Kultura > Pozorište

Čuveni reditelj Paolo Mađeli: Ljudi se DANAS PONAŠAJU kao da su BESMRTNI

Umetniku je potrebno obezbediti autonomiju i slobodu, ali i egzistenciju. Ne tiče se ovo pitanje samo glumaca i umetnika, već svih

Izvor: K1info/Tanjug

19/02/2023 > 17:30

podeli vest:

Čuveni reditelj Paolo Mađeli: Ljudi se DANAS PONAŠAJU kao da su BESMRTNI
Foto: Screenshot Tanjug video


Čuveni italijanski pozorišni reditelj Paolo Mađeli, koji je bogatu karijeru gradio i u svetu i u Jugoslaviji, vratio se na naše prostore sa novom predstavom "Otac" čija je premijera zakazana za 27. mart na sceni Ateljea 212, a specijalno za Tanjug kaže da se ljudi danas uveliko ponašaju kao da su besmrtni, što dovodi do mnogobrojnih katastrofa širom planete.

Danas se ljudi ponašaju kao da su besmrtni. To nas onda vodi stalno u katastrofu. U ratove, eksploataciju, do divljeg kapitalizma, koji i dalje duboko prezirem. Ipak, ranije se nekako moglo lakše disati oko svih tih problema, novca i sličnog - kaže proslavljeni pozorišni režiser, koji je napomenuo da su slični problemi prisutni i u Toskani odakle dolazi, a gde živi oko četiri miliona ljudi.

Probe nove predstave "Otac", prema drami francuskog književnika i dramaturga Florijana Zelera, počele su krajem januara u pozorištu Atelje 212, a igraju Vojislav Voja Brajović, Hana Selimović, Ivan Mihailović, Isidora Simijonović, Dragana Varagić i Marko Grabež.

- Trenutno smo u probama drame "Otac" i mogu reći da se nalazimo kao u nekim građevinskim radovima, mada ne volim tu vrstu komparacije. Priznajem, ne volim građevinske poslove. Veliki sam neprijatelj građevinaca u čitavom svetu. Mogu reći da sada na probama kao da postavljamo temelje jedne kuće koja na neki način zauzima svoj duhovni prostor - opisao je Mađeli proces rada na predstavi.

Ostavio je Mađeli dubok trag u istoriji Ateljea 212, kada je na scenu postavio svoje uspešne predstave - "Divovi iz planine" (1974), "Kod lepog izgleda" (1976), "Priče iz Bečke šume" (1983), "Metastabilni Graal" i "Pariska komuna" (1988).

Foto: Screenshot Tanjug video

Paolo Mađeli, reditelj
Bitef kao kolevka avangarde

Mađeli je poslednji put u Beogradu režirao u JDP-u 2007. godine i to komad "Na dnu" Maksima Gorkog, a pre toga i "Italijansku noć" (2004) Edena fon Horvata. U Srbiji je gostovao i kasnije - 2018. godine, kada je u Subotici na sceni pozorišta Deže Kostolanji, upravnika Andraša Urbana, postavio komad "Gorski divovi".

- Prvo sam radio u Italiji, a onda u Srbiji, odnosno tadašnjoj Jugoslaviji. Vrata su mi se najviše otključala u Beogradu. Ali posle sam radio i u Ljubljani, Skoplju, Splitu, Zagrebu. Ipak, Beograd je bio taj prvi impuls, odnosno festival Bitef. Prava kolevka avangarde, ne samo u pogledu teatra, već i ostalih umetnosti - naveo je Mađeli i spomenuo da je na festivalu Bemus upoznao velikog američkog džez muzičara - pijanistu Čika Koriju, a na FEST-u antologijske italijanske reditelje: Pjera Paola Pazolinija i Mikelanđela Antonionija.

Od 70-ih godina 20. veka on je bio važna figura na Bitefu gde je upoznavao vodeće avangardne ličnosti Evrope tog vremena.

- Jovan Ćirilov i Mira Trailović su ljudi koje se ne mogu upoznati dva puta u životu. Imao sam veliku sreću da budem veoma blizak sa njima. Postojala je velika simpatija i empatija, možda zato što sam dolazio iz Toskane, te smo imali divan dijalog uvek. Kraljica Viktorija je recimo bila u Ateljeu 212. U ovom pozorištu sam upoznao davno i velikog Boba Vilsona. Istina, dosta godina je od tada prošlo, ali danas i dalje nema dva ili tri Boba Vilsona na celom svetu - ocenio je Mađeli.

Premalo izdvajanje za kulturu

Italijanski reditelj uspeva da prati repertoare beogradskih i srpskih pozorišta. Trudi se da bude u toku i oduševljen je predstavom "Tartif" (2019) prema Molijeru, u režiji pokojnog umetnika Igora Vuka Torbice, koja se igra na sceni Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu.

Mađeli pozdravlja takve poduhvate, ali i primećuje da se inače premalo sredstava izdvaja za kulturu u Srbiji, te i nema "dovoljno prometa i razmene glumaca i drugih dramskih umetnika".

- Sve je to prilično alarmantna situacija. Po hitnom postupku treba reagovati i ulagati više u film, muziku, teatar, slikarstvo, književnost... - poručuje Mađeli.

Sa druge strane, svestan je koliko se mnogo snima igranog programa za male ekrane u našoj zemlji. Kako navodi "glumci u njegovoj podeli predstave "Otac" često su na snimanjima tv serija", ali je srećan što barem uvek na vreme prijave odsustvo sa proba.

- Shvatam da glumci moraju danas od nečega da žive. Umetniku je potrebno danas obezbediti autonomiju i slobodu, ali i egzistenciju. Ne tiče se ovo pitanje samo glumaca i umetnika, već i svih ljudi. Svima je potreban bolji život - naglasio je reditelj.

Kako je direktor Ateljea 212 Novica Antić ranije najavio medijima, Mađeli bi trebalo da za ovaj teatar režira i najnoviji komad Biljane Srbljanović koji je još uvek u nastajanju.

- Režirao sam njene drame u Francuskoj, Belgiji, Italiji, a onda sam poželeo da radim neki njen novi tekst, kao praizvedbu, ovde u Srbiji. Bili smo u kontaktu, ona je dugo pisala, ali eto još uvek nije završila dramu. Sigurno ima neki svoj razlog - objasnio je Mađeli situaciju sa tim još uvek nerealizovanim projektom, a onda mu je, kako kaže, upravnik Ateljea 212 ponudio pozorišni komad "Otac".

Susret sa Mikijem Manojlovićem

Nedavno se video u Beogradu sa Predragom Mikijem Manojlovićem. Družili su se, kako kaže, na večeri.

- Možda ćemo sarađivati na nekom pozorišnom projektu. Nemamo konkretne planove oko same realizacije.

Mađeliju se sviđa što Manojlović i pored snimanja filmova, voli da i dalje igra u pozorištu. 

On je dodao da nije siguran da pozorište može danas da ima revolucionarne sposobnosti kao nekada, jer je to moglo da postigne onda kada je bio jedini medij.

- Od pojave radija, teatar prestaje da ima taj masovni uticaj. U pravu je Miki Manojlović kada kaže da je pozorište još uvek jedina soba gde se može sanjati, jedini prostor koji mora biti izvan politike i bilo čije kontrole. Da li može biti tako? Mislim da može ako teatar ima dobrog upravnika. U svakom slučaju, siguran sam da se na čelu jedne pozorišne kuće može biti strejt, da se podvuče crta i da se odnosi prema tome da je to prostor istine pre svega - isticao je umetnik, čija biorafija kaže da je studirao pozorišnu režiju i slavistiku.

On je ocenio da je danas pozorište prilično nedefinisano, nejasno, kako je opisao - "malo levo, malo desno".

- Pomalo produkcioni teatar, onda je u formi potrošačkog društva. Znači komercijalne hit predstave. Malo i umetnički, a nije dovoljno u nečemu što zahteva punu pažnju. Naravno, nemam ništa protiv da publika dolazi ponekad u pozorište i da se nasmeje, ali samo pod uslovom, što bi rekao Bertolt Breht - "neka to bude inteligentni smeh" - siguran je Mađeli.

 

Ostavite komentar