NOVA POMOĆ DRŽAVE USVOJENA Još jedan krug kredita mladima za kupovinu stanova: Evo koliko je para obezbeđeno
Ekonomija
Najopširnija i najdirljivija definicija za jednu od najstarijih ljudskih drama
podeli vest:
Rogonja - izraz je svima poznat. Šapuće se iza leđa kolega, koristi se u dramatičnim filmskim scenama i izgovara se sa gorkom ironijom među prijateljima. „Nabila mu je rogove“ fraza je koja vređa i ponižava onoga ko je izdan.
Ali da li ste ikada razmišljali o čudnoj, čak apsurdnoj, vezi između patnje izdanog supružnika i rogova jelena ili bika? Ovaj idiom ima izuzetno zanimljivu i višestruku istoriju, koja datira vekovima unazad. Jedna od najpopularnijih i najživopisnijih verzija vraća nas u Vizantijsko carstvo, gde je car Andronik Komnin živeo u 12. veku. Preuzeo je vlast ubivši udovicu prethodnog cara i njenog sina, počeo da sprovodi reforme, ali je potom zemlju pretvorio u vladavinu terora. Zbog toga je svrgnut i umro u agoniji. Veruje se da je Andronik tokom svog života uživao u zavođenju tuđih žena. Takođe je poklanjao lovišta svojim prevarenim muževima. Ovo ekskluzivno pravo na lov potvrđivano jelenskim rogovima zakucanim iznad kapija njihovih domova. Zbog toga su takvi muževi nazivani „rogonje“.
Filolog i folklorista A. N. Afanasjev je u svojim delima ukazivao na drevna verovanja gde rogovi nisu simbolizovali mušku snagu, već, naprotiv, mušku nemoć i podsmeh. Verovalo se da ako je muškarčeva žena bila neverna, rogovi će se pojaviti na njegovom čelu, nevidljivi za njega, ali vidljivi drugima. Oni su bili metafora za njegovu oslabljenu, „pripitomljenu“ i prevarenu muškost. Postajao je poput kastriranog bika, lišenog svog glavnog atributa - snage i autoriteta unutar svog „stada“.
Sledeća verzija je prizemnija i logičnija. Tokom lova, mužjak jelena ili losa žestoko brani svoje ženke od drugih udvarača. Ali ako se pojavi jači, mlađi rival, on pobeđuje starog vođu i uzima njegov harem. Poraženi mužjak ostaje sam — sa velikim rogovima koji su bili simbol njegove nekadašnje moći, a sada postaju samo podsetnik na poraz i propuštenu priliku. Prevareni muž se, dakle, upoređuje sa takvim poraženim mužjakom: on formalno zadržava svoj „status“, ali u stvari više nije gospodar situacije.
U nemačkom postoji izraz „jemandem Hörner aufsetzen“ (naduvati nekome rogove), u francuskom „porter des cornes“ (nositi rogove), a u italijanskom „fare le corna“ (praviti rogove). Izraz „nositi rogove“ nije slučajna lingvistička osobenost, već višeslojni istorijski i kulturni konstrukt. On spaja drevne mitove o muškoj snazi i nemoći, srednjovekovne legende o javnoj sramoti i zoološke metafore. Prešao je dug put od mogućeg vizantijskog dekreta preko evropskih jezika do našeg, da bi postao jedna od najopširnijih i najdirljivijih definicija za jednu od najstarijih ljudskih drama.
Ostavite komentar