Vesti > Svet

DRAGANA MITROVIĆ U "URANKU" O SUSRETU TRAMPA, SIJA I PUTINA: "Ovo nije nova Jalta!"

Autor: K1info

19/11/2026 > 10:30

podeli vest:

DRAGANA MITROVIĆ U "URANKU" O SUSRETU TRAMPA, SIJA I PUTINA: "Ovo nije nova Jalta!"
Foto: K1 televizija


Susret Donalda Trampa, Vladimira Putina i Si Đinpinga u kineskom Šenženu nije nova Jalta niti najava podele sveta na interesne sfere, već prilika da tri velike sile razgovaraju o najvažnijim globalnim problemima, ocenila je profesorka Fakulteta političkih nauka dr Dragana Mitrović, gostujući u emisiji „Uranak“ na televiziji K1. Ona je govorila o ratu u Ukrajini, položaju Evropske unije, ekonomskim interesima Vašingtona, Moskve i Pekinga, opasnostima nekontrolisanog razvoja veštačke inteligencije, kao i o mogućim posledicama međunarodnih dogovora po Srbiju.

Prema njenim rečima, sam susret lidera Sjedinjenih Američkih Država, Rusije i Kine predstavlja izuzetno značajan diplomatski događaj, ali poređenja sa konferencijom na Jalti 1945. godine ne odgovaraju današnjim međunarodnim okolnostima.

„Ovo nije nova Jalta“: Zašto se tri velike sile sastaju?

„Nije uobičajeno da se lideri tri najveće sile sveta susreću. Nismo imali takvu priliku 70 godina. Ništa se slično nije dogodilo i, naravno, čim se ukazala mogućnost da do takvog susreta dođe na ovogodišnjem samitu APEK-a u kineskom Šenženu, svetski mediji počeli su da se bave tom temom. Zapadni mediji odmah su lansirali možda primamljivo poređenje sa Jaltom 2.0. Međutim, ovaj susret nije nikakva nova Jalta. On ni po čemu ne liči na Jaltu, niti današnji svet liči na svet iz vremena završetka Drugog svetskog rata“, istakla je Mitrović.

Ona je objasnila da je istorijska konferencija na Jalti održana u potpuno drugačijem političkom i ekonomskom kontekstu, kada su velike sile odlučivale o posleratnom uređenju sveta i svojim sferama uticaja. Današnje međunarodne okolnosti, kako smatra, ne omogućavaju jednostavno preslikavanje takvog modela.

„Ono što se sada dešava u Šenženu jeste pokazatelj dobre volje tri velike sile i njihovih lidera da se sastanu, razgovaraju i pretresu goruća pitanja od kojih svet pati. Reč je, pre svega, o poremećajima u globalnoj ekonomiji, fragmentaciji tržišta, energetskoj bezbednosti, cenama energenata i regionalnim ratovima koji dugo traju“, objasnila je profesorka.

Naglasila je da posledice međunarodnih kriza ne pogađaju sve države podjednako, a da su ekonomski najranjivije zemlje posebno izložene njihovim negativnim efektima.

„Regionalni ratovi utiču na cene hrane, veštačkih đubriva, energenata i njihove prerade, a sve to izaziva inflaciju na globalnom nivou i obara životni standard stanovništva. Proporcionalno svojoj kupovnoj moći i ekonomskoj snazi, najsiromašnije zemlje plaćaju najveću cenu“, navela je Mitrović.

Svet pred velikim sukobom: Zašto je razgovor važniji nego ikada?

Komentarišući sve češća poređenja današnje međunarodne situacije sa periodom koji je prethodio Prvom svetskom ratu, Mitrović je ocenila da postoji važna razlika koja daje razlog za oprezni optimizam.

„Mnogi današnji svet porede sa svetom pred izbijanje Prvog svetskog rata. Međutim, tada nije bilo komunikacije među velikim silama, nije bilo iskazane spremnosti da se govori o problemima, da se neposredno izrazi sopstveni stav i da se od druge strane traži pomoć tamo gde ona može da pomogne. Zato smatram da je veoma korisno što su lideri odlučili da se sastanu i razmene mišljenja“, rekla je.

Kao primer mogućnosti za saradnju uprkos različitim političkim pozicijama navela je situaciju na Bliskom istoku, posebno odnos velikih sila prema Iranu.

„Americi je potreban uticaj Rusije i Narodne Republike Kine na Iran kako bi se pronašao častan način da se taj besmisleni rat okonča. Iako imaju različite stavove, postoje pitanja oko kojih mogu da pronađu zajednički interes“, ocenila je.

Očekuje da će se razgovori dotaknuti i Ukrajine, Tajvana, svetske trgovine, ali i tehnoloških pitanja koja sve više utiču na međunarodnu bezbednost.

„Čini mi se da će jedna od tema biti i veštačka inteligencija, pre svega u razgovorima kineskog i američkog predsednika. Potrebno je doneti neka pravila ili makar okvir za pravila kojima bi se regulisala njena upotreba. Sigurna sam da će to biti jednako teško pitanje kao i rešavanje regionalnih sukoba“, naglasila je.

„Ne možemo dozvoliti mašinama da odlučuju o nuklearnom oružju“

Jedna od tema koja je posebno privukla pažnju tokom razgovora bila je opasnost od nekontrolisanog razvoja veštačke inteligencije, naročito njene primene u vojnoj industriji i sistemima naoružanja.

Mitrović smatra da tehnologija napreduje brže nego što države i međunarodne institucije uspevaju da uspostave pravila za njenu upotrebu, zbog čega se otvara pitanje dugoročnih posledica takvog razvoja.

„Veštačka inteligencija je kao nekakav lek koji je pušten u upotrebu zato što je davao dobre rezultate, ali njegovi propratni, loši efekti nisu istraženi. A sve to dobija još ozbiljnije razmere zbog toga što se koristi u vojnoj industriji i naoružanju“, upozorila je profesorka.

Posebno je istakla da bi kontrola korišćenja veštačke inteligencije u vezi sa nuklearnim oružjem morala da bude jedno od najvažnijih pitanja međunarodnih razgovora.

„Mislim da će jedna od tema na ovom samitu i bilateralnim sastancima biti kontrola upotrebe veštačke inteligencije kod nuklearnog oružja. Ne možemo dozvoliti mašinama da donose odluku o tome da li će se nuklearno oružje upotrebiti ili ne. To je prosto nezamislivo“, poručila je.

Prema njenoj oceni, dodatni problem predstavlja činjenica da se razvoj novih tehnologija odvija u uslovima snažnih ekonomskih i političkih interesa.

„Tu leži ogromna opasnost. Biznis krugovi imaju svoje interese, veliki akcionari i trgovci oružjem utiču na donošenje političkih odluka. Neki od njih nalaze se i u najvišim političkim telima, uključujući američki Kongres, ali i druge centre ekonomske, finansijske i političke moći“, navela je.

Upozorila je da se upotreba veštačke inteligencije ne završava na vojnoj industriji, već obuhvata gotovo sve segmente savremenog života, od obrazovanja i zdravstva do obrade i skladištenja ličnih podataka.

„Opasnost od nekontrolisane i ničim omeđene upotrebe veštačke inteligencije, koja se neverovatno brzo razvija i koristi u brojnim segmentima života, predstavlja veoma ozbiljan problem. To je još nedovoljno istraženo i veoma opasno polje. Posebno je važno da zemlje koje prednjače u tehnološkim inovacijama, pre svega Sjedinjene Američke Države i Kina, imaju mogućnost međusobne komunikacije i zajedničkog reagovanja u slučaju neželjenih incidenata“, objasnila je Mitrović.

Zbog toga smatra da bi uspostavljanje posebnih komunikacionih mehanizama između velikih sila, svojevrsne direktne linije za reagovanje u kriznim situacijama, moglo da bude jedan od važnih rezultata međunarodnih razgovora.

Ukrajina bez Ukrajine za pregovaračkim stolom?

Na pitanje može li se o budućnosti Ukrajine razgovarati bez prisustva njenih predstavnika, Mitrović je odgovorila da takvi razgovori jesu mogući, ali je naglasila da rat u Ukrajini nema isti značaj za sve delove sveta.

„Da, može. Samo moram da kažem da problem rata u Ukrajini za stanovnike čitavog sveta nije tako veliki problem kao što je za nas Evropljane. To, naravno, nije vodeće pitanje na samitu APEK-a, na kojem učestvuju zemlje sa obe strane Pacifika“, navela je.

Ipak, imajući u vidu da se za istim stolom nalaze američki, ruski i kineski predsednik, očekuje da će ukrajinski sukob biti jedna od tema njihovih međusobnih razgovora.

„Logično je pretpostaviti da će u bilateralnim razgovorima biti reči i o Ukrajini. Kineska pozicija na globalnom nivou jedan je od važnih temelja izvanrednih bilateralnih odnosa Rusije i Kine, jer one čvrsto sarađuju na izgradnji multipolarnog sveta, koji bi trebalo da bude pravedniji i da se zasniva na međunarodnom pravu, Povelji Ujedinjenih nacija i jačanju uloge te organizacije“, objasnila je.

Prema njenim rečima, Peking i Moskva zagovaraju i reformu Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija, koja bi omogućila veću zastupljenost država čiji je ekonomski i politički značaj porastao.

„Govori se o reformi Saveta bezbednosti i uključivanju neke afričke zemlje, eventualno Indije, Brazila ili druge velike rastuće ekonomije, kako bi nova globalna ekonomska realnost bila predstavljena i u tom političkom telu“, navela je.

„Ovaj rat će se okončati na bojnom polju“

Kada je reč o mogućem završetku rata u Ukrajini, Mitrović je iznela procenu da bi konačan ishod mogao da bude određen odnosom snaga na frontu, a ne dogovorom koji bi odmah proistekao iz susreta u Šenženu.

„Smatram, i smatrala sam od početka, da će se ovaj rat okončati na bojnom polju. Evropska unija i Ukrajina, pod njenim i britanskim patronatom, ostale su pri odluci da nastave rat. Kada Ruska Federacija bude smatrala da je pobedila, postaviće kao preduslov za konačan mir ispunjenje svojih zahteva, a druga strana će, po prirodi stvari, morati da se sa tim saglasi“, ocenila je profesorka.

Ona smatra da ukrajinsko rukovodstvo računa i na promenu političkih okolnosti u Sjedinjenim Američkim Državama, ali je izrazila sumnju u mogućnost da se rat dugoročno nastavi bez dodatnih posledica po stanovništvo i funkcionisanje države.

„Oni se uzdaju u to što je predsednik Tramp na polovini mandata i možda se nadaju da će dočekati sledeću administraciju. Međutim, sumnjam da će ukrajinsko rukovodstvo biti sposobno da tokom zime, bez grejanja i električne energije, upravlja državom i frontom“, rekla je Mitrović.

Uprkos tome što očekuje da će lideri govoriti o potrebi okončanja sukoba, ne veruje da bi samit mogao da donese konkretan mirovni sporazum.

„Biće izražena želja da se rat okonča, ali ne očekujem da će se otići mnogo dalje od toga, odnosno da ćemo dobiti neki nacrt mirovnog plana“, navela je.

Tramp želi G2, Kina odbija podelu sveta

Objašnjavajući zbog čega odbacuje poređenja susreta u Šenženu sa konferencijom na Jalti, Mitrović je ukazala i na razlike u strateškim ciljevima Sjedinjenih Američkih Država i Kine.

Podsetila je na Trampovu ideju o modelu G2, odnosno o svojevrsnom partnerstvu dve najveće sile koje bi imale dominantnu ulogu u upravljanju globalnim odnosima.

„Predsednik Tramp je, kada je u maju boravio u Kini, predložio da dve velike i moćne zemlje imaju nekakav odnos G2, odnosno da zajedno upravljaju svetom. Međutim, Kina je to odbila i ponudila novi format konstruktivnog takmičenja i saradnje na globalnom nivou“, objasnila je.

Prema njenom mišljenju, kinesko rukovodstvo ne može da prihvati model podele sveta na interesne sfere upravo zbog istorijskog iskustva te zemlje.

„Kina sebe smatra predvodnikom novog multipolarnog sveta, zajedno sa Ruskom Federacijom, i snažno radi na novim formatima saradnje. Za Kinu, koja je u prošlosti bila plen takvih podela sveta kakve su praktikovali evropski kolonijalni centri moći, neprihvatljivo je da ponovo bude deo nekakvog dogovora o podeli sveta i sfera uticaja“, ocenila je Mitrović.

Dodala je da i Rusija, uprkos iskustvu iz perioda Sovjetskog Saveza, danas zvanično insistira na drugačijem međunarodnom poretku.

„Ruska Federacija ima iskustvo carske Rusije i naslednica je Sovjetskog Saveza, koji je u vreme bipolarnog sveta imao svoju sferu uticaja. Ali danas je situacija drugačija i više puta smo čuli stav ruskog rukovodstva da insistira na pravednijem multipolarnom svetu“, rekla je.

Šta Tramp želi od Kine i šta dobija Putin?

Analizirajući interese američkog predsednika Donalda Trampa, Mitrović je ocenila da će mu u razgovorima sa kineskim rukovodstvom prioritet biti ekonomska i trgovinska pitanja.

Prema njenim rečima, Tramp želi rezultate koji bi se neposredno odrazili na američku privredu i omogućili mu da pred domaćom javnošću predstavi konkretne koristi međunarodnih pregovora.

„Tramp je došao sa gotovo čitavim kabinetom i tražiće vrlo konkretne, praktične stvari. Gledaće kako da se ono što je dogovoreno u maju sprovede kroz praktične kanale, pre svega kroz kupovinu američkih poljoprivrednih proizvoda i njihov izvoz u Kinu, ali i kroz druge oblike ekonomske i trgovinske saradnje“, objasnila je.

Jedno od važnih pitanja, prema njenoj proceni, biće i budućnost trgovinskog primirja između Vašingtona i Pekinga.

„Njihovo primirje koje se odnosi na carine ističe u januaru i verovatno će biti dogovoreno njegovo produženje. To su konkretne, praktične i opipljive stvari sa kojima Tramp može da se vrati i kaže svojim građanima da je doneo nove poslove, omogućio izvoz domaćim proizvođačima i otvorio kinesko tržište“, navela je profesorka.

Ocenila je da bi svaki postignuti sporazum za Trampa imao i unutrašnjopolitički značaj, posebno u okolnostima nezadovoljstva birača ekonomskim prilikama.

Istovremeno, naglasila je da američko prisustvo na azijsko-pacifičkom prostoru ima mnogo širi značaj od trgovinske saradnje sa Kinom.

„Sjedinjene Američke Države žele da potvrde svoje ekonomsko, bezbednosno i političko prisustvo u regionu i da poruče da ostaju velika sila koja štiti svoje saveznike“, objasnila je.

Za Rusiju, prema oceni Mitrović, samo prisustvo njenog predsednika za istim stolom sa liderima SAD i Kine ima poseban međunarodni značaj.

„Za Rusku Federaciju sve više bledi, ako je uopšte i postojala, slika o izolovanosti ruskog rukovodstva i predsednika Putina. Oni su za stolom kao jedan od najvećih svetskih izvoznika energenata, zajedno sa Amerikancima, koji su veliki proizvođači, i Kinezima, koji su veliki kupci energenata i najveća industrijska sila sveta“, rekla je.

Naglasila je da bi dogovori o stabilnosti energetskog tržišta bili značajni i za države koje nisu neposredni učesnici samita.

„Ako se oni dogovore da tržišta budu stabilna, to je dobra poruka za čitav svet“, ocenila je.

Kina, sa druge strane, prema njenom mišljenju, koristi priliku da dodatno učvrsti svoju poziciju jednog od najvažnijih centara međunarodne diplomatije i globalne ekonomije.

„Kinezi su domaćini i nalaze se u centru globalne pažnje. Ponovo se prikazuju kao sila koja nudi konstruktivne dogovore i otvorena je za saradnju sa svima. Istovremeno predstavljaju Šenžen, koji je kroz kineske reforme od malog ribarskog sela postao jedan od centara naprednih tehnologija“, navela je Mitrović.

Zbog svega toga smatra da nijedna od tri zemlje ne mora da izađe iz razgovora kao gubitnik.

„Sva trojica mogu mnogo da dobiju i sve tri zemlje dobijaju ovakvim samitom“, zaključila je.

„Evropska unija je samu sebe udaljila od stolova za kojima se odlučuje“

Posebno oštre ocene Mitrović je iznela o trenutnom položaju Evropske unije, za koju smatra da je sopstvenim političkim i ekonomskim odlukama oslabila međunarodni uticaj.

Na pitanje zašto tokom razgovora gotovo uopšte nije pominjala Evropu, objasnila je da je potrebno razlikovati evropski kontinent od institucija Evropske unije.

„Evropska unija je svojim postavljanjem prema ukrajinskom ratu i Ruskoj Federaciji, uvođenjem sankcija, autodestruktivnom spoljnom i bezbednosnom politikom, kao i uništavanjem vlastite ekonomije i konkurentnosti, sebe učinila manje važnom i gotovo prestala da bude globalna sila“, ocenila je Mitrović.

Prema njenom mišljenju, evropsko rukovodstvo nije dovoljno vodilo računa o posledicama svojih odluka po građane država članica.

Ona se osvrnula i na rasprave u Evropskom parlamentu, tokom kojih su pojedini poslanici kritikovali predsednicu Evropske komisije Ursulu fon der Lajen zbog ekonomskih prilika i pada životnog standarda.

„Bila je nedavno rasprava u Evropskom parlamentu u kojoj su neki poslanici oštro napali Ursulu fon der Lajen. Govorili su o ogromnim primanjima evropskih funkcionera, dok veliki broj građana Evropske unije smatra da živi lošije nego pre pet godina, zato što zaista živi lošije“, navela je Mitrović.

Istakla je da sredstva izdvojena za podršku Ukrajini otvaraju i pitanje prioriteta evropskih vlada, naročito u državama koje imaju ozbiljne unutrašnje ekonomske probleme.

„Neki analitičari su izračunali da bi za novac koji je, na primer, Nemačka dala za rat u Ukrajini moglo više puta da se obnovi sve što je potrebno u nemačkom zdravstvenom sistemu. Gotovo svaka država ima goruće probleme koji se tiču životnog standarda svojih građana“, rekla je.

Mitrović je ocenila da nastavak vojne podrške Ukrajini ne predstavlja održivo rešenje i da evropski lideri zbog toga snose političku odgovornost.

„Teško je razumeti kako su mogli da donose odluke da novac usmeravaju u nastavak rata, umesto u rešavanje problema sopstvenih građana. Smatram da to nije spasavanje Ukrajine, već produžavanje rata koji toj zemlji nanosi ogromnu štetu“, navela je.

Prema njenoj oceni, takva politika dugoročno se odražava i na međunarodni položaj same Evropske unije.

„Politički establišment Brisela i mnogih pojedinačnih zemalja doprineo je urušavanju ugleda i kapaciteta Evropske unije, čime je ona samu sebe udaljila od stolova za kojima se odlučuje o najvažnijim globalnim pitanjima“, zaključila je Mitrović.

Šta bi Tramp mogao da dogovori iza leđa američkih saveznika?

Govoreći o mogućim posledicama susreta za američke saveznike, Mitrović je navela da se pojedine države suočavaju sa ozbiljnom strateškom neizvesnošću.

Prema njenim rečima, pažnja je posebno usmerena na mogućnost da Vašington kroz razgovore sa Moskvom i Pekingom promeni pristup nekim od najosetljivijih bezbednosnih pitanja.

„Mnogi američki saveznici, sam NATO, Evropska unija, Tajvan, Japan i Južna Koreja, strepe od toga šta bi Tramp mogao da prihvati u razgovorima sa druga dva lidera. Da li bi, na primer, mogao da prizna status nuklearne sile Severnoj Koreji ili da promeni odnos prema Tajvanu?“, navela je.

Ipak, napomenula je da postoji razlika između onoga što američki predsednik želi i onoga što može da ostvari, imajući u vidu interese različitih političkih, ekonomskih i bezbednosnih struktura u Sjedinjenim Američkim Državama.

Šta susret Trampa, Putina i Sija znači za Srbiju?

Mitrović se osvrnula na značaj međunarodnih razgovora za Srbiju, posebno u kontekstu energetike, sankcija i političkih pritisaka.

Naglasila je da se pojedine odluke velikih sila neposredno odražavaju na svakodnevni život građana Srbije.

„Sjedinjene Američke Države imaju sankcije prema ruskim kompanijama, a nas se to direktno tiče zbog NIS-a, koji je izuzetno važan za našu ekonomiju i naš budžet“, istakla je.

Dodala je da bi za Srbiju bilo značajno i smanjenje međunarodnih pritisaka, uz veću predvidljivost ekonomskih odnosa i stabilnost tržišta.

„Nas, naravno, zanima da prestanu veliki pritisci, mešanje u naš politički i ekonomski život i uslovljavanja pod kojima se neprekidno odvija naša svakodnevica. Zanimaju nas cene energenata, hrane i sve ono što zanima i druge građane sveta“, navela je Mitrović.

Uprkos složenim međunarodnim okolnostima, ocenila je da i Srbija ima razlog da pozitivno gleda na nastavak komunikacije između najvećih svetskih sila.

„U svakom slučaju, i mi, kao i drugi, možemo da budemo zadovoljni što se njih trojica sastaju, što razgovaraju o globalnim pitanjima, što pokušavaju da pronađu rešenja za njih i što su se obavezali na komunikaciju koja će trajati“, poručila je.

Ostavite komentar