Priče > Društvo

Koja je najbolja MERA kad je UČENIK NASILAN? Na "testu" su RODITELJI i NASTAVNICI

Savković: "Ukoliko se dete ukori, roditelj odmah reaguje". Psiholog Mašović: "Kod nas bi danas suspenzija mogla da bude nagrada"

Izvor: K1info

Autor: Mina Duduković

29/11/2023 > 13:41

podeli vest:

Koja je najbolja MERA kad je UČENIK NASILAN? Na "testu" su RODITELJI i NASTAVNICI
Foto: Shutterstock


Skupština Srbije je usvojila izmene seta prosvetnih zakona koji treba da unaprede prevenciju i reagovanje na nasilje u obrazovnim ustanovama, dok u školama kažu da se tek upoznaju sa novim rešenjima.

Centralno pitanje koje izaziva raspravu u javnosti glasi: Da li je udaljenje sa nastave zbog nedoličnog kazna ili nagrada za nasilne učenike?

O ovoj temi, u emisiji "Uranak" na televiziji K1 pričali su Milibor Saković, direktor Prve ekonomske škole, Ivan Davidović, pedagog u Zemunskoj gimnaziji i psiholog u beogradskoj Poljoprivrednoj školi Željko Mašović.

- Potrebno je uspostaviti ravnotežu između prava i obaveza dece kako bismo rešili izazove. Fokus ne treba biti samo na pravima dece, već i na njihovim odgovornostima. Kada postignemo jednakost između prava i obaveza, dinamika će se promeniti. Prava koja deca dobijaju trebalo bi da budu praćena odgovarajućim obavezama. Nažalost, trenutno se dešava da kritika učitelja zbog nedostatka angažovanja deteta u učenju često dovodi do burnih reakcija roditelja, koji pogrešno percipiraju da se njihovo dete neopravdano tretira. Ključ je u razumevanju da prava donose sa sobom odgovornosti, a njihovo usklađivanje ima potencijal da poboljša celokupno iskustvo obrazovanja - kaže Milibor Savković.

Foto: Youtube PrintScreen/K1 Televizija

Milibor Savković

On dodaje da je društveno koristan rad sjajna mera za problematične đake.

- Ovo predstavlja izuzetno pozitivan korak, ne samo u slučaju težih prekršaja već i u vezi sa svim disciplinskim prestupima. Sprovodi se pojačan vaspitni rad zajedno sa uvođenjem društveno korisnog rada. Ministarstvo prosvete je predstavilo raznolike mogućnosti društveno korisnog rada, ali svaka škola ima autonomiju da razvije i primeni svoje oblike društveno korisnog rada. Jedan od često korišćenih pristupa, koji lično podržavam kao efikasan, jeste pravljenje prezentacije o konkretnom prekršaju, koju učenik izlaže pred svojim odeljenjem ili na roditeljskom sastanku. Postoje i druge primene, poput humanitarnog rada za pomoć učenicima sa posebnim potrebama ili podrške u školskim aktivnostima, uključujući unos podataka u školske sisteme. Efekti su vidljivi, a za bilo koji oblik društveno korisnog rada, neophodna je saglasnost roditelja, čime se obezbeđuje da su roditelj i dete upoznati sa obavezama. Svaki učenik ima svog mentora, a praćenje rada se vrši sistematski. U našoj Prvoj ekonomskoj školi, u većini slučajeva, društveno koristan rad je značajno doprineo pozitivnim efektima. Naravno, to je rezultat zajedničkog angažmana nastavnika, odeljenskih starešina, psihologa i pedagoga - izjavio je Milibor Savković.

Značaj i ozbiljnost problema nepoštovanja propisa od strane dece, doneće visoke novčane kazne, koje iznose od deset do sto hiljada dinara, kao mera sprečavanja neadekvatnog ponašanja, posebno kada je u pitanju ozbiljno nasilničko ponašanje.

- Sud je odlučuje da li će roditelji plaćati novčanu kaznu zbog disciplinskog prekršaja njihovog deteta, dok podnosi prekršajnu prijavu. Ne vidim problem u toj odluci jer škole retko koriste tu opciju. Treba pratiti kako će se ta praksa razvijati i videti da li će biti potrebne modifikacije, s obzirom da je ovo prvi put da je takva opcija uvedena u naš obrazovni sistem - kaže Savković.

On smatra da je suspenzija učenika, takođe jedna od mera koja može doneti rezultate.

- Radi se o tome da trebate pružiti školi dovoljno vremena da smiri situaciju i sprovedu sve potrebne procedure kako bi sukob bio konačno okončan putem suspenzije učenika. Kada učenik bude suspendovan, nastavnici su dužni da osiguraju i dostave nastavni materijala. Način dostave, bilo putem online platformi ili elektronske pošte, predstavlja zasebnu pitanje, ali važno je napomenuti da se nastavne obaveze ne mogu u potpunosti ukinuti. Ovaj aspekt je dobro regulisan, čime se izbegava značajano odstupanja u pristupu - zaključio je Milibor Savković u emisiji "Uranak" na televiziji K1. 

U obrazovnom sistemu, potreba za inovacijama i prilagodbama predstavlja ključni element u stvaranju stimulativnog okruženja za učenje.

Ivan Davidović, pedagog Zemunske gimnazije, naglašava važnost implementacije novih mera u obrazovni sistem, verujući da ove promene imaju potencijal da pozitivno utiču na učenik.

- U procesu sprečavanja nasilja, zanemarivanja i diskriminacije, ključno je postići jednoglasnost i usaglašenost unutar celokupnog tima posvećenog ovoj važnoj misiji. Ovo uključuje blisku saradnju s roditeljima, čija uloga ima izuzetnu važnost. Iako već postoji saradnja s roditeljima, prepoznajemo potrebu za dodatnom motivacijom onih koji možda nisu u potpunosti angažovani. Kako bismo delovali efikasno, neophodno je postići sinhronizaciju između porodice i škole. Posebnu pažnju treba posvetiti roditeljima da aktivno uoče i prijave svako problematično ponašanje u kući ili porodici, omogućavajući nam da zajedno proverimo i rešavamo potencijalne izazove na putu ka bezbednom i podržavajućem okruženju za sve uključene - kaže Ivan Davidović.

Foto: Youtube PrintScreen/K1 Televizija

Ivan Davidović

On dodaje da nasilje u školama jeste prisutno, ali nema značajnog porasta u poređenju s ranijim periodima. Ono što se promenilo jeste intenzivnija pažnja javnosti koja se danas posvećuje ovom problemu. 

- Nasilje postoji, ali ključno je da se energično reaguje na ovu pojavu. Nulta tolerancija prema nasilju je najvažnija, ali i njegovo prepoznavanje. Posebno je važno motivisati vršnjake da prepoznaju nasilje i odmah reaguju, prijavljujući svaki neadekvatan čin. Važno je shvatiti da tolerisanjem nasilja postajemo saučesnici. U digitalnom dobu, gde je prisutno i digitalno nasilje, apeluje se na sve nas da ne tolerišemo nasilje ni na koji način. Odgovornost za reakciju na nasilje leži ne samo na pojedincima koji ga vrše, već na celokupnom društvu koje ga posmatra. Neophodno je da preduzmemo kolektivne korake, donoseći zajedničke mere i angažujući se u timskim naporima kako bismo suzbili svaki oblik nasilja - kaže on.

Nasilje među decom izaziva duboku zabrinutost, a na pitanje da li su naša deca nasilna ili ne, Ivan Davidović odgovara: 

- Teško je generalizovati odgovor. Nasilje postoji, ali treba čvrsto raditi na rešavanju. Priča se mnogo više, zato se i odaje utisak da je danas mnogo više nasilja u školama, ali je jako važno pričati i o prevenciji i kako smo uticali na to da ne dođe do takvih situacija. Nastojimo da razumemo kompleksnost problema i aktivno učestvovujemo u stvaranju sigurnog okruženja za sve učesnike školske zajednice. Rad na edukaciji, podizanju svesti i razvijanju mehanizama prevencije ključni su koraci ka stvaranju zdravijeg okruženja u kojem nasilje nije tolerisano - zaključio je Ivan Davidović u emisiji "Uranak" na televiziji K1.

Foto: Youtube PrintScreen/K1 Televizija

Željko Mašović

Psiholog Željko Mašović kaže da pre više od sedam godina zalagao za promene pravilnika 2006. godini sam predložio različite izmene internog pravilnika u školi gde sam zaposlen, uključujući uvođenje detencije i suspenzije kao kaznenih mera.

- Tada mi je to delovalo simpatično, a u Sjedinjenim Američkim Državama se već pokazalo da takav pristup funkcioniše. Kao što sam naglasio više puta, suočavamo se s izazovom kombinovanja različitih sistema, ali nijedan od njih se ne čini efikasnim. Sada preuzimamo američki model. U našem okruženju, suspenzija bi mogla biti više shvaćena kao nagrada nego kazna. Detencija se može smatrati boljom opcijom, jer bi se u slučaju zadržavanja nakon nastave sa decom moglo nešto konstruktivno raditi. Suština suspenzije je da u tom periodu nemaš priliku raditi ono što tvoji vršnjaci rade. Kada se vratiš u školu, moraš se truditi kako bi nadoknadio propušteno. To je suština američkog pristupa. Primetio sam da pokušavamo da implementiramo mnoge američke ideje, ali umesto da ih integrišemo na efikasan način, čini se da stvaramo nekakvog "Frankenštajna" od svakog pojedinačnog zakona. Lično smatram da društveno korisni rad ne rešava suštinske probleme - kaže Mašović i objašnjava: 

- U našoj školi i domu postoji mnogo poslova koje treba obaviti, ali zanimljivo je da od kada je uvedena ta mera, do sada nijednom nismo bili primorani da je primenimo. Čak i među onima koji bi, prema svojim postupcima, mogli biti obuhvaćeni društveno korisnim radom. Niko do sada nije bio izložen toj meri. Interesantno je primetiti da čak i deca kojoj bi mogao biti određen društveno korisni rad, ili ona koja se nalaze u situaciji gde roditelji ne bi imali prigovor, radije biraju da se dobrovoljno prijave samo da izbegnu odlazak na čas. Međutim, s druge strane, susrećemo se i s situacijama gde roditelji imaju veći uticaj, što dovodi do zatvaranja diskusije o primeni ove mere - istakao je Mašović.

Mašović smatra da se svakom slučaju treba individualno posvetiti.

- Smisao obrazovanja treba da se ogleda u posvećenom i individualnom pristupu svakom slučaju. Često se suočavamo sa situacijama u srednjim školama gde se pojačan psihološki rad sa učenicima fokusira na disciplinski postupak. Umesto čekanja, trebalo bi aktivno raditi na promeni mentaliteta, usmeravajući učenike ka neagresivnoj komunikaciji i rešavanju konflikata. Samo prezentovanje predavanja ili projekta ne garantuje stvarnu promenu. Ključ je u sistemskom pristupu društvu, gde se podstiče ljudima da budu podrška jedni drugima, stvarajući zajednicu koja neguje humano ponašanje umesto da podstiče ponašanje vukova. Time bismo stvarali osnovu za dugoročnu promenu i izgradnju socijalno odgovornog društva - kaže Mašović.

Foto: Pexels.com

 

On smatra da škola neće rešiti problem nasilja.

- Uveren sam da škola sama neće rešiti problem nasilja u društvu. Nasilje koje vidimo među decom proizlazi iz dubljih društvenih uzroka, a suočavamo se s ozbiljnim izazovom već duže vreme. Naša trenutna strategija čini se samo površinskom popravkom, pokušavajući da začepimo rupe umesto da se bavimo korenom problema. Konstantno insistiranje na konceptu škole bez nasilja dovelo nas je do paradoksalne situacije. Pokušavajući suzbiti svaku manifestaciju agresije, zanemarili smo prirodnu ljudsku reakciju na nepravdu i potrebu za pobunom. Na taj način, stvorili smo okolinu u kojoj oni koji su predvidljivo podložni pretnjama kaznama ne reaguju kada su izloženi maltretiranju, dok oni koji nemaju takvu barijeru prelaze granice reagovanja, bez obzira na to da li je to opravdano ili ne. Rešavanje nasilja zahteva dublje razumevanje društvenih dinamika i promena koje treba implementirati kako bismo stvorili okolinu gde se svako oseća sigurno, a istovremeno se podstiče konstruktivna reakcija na nepravdu. Samo tako možemo postići trajno smanjenje nasilja u našem društvu - dodaje on.

Prema njegovim rečima rešenje problema je u posebnim projektima gde se nasilnik stavlja u ulogu žrtve.

- Verujem da rešenje problema nasilja mora biti sveobuhvatno i da zahteva delovanje sa svih strana društva. Projekat "Budi Muško" se pokazao kao izuzetno efikasan inicijativni korak u pravom smeru. Tokom programa, koji se sprovodi kroz period od tri meseca, deca koja su bila sklonija nasilju prema vršnjacima i roditeljima prolazila su kroz dubinske promene. Važno je naglasiti da ovaj program ne obuhvata samo edukaciju, već i psihodramske radionice gde se dete stavlja u ulogu žrtve, omogućavajući mu da doživi perspektivu suprotstavljenu agresivnom ponašanju. Nažalost, uprkos uspesima koje je projekt postigao, još uvek nije dovoljno zaživeo u širem kontekstu društva. Ovaj primer ukazuje na važnost nastavka i proširivanja sličnih inicijativa, kao i potrebu za sistemskim pristupom. Samo kroz zajednički napor svih segmenata društva možemo postići dugoročno rešenje problema nasilja - zaključio je Željko Mašović u emisiji "Uranak" na televiziji K1.

 

 

Ostavite komentar

Bakster

Najbolja mera je da se posalje u popravni dom mesec ili dva... Posle vise ne bi bio nasilan....

29.11.2023 13:51