GLIŠIĆ U PODKASTU "PERSPEKTIVE": Studentska lista nema blanko podršku, Srbiji je potrebna jaka nacionalna organizacija (VIDEO)
podeli vest:
Advokat i dugogodišnji političar Vladan Glišić izjavio je da podrška studentskoj listi nije bezuslovna, već zavisi od toga kakve će ideje i političke stavove zastupati.
Govoreći u emisiji „Perspektive“ na televiziji K1, Glišić se osvrnuo i na položaj srpske desnice, svoje političko iskustvo, delovanje Dveri i potrebu za stvaranjem snažne nacionalne organizacije.
Glišić je ocenio da je klasična podela na levicu i desnicu u Srbiji nedovoljna za razumevanje domaće političke scene. Prema njegovim rečima, mnogo važnija podela odnosi se na odnos političkih aktera prema Zapadu i nacionalnim interesima.
“Suštinski, naša mnogo ozbiljnija podela je odnos prema Zapadu. Jer oni koji su se bavili odbranom narodnih interesa, hteli-ne hteli, morali su da beže od Zapada, a Zapad je bio taj koji je nekako uvek ovde voleo da ustoliči one koji ostvaruju njihove interese, a ne narodne” – rekao je Glišić.
On smatra da je danas, i na globalnom nivou, teško precizno odrediti šta predstavlja desnicu.
“Imate u isto vreme ljude koji su vrlo religijski vezani za svoje korene, a socijalno maltene bliski komunističkim modelima. A s druge strane imate ljude koji su tradicionalni u svojim odnosima, a u socijalnom smislu su potpuno odrođeni od svog naroda” – naveo je Glišić.
O iskustvu Dveri
Govoreći o svom nekadašnjem političkom angažmanu, Glišić je ocenio da su Dveri najveći uticaj ostvarivale dok su delovale kao društveni pokret, pre nego što su postale politička stranka.
“Neki ljudi koji su analizirali naše uspehe kažu da smo najplodotvorniji i najplodonosniji bili u periodu dok smo bili društveni pokret. I pre toga u izdavaštvu, recimo, u časopisu „Dveri“, koji je otvarao teme koje tada niko nije otvarao” – kazao je Glišić.
Prema njegovim rečima, tadašnje delovanje obuhvatalo je izdavaštvo, organizovanje tribina i okupljanje pravoslavnih i nacionalnih organizacija.
“Kroz izdavaštvo, kroz okupljanje tih pravoslavnih i nacionalnih nevladinih organizacija, mi smo napravili jedan pomeraj u društvu koji je potpuno promenio atmosferu” – rekao je on.
Glišić je naveo da su u programu tadašnjeg pokreta postojala tri važna pravca.
“Jedan je borba za slobodu Srbije i ukidanje kolonijalnog statusa. Drugi je tema socijalne promene društva, u smislu da se ovaj divlji i grubi kapitalizam obuzda od strane države. I treća, vrlo bitna, jeste promena partijskog modela” – objasnio je Glišić.
Kako je rekao, ideja je bila da se umesto stranaka sa jednim neprikosnovenim liderom uspostavi drugačiji način političkog organizovanja.
“Mi smo se zalagali za jedan potpuno drugi politički model i to smo hteli i kod nas da napravimo: da nemamo lidera, nego da imamo predsedništvo, jedan kolegijalni organ koji odlučuje i koji nastupa” – istakao je Glišić.
„Prestao sam da budem revolucionar“
Glišić je govorio i o događajima iz mladosti, kada je kao maloletnik bio uhapšen zbog delovanja organizacije „Crna ruka“. Naveo je da je grupa ispisivala antikomunističke parole, ali da su u njenim dokumentima bili predviđeni i nasilni načini promene tadašnjeg sistema.
“Mi smo krenuli da grafite ispisujemo po gradu. Tu je bilo i „Dole komunisti izdajnici“, „Živela slobodna Srbija“. To je bilo 1987. godine. Samo dve godine pre nego što će pasti Berlinski zid, ali kada su nas pohapsili, mi smo imali osećaj da će narednih sto godina još uvek trajati komunizam” – rekao je Glišić.
Prema njegovim rečima, u istražnom zatvoru proveo je tri meseca, nakon čega mu je određena godina pojačanog nadzora.
“Posle je bilo godinu dana pojačanog nadzora, svakog četvrtka kod pedagoga i psihologa na razgovore” – naveo je on.
Glišić je objasnio da ga je to iskustvo naučilo koliko ekstremizam i fanatizam mogu da budu opasni u politici.
“Poznajući taj model i mentalitet teroriste i čoveka koji olako misli da rešava stvari, ja se politički, kada sam trezne glave, uvek borim protiv toga. Zbog toga mi je iskustvo Dveri dalo iskustvo da ta vrsta religijske izuzetnosti ne sme da bude u politici, da tu mora da se drži velika distanca” – kazao je Glišić.
Kako je dodao, politika podrazumeva kompromise i pronalaženje rešenja, dok fanatizam može da ugrozi i ljude i samu mogućnost rešavanja problema.
“Terorizam, ekstremizam, religijski fanatizam, to su sve stvari za koje ja mislim da u politici nisu potrebne” - naglasio je.
Kao prelomni trenutak izdvojio je proteste posle izbora 2012. godine, kada je, kako je ispričao, odlučio da okupljene građane ne povede prema RTS-u, već prema Hramu Svetog Save.
“Znao sam šta može da se desi. Mi treba da idemo na RTS, levo, ili idemo ka Hramu pravo. Ja, kršeći sva pravila naše organizacije, odlučujem da ne idemo ka RTS-u, jer znam da tamo čeka policijska brigada i da će biti haos, da će neko možda stradati, nego odlučujem da idemo ka Hramu” – rekao je Glišić.
Taj događaj, kako je naveo, promenio je njegov odnos prema političkoj borbi.
“U tom trenutku znao sam da sam prestao da budem revolucionar i postao čovek koji neće da žrtvuje ljude za ideju. Može neko da kaže da sam se uplašio, međutim nije. Dobili bismo 13 poslanika, a neko bi mogao, kao 9. marta 1991. godine, da izgubi glavu” – kazao je Glišić.
Podrška studentskoj listi nije bezuslovna
Govoreći o aktuelnom studentskom pokretu, Glišić je rekao da podržava njegov deo koji se oslanja na ideje profesora Mila Lompara. Istovremeno je naglasio da studentska lista nema bezuslovnu podršku organizacija sa kojima sarađuje.
“Mi podržavamo studentsku listu jer se nadamo da će ona biti u skladu sa idejama profesora Lompara. Znači, nismo rekli: „Mi kod vas vidimo da nema“, nego mi vama dajemo podršku jer se nadamo da ste dovoljno pristojni” – rekao je Glišić.
On je dodao da protivljenje aktuelnoj vlasti ne znači automatsku i trajnu podršku svakome ko želi da je smeni.
“To što smo protiv ovog režima sada, zato što nije usvojio rezoluciju o Jasenovcu, zato što je prodao 800 naših boraca na severu Kosova, zato što ima hiljadu razloga, to ne znači da ste vi dobili blanko podršku” – istakao je Glišić.
Prema njegovim rečima, mnogo važnije od same promene vlasti jeste stvaranje snažne i dobro organizovane nacionalne političke strukture.
“Moramo napraviti vrlo jaku organizaciju da, u slučaju promena, ne dozvolimo da mogu sa nama da se obračunavaju” – naveo je Glišić.
Kako je objasnio, takvu organizaciju trebalo bi da čine nacionalno opredeljeni ljudi koji se trenutno nalaze u različitim političkim grupacijama.
“Nacionalna organizacija od birača koji su glasali za Srpsku naprednu stranku iz nacionalnih razloga, ne iz korupcije, od ljudi koji su u raznim organizacijama nacionalno opredeljeni i od ljudi koji su sada u studentskom pokretu, a takođe su nacionalno opredeljeni. To mora da se organizuje, jer je to organizacija koja nije bitna samo za smenu ove vlasti” – rekao je Glišić.
On smatra da bi takva organizacija imala još veći značaj nakon eventualne promene vlasti, kao i u okolnostima budućih geopolitičkih promena.
“Ona je mnogo bitnija za ono što posle dolazi, još bitnija za geopolitičke promene koje će se desiti” – dodao je.
„Protivnik nije đavo“
Glišić se osvrnuo i na period tokom kojeg je u Narodnoj skupštini bio jedini opozicioni poslanik. Kako je rekao, to iskustvo omogućilo mu je da pokaže da politički protivnik može da se kritikuje bez vređanja.
“To je lepo i čudno iskustvo, u kom smislu to može tako da se desi i šta je meni bilo vrlo značajno. U skladu sa ovom mojom potrebom da izađem iz tog revolucionarnog moda, da pokažem da može da se kritikuje politički protivnik, a da se ne vređa, to je bila idealna prilika jer nije bilo buke u Skupštini” – kazao je Glišić.
Naveo je da je, kao samostalni poslanik, imao pet minuta za obraćanje, zbog čega je morao da govori kratko i jasno.
“To me je nateralo da poruka bude kratka, što je sjajno za ove društvene mreže koje nemaju vremena da slušaju dugo. I da mogu bez buke i bez vređanja da šaljem poruke. Da uz uvažavanje političkog protivnika kažem sa čim se ne slažem i da obično koristim argumente koji njih pogađaju u njihovom biračkom telu” – objasnio je Glišić.
Prema njegovoj oceni, političke promene ne mogu da budu ostvarene bez razgovora sa građanima koji danas podržavaju suprotnu stranu.
“To je stvar koju danas ljudi ne razumeju. Ako hoćemo ovo da rešavamo na pristojan način, mi moramo da nađemo komunikaciju sa ljudima koji danas glasaju za naše političke protivnike” – zaključio je Vladan Glišić.
BONUS VIDEO:
Ostavite komentar