Lifestyle > Mozaik

Danas je SVETSKI DAN ROMA: DRUM možda jeste njihov pravi dom, ali i vekovna borba da im NE SUDE PREDRASUDE

U okviru ovogodišnjeg obeležavanja Međunarodnog dana Roma, održavaju se brojne aktivnosti širom sveta

Izvor: K1info

08/04/2023 > 10:52

podeli vest:

Danas je SVETSKI DAN ROMA: DRUM možda jeste njihov pravi dom, ali i vekovna borba da im NE SUDE PREDRASUDE
Foto: Shutterstock


Danas se obeležava Svetski dan Roma - naroda sa margina društava, prema kojima su predrasude široko rasprostranjene.

Dan je prvi put proglašen 1990. godine u Seroku u Poljskoj. Proslava je najavljena tokom četvrtog Svetskog kongresa Roma Međunarodne unije Roma (IRU).

Ovaj datum je izabran za obeležavanje, zbog prvog održanog međunarodnog sastanka predstavnika Roma iz čitavog sveta. Sastanak je održan u Čelsfildu (Ujedinjeno Kraljevstvo) od 7. do 12. aprila 1971. godine, na kome su tadašnju Jugoslaviju predstavljali Trifun Dimić, Sait Balić, dr Dragoljub Acković i dr Rajko Đurić.

Nažalost, nije iznenađujuće što se Romi suočavaju sa izazovima širom sveta, decenijama unazad. Međunarodni dan Roma osmišljen je da podigne svest o romskoj kulturi i da edukuje ljude o situacijama sa kojima se Romi suočavaju, pre svega u kršenju ljudskih prava i sloboda.

Romi su vekovima bili narod bez adrese, a drum im je bio jedini dom.

I pored toga što su bez svoje države i teritorije i pored vekovnih progona, lutanja i utapanja u druge narode, Romi su i posle hiljadu godina takvog načina života uspeli da sačuvaju svoj jezik, kulturu, običaje i muziku koja je neodvojiv deo njihovog života.

U okviru ovogodišnjeg obeležavanja Međunarodnog dana Roma, održava se nekoliko aktivnosti širom sveta.

Istorija i tradicija

Romski narod  su pripadnici tradicionalno nomadskog naroda poreklom iz severozapadne Indije koji pripada Indo-Iranskoj jezičnoj porodici. Njihove migracije počinju iz Azije možda još u 13. veku, i otada do 16. veka  naseljavaju  Evropu. Do kraja 20. veka u celom svetu živi više od 12 miliona Roma.

Foto: Unsplash.com

 

Romi su narod bez domovine i vlastite političke organizacije. Međusobno su veoma složni i nikada nisu vodili osvajački rat.

Romska porodica može biti patrijarhalna ili matrijarhalna. Karakteristično im je  da se u brak ulaze veoma mladi. Kada je religija u pitanju Romi uglavnom prihvataju veru zemalja  u kojima žive, a očuvano je i verovanje u dobre i zle duhove, i u uroke.

Romi su skloni muzici i u mnogim  zemljama su poznati kao profesionalni muzičari. Instrumentima kojima se služe su prvenstveno violina, pa violončelo, kontrabas i cimbala.

Jezik Roma pripada indijskoj grani jezika u koji je tokom njihove seobe  uključen veliki broj stranih reči.  U severozapadnoj Indiji postoje jezici  kojima je romski jezik srodan.

Muzika i himna

Na kongresu Međunarodne romske unije je za romsku himnu odabrana je pesma "Đelem, đelem".

Jugoslovenski kompozitor romskog porekla, Žarko Jovanović, je, zajedno sa tamburašem Milošem, napisao tekst o poniženjima koje su Romi preživeli tokom Drugog svetskog rata i dodao mu tradiciolnalnu melodiju  1949. godine u Radio Beogradu.

U tekstu pesme se opisuju progoni, ubistva i odvođenja u koncentracione logore. Opisuju se, takozvane, ,"Crne legije".

Tekst se zasniva na pesmi iz šezdesetih godina 20. veka, koja je bila omiljena među srpskim Romima, a potiče iz Rumunije.

Foto: Unsplash.com

 

Melodija za tu pesmu je preuzeta od druge ljubavne pesme koja je postala poznata po filmu ,"Skupljači perja" reditelja Aleksandra Petrovića. U filmu pesmu izvodi glumica i pevačica Olivera Katarina.

Postoji još jedna verzija koju je zabeležio Milan Ajvazov, po poreklu Bugarin, rođen 1922. godine u Plovdivu. On je tu verziju učio od svog dede.

Na prvom Svetkom kongresu Roma 1971. godine u Londonu pesma je proglašena za zajedničku himnu.

Kako romski jezik nema jedinstveni književni jezik, postoje različite verzije teksta pesme. Kompoziciju je preuredio Šaban Bajramović, načinivši od toga sopstvenu pesmu. 

Romi su obogatili muziku i ples mnogih naroda, uneli u njih novi ritam, živost i dušu.

U Španiji, flamengu su podarili strast i kolorit. U Mađarskoj u čardaš su uneli novu krv i novi ritam. U Rusiji, balalajci su udahnuli novu dušu. U Vojvodini, u strune tambure utkali su svoje emocije, a na jugu Srbije trubi dali novi žar i nove zvuke.

 

 

 

Ostavite komentar