep period u životu i mislim da mi je to dosta pomoglo kasnije da razumem ljude oko sebe, psihologiju ljudi i komunikaciju” - ispričao je.
Govoreći o tom periodu, naglasio je da je tada učio i prve praktične lekcije iz ekonomije.
“Naučiš te osnovne postavke ekonomije, kako raditi sa ljudima, šta je prelomna tačka, kako treba da zaradiš. Kada se dese dva kišna vikenda, već imaš rupu u budžetu i onda moraš da smisliš šta ćeš da radiš. Stvarno si morao nešto da smisliš da
nadoknadiš” - rekao je Vasić.
Ugostiteljstvo mu je, kako je objasnio, omogućilo da veoma rano nauči da posmatra ljude, njihove navike i način komunikacije.
“Danas ja to posmatram i kao biznis. Tada još ne znaš postavke ekonomije, nego ih osećaš. Ali sada bih mogao da ga posmatram kao biznis i da prenosim znanje drugima” - istakao je.
„Nemojte da vas odelo zavara“
Vasić je govorio i o tome koliko izgled i način oblačenja mogu da utiču na prvi utisak u poslovnom svetu.
“Možda je na ovim prostorima to izraženije. Percepcija je: voziš dobar auto, imaš dobro odelo, ti si verovatno uspešan čovek. Ali putovao sam dosta svetom, radio sam za velike korporacije i ne mora to da znači. Naravno, postoji pristojnost i bonton, ako vas pozovu na večeru i postoji određeni dres-kod, doći ćete u odelu” - rekao je.
Ipak, kako je naglasio, suština je nešto drugo.
“Suština je ono što znaš, što nosiš u glavi, koga znaš, koliko znaš i da si spreman da prihvataš izazove i pomeraš granice. Odelo možda može da pomogne, ali nemojte da vas zavara” - kazao je Vasić.
Od Srebrnog jezera do velikih bankarskih sistema
Prelomni trenutak dogodio se početkom dvehiljaditih, kada je dobio priliku da započne profesionalnu karijeru u bankarstvu.
“Ostao mi je jedan ispit, imao sam prosek iznad 8,5. Societe Generale banka je tražila ljude koji imaju prosek iznad 8,5 i jedan ili dva ispita do kraja. Oni su tada shvatili da treba da preuzmu, uslovno rečeno, krem studenata i da ih ubace u sistem” - ispričao je.
Iako je u privatnom poslu tada mogao da zaradi više, odlučio je da prihvati bankarsku
karijeru.
“U životu kada dođeš na raskrsnicu, levo su svila i kadifa, a desno malo trnovit put, ali sa većom šansom da nešto bude. I naravno, ja odaberem ovaj put koji je malo teži” - rekao je.
Znanje stranih jezika i rad u velikom međunarodnom sistemu, kako kaže, otvorili su mu brojna vrata.
“Znanje francuskog, engleskog i ruskog mi je pomoglo da obiđem ceo svet zahvaljujući tim bankama. Oni plaćaju edukaciju, školovanje, putovanja i vidiš jedan potpuno drugi svet” - kazao je.
Za svega nekoliko godina napredovao je do rukovodeće pozicije.
“Brzo sam se popeo i za dve-tri godine bio sam zamenik direktora za investicije, projekte i organizaciju. To je opet jedno životno iskustvo. Zapošljavaš ljude, edukuješ ljude, približavaš im kulturu kompanije, šta treba da znaju, kako se ponaša, kako se oblači i kako se komunicira” - naveo je.
Edukacija ne prestaje završetkom fakulteta
Jedna od tema kojoj se Vasić više puta vraćao tokom razgovora bila je važnost kontinuiranog obrazovanja.
“Evo, ja i danas ne znam koliko čitam, koliko pogledam tutorijala, koliko podkasta. To je nepresušan izvor. Trudiš se da si u trendu. Svaka generacija donosi nešto” -rekao je.
Posebno je istakao koliko mu je važno da njegova deca upoznaju druge zemlje i kulture.
“Mi smo dobar deo našeg imetka potrošili na putovanja. Ali se ne žalim. Poenta je da vidiš drugačije kulture, mešavinu ljudi i da posmatraš sve drugačije. To je jedno, a drugo je edukacija” - objasnio je.
Vasić je govorio i o tome kako je za decu godinama odvajao novac kroz štednju i osiguranje.
“Što ranije kreneš i svakog meseca odvajaš 100 evra, posle 13, 15 ili 16 godina lepa svota novca se skupi. Oni su dobili taj novac i mogli su da ga iskoriste za edukaciju. To je ključno. Mora da se uči” - poručio je.
„Kada ostaneš bez funkcije, naučiš mnogo o ljudima“
Jedan od težih perioda u njegovoj karijeri usledio je tokom finansijske krize, kada je investicioni fond u kojem je radio ugašen.
“Prvi put osetiš kako je to da ostaneš bez prihoda. Deca mala, dvoje dece, imaš kredite, kupio si stan. Imaš nešto novca, ali ako nema priliva, ta gomilica polako nestane” - rekao je Vasić.
Tada je, kako je ispričao, dobio i važnu životnu lekciju o odnosima među ljudima. “Imao sam po tri telefona i to zvoni, ne znaš ko je veći prijatelj. Ali kada dođe takva situacija, nestanu. U početku sam mislio: neko će me pozvati da mi ponudi nešto. A mene niko nije pozvao” - naveo je.
Ipak, kaže da zbog toga nije ostao ogorčen.
“To je možda životna škola – da ne očekuješ ništa, a da se trudiš. Onda je mnogo bolje. Ja nikoga ne mrzim. Nemam neprijatelje, možda ih imam, ali ih ja ne doživljavam kao neprijatelje. I oni su mi pomogli da nešto naučim” - rekao je.
Njegova poruka iz tog perioda bila je jasna:
“ Nije poenta samo u parama, nego šta treba da radiš da bi ih zaradio. Pare kao pare, one će pre ili kasnije doći. To je život. Ne ljutim se.
Teška povreda i povratak na skije i motor
Vasić je govorio i o ozbiljnoj povredi koju je zadobio na skijanju 2017. godine. – Skija mi se zabola i slomio sam fibulu i tibiju. Shvatio sam da sam slomio nogu zato što se skija nije otkačila. To je veoma važno da kažem svima koji skijaju – proverite
opremu – upozorio je.
Posle operacije lekari su mu, kako kaže, prognozirali da možda više neće moći da skija, vozi motor ili trči.
– Doktor je rekao: „Nikada nećeš skijati, nikada nećeš voziti motor i nikada nećeš
trčati.“ Ne mogu baš mnogo da trčim, mogu malo, ali skijam i vozim motor – kazao
je.
Oporavak je za njega bio još jedan primer pomeranja sopstvenih granica.
– Sve što je doktor rekao da radim, ja sam radio puta tri. Još, još, još, samo da se
vratim u formu. Trebalo mi je oko šest meseci – rekao je.
Četiri godine u Udruženju banaka Srbije
Jedna od važnih etapa njegove karijere bila je funkcija generalnog sekretara Udruženja banaka Srbije.
– Jedan od uslova da budeš generalni sekretar jeste da imaš najmanje deset godina aktivnog rada u bankarstvu. Ja sam te uslove ispunjavao. Jedan moj prijatelj mi je rekao: „Guverner možeš da budeš jednom u životu, generalni sekretar jednom u životu, a direktor firme možeš kad god hoćeš.“ Razumeo sam šta mi je rekao i prihvatio sam – ispričao je Vasić.
Tokom mandata veliki značaj pridavao je komunikaciji sa javnošću.
– Imao sam princip: hajde da izađemo da pričamo, da komuniciramo, da objasnimo, pojasnimo. Ne postoji televizija na kojoj nisam bio. Bilo je zahtevno, radio sam više od 15, 16, 17 sati, ali je to bilo jedno veliko iskustvo – rekao je.
Posebno je naglasio da se nikada nije vezivao za funkcije.
– Ljudi se slepe sa tim funkcijama i pomisle da je to njihov brend. Ja to nisam tako doživeo. Završio sam mandat, izašao, seo na svoj motor i rekao: to je to – kazao je.
Posle korporacija – sopstveni posao
Nakon dugogodišnje karijere u bankama i velikim sistemima, Vasić je odlučio da pokrene sopstvenu firmu.
– Rekao sam sebi: nećeš više, Vasiću, da tražiš i zoveš ljude gde da se zaposliš. Hajde lepo da osnujemo firmu i da se bavimo onim što najbolje znaš – povezivanje, investicije, govoriš nekoliko jezika. I tako je krenulo – ispričao je. Kako navodi, firma već nekoliko godina beleži rast.
“Svake godine je sve bolje, rastemo 20 do 30 odsto. Sada imamo nekih 50 do 60 klijenata, što u knjigovodstvu, odnosno računovodstvu, što u konsaltingu. Imamo i specijalne projekte, vezane za banke, život, strategiju i finansije. Sve ono što sam negde naučio i učio sada je tu” - rekao je Vasić.
„Sve mi je to životna škola“
Na pitanje da li postoji nešto iz svog profesionalnog ili privatnog života što danas ne
bi ponovio, Vasić nema dilemu.
– Ne bih ništa menjao. Sve mi je to životna škola. Sa 51 godinom ne postoji deo sveta gde ne poznajem nekoga, a to je zahvaljujući tome što sam radio u nekoliko korporacija. Moraš da osetiš sredinu i da joj se prilagodiš – rekao je.
Istakao je da mu je upoznavanje ljudi tokom karijere donelo možda i najveće
bogatstvo.
– Kada god odem u Njujork, imam tamo prijatelje. Kada odem u Pariz, imam prijatelje, u Madridu i Španiji imam prijatelje. To su ljudi iz finansijskog sveta i iz nekih drugih svetova. Upoznaš mnogo različitih ljudi i to je lepota života – kazao je.
A kada je reč o onome što bi želeo da njegova deca ponesu od njega, odgovor je bio
kratak:
– Ja bih rekao upornost.
BONUS VIDEO
Ostavite komentar