Priče > Društvo

Cena "PRAVA SITNICA" - zašto MLEKO košta 200 dinara?

Problem koji traje godinama, uništava se domaća proizvodnja, tvrde stručnjaci

Izvor: K1info

06/10/2022 > 19:18

podeli vest:

Cena "PRAVA SITNICA" - zašto MLEKO košta 200 dinara?
Foto: Unsplash.com


Nakon što je ukinuta mera kojom je cena mleka bila ograničena, cena ovog neophodnog proizvoda u svakom domaćinstvu "skočila je" na čak 200 dinara po litru! I to, ako imate sreće da ga nađete na rafu.

Statistika kaže da smo izvezli 19.000 tona mleka, a uvezli 16.000 tona. Gde je domaće mleko? O čemu se radi i kakvu računicu imaju naši proizvođači? Zašto su na rafovima poljsko i češko mleko?

O ovoj temi je u emisiji „Mi danas“ na televiziji K1 Ivon Jafali razgovarala sa Dejanom Trajkovićem, proizvođačem mleka iz Pančeva i Branislavom Gulanom, analitičarem i publicistom.

Iako se poskupljenje mleka opravdava aktuelnom situacijom u svetu, a naročito u Ukrajini, ovaj problem, kao i problem uvoza mleka ne datira od skora.

Dejan Trajković, proizvođač mleka iz Pančeva kaže da je Srbija uvoznik mleka, a ne izvoznik kako mnogi pretpostavljaju.

- Sada je krenuo i uvoz mleka iz Poljske i Češke, zato što se mleko i proizvodnja mleka već dugi niz godina uništavaju kod nas, pa nemamo dovoljno mleka za naše tržište. U takvoj situaciji, država je pribegla jedinom rešenju, a to je da uveze mleko - istakao je Trajković.

Foto: K1info

 

On dodaje da taj problem datira već četiri ili pet godina unazad.

- Nije to problem od juče, ali je sada kulminirao zato što u Evropi generalno nema mleka, pa nema odakle da se uveze. Mi smo i pre četiri, pet godina, kada su bili masovni uvoznici mleka, mlečnih proizvoda, uparenog mleka i mleka u prahu, upozoravali da se uništava domaća proizvodnja. Mlekare nisu htele da plaćaju mleko po ceni koja je nama bila potrebna da bismo preživeli i da bismo radili. A da ne pričamo o zaradi - napominje Trajković.

On kaže da je nestašica mleka u Evropi dovela do toga da problem u Srbiji ispliva na površinu.

Na pitanje zašto je bilo isplatlivije uvoziti ili kupovati mleko nego koristiti domaće, Trajković je odgovorio:

- Zapadne države, da bi zadržale svoju primarnu proizvodnju i da ne bi zatvarale svoje farme, imaju sistem da višak mleka subvencionišu. Država subvencioniše mlekare i one rade izvoz u druge države, čime se faktički uništavaju proizvodnje mleka u tim drugim zemljama. Tako je i nama u Srbiji uništena proizvodnja mleka. Niko nije vodio računa i zato je broj proizvođača smanjen, a farme su ugašene jer ljudi nisu više hteli time da se bave. Svi mi radimo za neki profit, ali je selo mnogo devastirano i mnogo uništavano da bi išta opstalo. I problem neće biti samo mleko. Već sada znam da nema više svinjskog mesa da se kupi, biće problem i juneće meso. Sve je to povezano jedno sa drugim - upozorava Trajković.

Predlog da se ograniči minimalna cena mleka nije naišao na podršku.

- Naš je predlog bio da se ograniči minimalna cena mleka ispod koje mlekare ne smeju da plaćaju, ali da Ministarstvo trgovine odredi zakonsku maržu za mlečne proizvode. Predlog je dat tako da svako ima svoj deo zarade, pa i da potrošači mogu da iznesu ova poskupljenja. Računali smo da tako ne bi bilo velikog poskupljenja, držalo bi se to pod nekom kontrolom, ali nismo imali sagovornike - istakao je Trajković.

Potrebno sistemsko rešenje, a ne uredbe

Situacija će biti još gora, tvrdi analitičar Branislav Gulan.

- Mi gram svinjskog mesa nismo izvezli u EU od 1990. godine. Mi smo postali uvoznici svinjskog mesa! Problemi se rešavaju uredbama, a ne sistemski, jer rešavanje problema uredbama nikada nikome nije donelo rešavanje problema. Ovo je dugoročni problem koji traje već 30, 40 godina i neće se brzo rešiti, jer stoke u Srbiji nema.

Problem se krije u nametima seljacima. Stočarstvo je niskoprofitabilna grana i svuda u svetu je industrija dotira da bi bila jeftinija hrana, a samim tim i da bi proizvođači mogli da žive, rade, da kupuju mašine.

- Zato postoje premije i zato postoje regresi. Nažalost, kod nas mlekare nisu htele da plaćaju cenu mleka koja je predložena, jer im je tako dozvoljeno, a onda su se premije i regresi zloupotrebljavali i koristili u neke druge svrhe. Veliki novac odlazi prvenstveno na administraciju, a pošto seljak radi u gubitku, mora premijom da pokriva gubitke koje pravi farma ili proizvodnja mleka. Tako se taj novac ne koristi u svrhe kojima je namenjen, već da bi ljudi preživeli. I zato je ceo sistem urušen. Mlekare umesto da plate cenu mleka 100 ili 120 dinara, koliko treba da košta proizvođača da bi bio profitabilan i da bi radio, plate 50 dinara. Ko da nadomesti onih 70 dinara gubitka? - pita se proizvođač mleka Trajković.

Da li je proizvodnja mleka ugrožena?

Analitičar i publicista Branislav Gulan za K1 televiziju ističe da je reč o problemu starom već 30 godina.

- Stanje sa mlekom je rezultat loše agroekonomske politike u zemlji. Stočarstvo u bruto domaćoj proizvodnji poljoprivrede Srbije učestvuje samo sa 29 odsto. To je karakteristika najnerazvijenijih zemalja na svetu. Već 30 godina je stočarstvo u Srbiji zapostavljeno i opada po godišnjoj stopi od dva do tri odsto. Došli smo u poziciju da sa milion i nešto krava, koliko smo ih imali pre desetak godina, sada nemamo više od 200.000 krava koje daju mleko. Te krave dale su milijardu i 400 miliona litara mleka prošle godine, dok je proizvodnja mleka opala za 100 miliona litara u odnosu na prethodne godine - napominje on.

Foto: K1info

 

Sagovornici u emisiji „Mi danas“ rekli su da ko ne plati na mleku, platiće na jogurtu, puteru i siru...

- Stočari se snalaze da bi opstali i izvukli se iz krize, pa mleko peusmeravaju na preradu. Godišnje proizvedemo u proseku oko 60.000 tona sira, izvezemo oko 15.000 tona, ali i uvezemo 12.000 tona. Problem se krije i u tome što ljudi koji se bave stočarstvom nisu vlasnici prerađivačke industrije. Oni su privatizacijom nakon 2000. godine ostali bez industrije u koju su decenijama ulagali novac. Samim tim, ne mogu da učestvuju ni u raspodeli ni u odlučivanju o cenama mleka, veziva za stočnu hranu itd. A domaćeg mleka nema na tržištu - kaže Gulan i dodaje:

- Mi, za razliku od nekih drugih evropskih zemalja, trošimo samo 200 litara mleka, zajedno sa prerađevinama po jednom stanovniku godišnje. U Danskoj se, primera radi, troši 900 litara, u Finskoj 360, Švedskoj 355 litara mleka... Sve dok ne počnemo da trošimo 400 litara po stanovniku godišnje, neće biti dobro.

Da bi se stočarstvo obnovilo potrebna je ozbiljna strategija, ozbiljan razvoj i apsolutno nova agrarna politika koja mora biti potkrepljena zakonskim normama, tvrde sagovornici u emisiji „Mi danas“. Upravo zbog toga smo u situaciji da uvozimo mleko umesto da sada, kada mleka nema, mi izvozimo i na tome zarađujemo.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ostavite komentar