SLUČAJ MALE DANKE U "URANKU" Stručnjaci o priznanjima, nedostatku dokaza i hapšenju policajaca - može li optužnica da opstane?
podeli vest:
Više od dve i po godine nakon nestanka dvogodišnje Danke Ilić, suđenje Dejanu Dragijeviću i Srđanu Jankoviću otvorilo je brojna pitanja o dokazima na kojima se zasniva optužnica, ali i o priznanjima za koja okrivljeni tvrde da su iznuđena policijskom torturom.
O tome su u emisiji „Uranak“ na televiziji K1 govorili sudski veštak Ljubiša Božić i advokat Stefan Ćorda, koji su izneli različite stavove o dokaznoj snazi priznanja i mogućem ishodu sudskog postupka.
„Ako izuzmete njihova priznanja, praktično nemate ništa“
Sudski veštak Ljubiša Božić osvrnuo se na priznanja koja su optuženi dali u policijskoj stanici i njihov značaj za sudski postupak.
„Oni jesu zaista priznali u policijskoj stanici i njihove izjave jesu date u tom prostoru, ali se to desilo u prisustvu tužioca i njihovih branilaca. Dakle, to daje verodostojnost njihovim izjavama. Da je izjava data samo policiji, to ne bi imalo neki značaj. Međutim, samo prisustvo advokata daje neku drugu težinu“, rekao je Božić.
Govoreći o nedostatku DNK tragova, Božić je objasnio:
„Kada se priča o DNK tragovima, u prvi plan se stavlja to da nema DNK tragova na kolima, spolja ili iznutra, i da nema krvi. Nije za očekivati da budu tako intenzivni tragovi, pa čak ni da ih uopšte bude. Da podsetim, bilo je hladno vreme, ruke su bile prekrivene, odnosno glava, jedva je nešto malo virilo. Nije bilo mesta odakle bi ti DNK tragovi zaostali u automobilu. Na stranu to što je proteklo nekoliko dana od njenog nestanka do identifikacije vozila. Oni koji su vozili to vozilo imali su vremena da tragove eventualno uklone, na razne načine.“
Na pitanje da li i dalje ostaje pri ranijoj oceni da su opisi događaja iz prvobitnih priznanja mogli da poteknu samo od nekoga ko je učestvovao u zločinu, Božić je odgovorio:
„Apsolutno. Ona je zasnovana na njihovim izjavama koje su date u prisustvu advokata. Njihove izjave o dešavanju, o tome šta se desilo spolja, šta unutar vozila, i istovetnost njihovih priča apsolutno daju za pravo da se o tome razmišlja.“
Na pitanje da li hapšenje policajaca osumnjičenih za zlostavljanje optuženih baca senku na prethodna priznanja, Božić je rekao:
„Mene ne. Znate zašto? Prvo treba dokazati šta su ti ljudi uradili. Sada su oni uhapšeni. Videćemo o čemu se radi. Imamo tu dve situacije. Imamo smrt brata jednog od okrivljenih i imamo drugu grupu policajaca koja je, prema navodima koji su se pojavili u javnosti, vršila zlostavljanje okrivljenih. Ali to treba dokazati, da vidimo o kojoj vrsti zlostavljanja se radi. Mislim, gde su ti tragovi i gde su ti nekakvi dokazi? Videćemo o čemu se radi.“
Božić je istakao i da povrede koje su optuženi navodno imali moraju biti stručno ispitane.
„Povrede okrivljenih treba izveštačiti i videti o kakvim se povredama radi, da li je to zaista u skladu sa onim što oni izjavljuju ili ne. To je jedna strana. Druga strana je da samo postojanje povreda treba povezati sa nekim događajem. Da li je to u policiji, van policije? Znači, sve su to otvorene stvari koje treba sada do kraja dokazati, poređati, da one dobiju neki svoj značaj.“
Govoreći o rekonstrukciji događaja, Božić je naveo:
„Moje iskustvo je da je rekonstrukcija korisna stvar. Ja ne znam šta je rekonstrukcija zaista pokazala, ne mogu da pričam o tome, ali mogu uopšteno da govorim. Verovatno su radili simulaciju jednog perioda vremena, ko je gde bio, kako je i kuda prošao. Pretpostavljam da su iz toga izvučeni određeni zaključci. To je trebalo da rade odmah na samom početku.“
Na pitanje šta bi, iz ugla sudske medicine, moglo da potvrdi da se događaj odigrao na način opisan u optužnici ukoliko se iz dokaznog postupka izuzmu priznanja, Božić je odgovorio:
„Ako izuzmete ta njihova priznanja, koja po meni, u sudskomedicinskom smislu, potpuno objašnjavaju šta se, kada, kako i zašto desilo, praktično nemate ništa. Nema nijednog materijalnog dokaza. Ali opet naglašavam, nije za očekivati da bude nekih materijalnih dokaza.“
Osvrnuvši se na različite stavove koje je tokom emisije izneo advokat Stefan Ćorda, Božić je naglasio:
„Ja nisam ni na strani advokata, ni na strani tužilaštva, ni na strani suda. Apsolutno. Mislim, takav mi je posao. Na kraju krajeva, jedna je istina. Ali ono što sam rekao apsolutno je tako. Oni do detalja objašnjavaju neke stvari, obojica, skoro na istovetan način. Ne znam šta će uraditi sud, ali sud može to da prihvati.“
„Nemamo materijalne dokaze. Ja mogu da pričam o biološkim tragovima, o materijalnim dokazima. Pa, drugi tragovi su, uslovno rečeno, tragovi, odnosno kontinuitet nekakvog dešavanja, njihovog boravka tamo na jednom, na drugom, na trećem mestu. I to je neki dokaz. Kako će sud to proceniti? Ne mora da znači ovo što gospodin Ćorda kaže, da je to nevažno, da to nema značaja. I te kako ima značaja. Neko to mora da analizira i kaže šta je šta. Videćemo šta će sud reći.“
Ćorda „Iz dokaza u spisima predmeta ne proizlazi nesumnjiva krivica okrivljenih“
Advokat Stefan Ćorda izneo je drugačiji stav o dokazima kojima raspolaže tužilaštvo.
„Ja ću vam reći ono što je sigurno, da iz dokaza u spisima predmeta ne proizlazi nesumnjiva krivica okrivljenih. Svedoci govore različito o tome gde su navodno videli malu Danku. Da li su je uopšte videli? Tu imate vremensko nepoklapanje od preko 45 minuta. Imate jednu nelogičnu izjavu majke, u najmanju ruku nelogičnu. Imate, prosto da vam kažem, da svi dosadašnji dokazi koji bi trebalo da dovedu do nekog približavanja tome šta se desilo ne govore u prilog onome što tužilaštvo navodi u optužnici.“
Ćorda je posebno govorio o pravnoj snazi priznanja i njihovom značaju u krivičnom postupku.
„Imate pravno-formalno priznanje. Ali, znate, Zakonik o krivičnom postupku izričito predviđa da se svako priznanje mora potkrepiti, potvrditi i drugim dokazima tokom postupka. To je jedna stvar. Druga stvar je da okrivljeni ponovo mogu da daju svoju odbranu pred sudom i da kažu šta se desilo. Nekada su možda bili u strahu od onih koji su im takav iskaz, hajde da kažemo, iznudili. Hoću da kažem da zakon poznaje korektivne mehanizme u pogledu iskaza i priznanja, a sud je taj koji će to da ceni i da ih pita zbog čega su nešto rekli.“
Advokat je uputio i apel okrivljenima da detaljno govore o navodnoj policijskoj torturi.
„Oni sada, prvi put pred sudom, ali i do kraja postupka, u svakom trenutku mogu da objasne kako se to desilo. Ja ih pozivam, to govorim i danas kod vas u emisiji, i u svim emisijama u kojima gostujem, pokušavajući da doprem do njih i da se nekako čuje taj apel. Oni sada mogu da pomognu tužilaštvu i policiji, koji su uhapsili policijske službenike, time što će dati što više detalja o tome kako su mučeni.“
„Ne možeš samo da kažeš da te je neko mučio, a to si rekao u prisustvu advokata i tužioca. Sada si dužan da objasniš kako, na koji način, gde, na kom spratu, kako su izgledala ta lica, koliko ih je bilo, da li su imala neki naglasak. Da sa što više detalja pomogneš, jer tvoj iskaz u krivičnom postupku ima snagu i u onom drugom krivičnom postupku koji se vodi protiv tih policajaca.“
Govoreći o hapšenju policajaca i navodima o povredama okrivljenih, Ćorda je istakao:
„Oni se smatraju nevinim licima. To se odnosi na sve okrivljene, i na ovu dvojicu i na policajce koji su uhapšeni. Ali suštini se mora dati prednost u odnosu na formu. Zato je bitno da iskazi ove dvojice, kao oštećenih koji su bili predmet policijske torture, budu što konkretniji i sadržajniji, da bi mogli što više da se provere.“
„Postoje dokazi da su ova dvojica, zapravo, ušla u pritvor sa povredama.“
Osvrćući se na mogućnost donošenja osuđujuće presude bez čvrstih dokaza, Ćorda je poručio:
„Ako izuzmemo tragove kojih nema, nema drugih dokaza. Ja sam vam malopre završio rečenicom da u našem pravnom sistemu, u slučaju sumnje, okrivljeni mora biti oslobođen, kada nema nikakvih dokaza koji nesumnjivo potvrđuju da su oni krivi za ubistvo“ - kazao je i dodaje:
„Znači, ne možemo tako da posmatramo stvari. Ne funkcionišu stvari tako. Ja sam čuo kako je gospodin Božić opet rekao: 'Eto, ja mislim...' Znači, ne znam kako da kažem, to su sve opasne stvari.“
Advokat se osvrnuo i na okolnosti smrti brata jednog od optuženih, čiju je porodicu zastupao.
„Moglo bi da bude od velikog značaja. Ja sam podneo dopis da se pozove otac Radoslav Dragijević i u tom postupku mora da se pozove Dejan Dragijević, kao svedok oštećeni, s obzirom na to da je živeo sa bratom u istom porodičnom domaćinstvu. Oni su imali kontakt u policijskoj stanici neposredno pred smrt. Dalje ne smem da vam govorim. Ali hoću da vam kažem da, ako bi bilo volje i hrabrosti, moralo bi da bude vremena da se utvrde činjenice vezane za to.“
Ćorda je ponovio i da, prema njegovoj oceni, u postupku postoje ozbiljne protivurečnosti.
„Kada pogledate rešenje Apelacionog suda u Nišu kojim smo oslobodili Radoslava Dragijevića, tamo piše da su toliko kontradiktorne činjenice na kojima se bazira optužnica vezana za pomeranje tela. To smo i kod vas u emisiji već čitali.“
„Ponovo kažem, svako priznanje mora drugim dokazima da se potkrepi. Svedoci u ovom postupku imaju vremensko nepoklapanje od preko 40 minuta.“
Govoreći o iskazima svedoka i okolnostima nestanka devojčice, advokat je zaključio:
„Izjave su toliko nelogične u pogledu opisivanja kretanja male Danke da je to neverovatno. Kada pogledate, postoje i dokazi da se to nije desilo, a videćete kako će to na kraju da bude“ - zaključio je.
Ostavite komentar