Vesti > Srbija

OD CIVILA DO POTPORUČNIKA ZA ŠEST MESECI! Nikola i Maša za K1 otkrivaju kako izgleda vojna obuka: "Najteže je izaći iz zone komfora"

Donosimo vam priču o izlasku iz zone komfora, disciplini, novim prijateljstvima i trenucima kada izgovorena vojnička zakletva više nije samo tekst na papiru

Autor: Vanja Sinadinović

09/10/2026 > 10:00

podeli vest:

OD CIVILA DO POTPORUČNIKA ZA ŠEST MESECI! Nikola i Maša za K1 otkrivaju kako izgleda vojna obuka: "Najteže je izaći iz zone komfora"
Foto: Ustupljene fotografije


Dan počinje u šest ujutru, a do večeri se smenjuju fizičko vežbanje, smotra, nastava i obuka. Za mlade koji iz civilnog života ulaze u vojni sistem to znači i potpuno drugačiji ritam, ali i učenje odgovornosti koja prevazilazi brigu o sebi. Vojnostručno osposobljavanje za rezervne oficire traje šest meseci, a oni koji ga uspešno završe dobijaju čin potporučnika u rezervi.

Za polaznike Vojnostručnog osposobljavanja za rezervne oficire (VSO za RO), dolazak na Vojnu akademiju znači privikavanje na sistem u kojem su disciplina, tačnost i odgovornost deo svakodnevice.

Ustupljene fotografije

Osposobljavanje traje šest meseci i obuhvata osnovnu i specijalističku obuku, kao i stažiranje u jedinicama Ministarstva odbrane i Vojske Srbije.

Iza formalnog naziva kursa nalazi se konkretan cilj - osposobljavanje polaznika za obavljanje dužnosti komandira odeljenja i komandira voda, odnosno drugih dužnosti tog nivoa u rodu-službi i uspešno izvršavanje misija i zadataka Vojske Srbije.

To podrazumeva osposobljavanje za izvršavanje borbenih zadataka u ulozi vojnika, komandovanje odeljenjem i vodom, organizovanje i izvođenje dejstava, rukovanje i održavanje sredstava ratne tehnike i opreme, ali i pripremu za rad sa ljudima, organizovanje obuke i vođenje potrebne dokumentacije.

Kako sve to izgleda kada se iz civilnog života pređe u vojni sistem, šta se polaznicima pokazalo kao najteže, a šta će najduže pamtiti, za K1info.rs su govorili komandir voda u klasi polaznika VSO za RO, potporučnik Dušan Petrović, i polaznici Nikola Stojiljković i Maša Žarković.

Ko može da se prijavi?

Da bi neko iz civilstva postao kandidat za VSO za RO, potrebno je da ispuni određene uslove.

- Da bi lice iz civilstva postalo kandidat za vojnstručno osposobljavanje za rezervne oficire, treba da ispunjava sledeće uslove: da je državljanin Republike Srbije; da nije krivično kažnjavano; da ima završeno visoko obrazovanje, sa najmanje 180 ESPB; da ima najviše 30 godina starosti. Naravno, postoji i najvažniji uslov, koji nije propisan pravnom normom, već moralnom - a to je da neizmerno voli svoju zemlju - kaže potporučnik Dušan Petrović.

Dušan Petrović Ustupljene fotografije

 

Za dobrovoljno služenje vojnog roka sa oružjem i VSO za RO mogu se prijaviti kandidati muškog i ženskog pola koji u tekućoj godini navršavaju od 19 do 30 godina života.

Među posebnim uslovima su završena visoka škola odgovarajuće struke od značaja za Vojsku Srbije, ispunjavanje uslova propisanih za regrute koji se upućuju u posebne jedinice Vojske Srbije i pozitivna bezbednosna provera.

Prijava se podnosi centru Ministarstva odbrane za lokalnu samoupravu prema mestu prebivališta, dok kandidati sa prebivalištem ili boravištem u inostranstvu prijavu podnose nadležnom diplomatsko-konzularnom predstavništvu Republike Srbije.

Ustupljene fotografije

Kako izgleda jedan dan polaznika?

Šest meseci osposobljavanja podeljeno je u dva perioda. Prvi traje četiri meseca i deset dana i obuhvata period prilagođavanja, opštevojnu obuku, stručnospecijalističku obuku i redovno odsustvo.

Opštevojna obuka identična je za sve rodove i službe i traje mesec i deset dana, dok stručnospecijalistička obuka traje dva meseca i petnaest dana. Nakon prvog perioda polaznici koriste deset dana redovnog odsustva.

Ovaj deo realizuje se na Vojnoj akademiji i poligonima Vojske Srbije, dok drugi period traje mesec i dvadeset dana i obuhvata stažiranje u jedinicama i ustanovama Ministarstva odbrane i Vojske Srbije i promociju.

Kako izgleda svakodnevica polaznika, objašnjava Petrović.

- VSO za RO traje šest meseci i sastoji se od osnovne i specijalističke obuke, kao i stažiranja u jedinicama Ministarstva odbrane i Vojske Srbije. Dan polaznika je ispunjen različitim aktivnostima i počinje u 6.00 časova svakog radnog dana. Prve aktivnosti su jutarnje vežbanje, doručak i jutarnja smotra, nakon čega polaznik odlazi na obuku i nastavu, koji traju do popodnevnih časova. Nakon obuke i nastave slede ručak i popodnevni odmor. U zavisnosti od specijalnosti i rasporeda obuke i nastave, polaznik može imati i popodnevnu obuku ili nastavu. Najviše slobodnog vremena polaznik ima nakon večere, kada može da koristi sve sadržaje koje Vojna akademija pruža, kao što su teretana, bazen, sauna, atletska staza i čitaonica - navodi Petrović.

Ustupljene fotografije

Od civilnog života do vojnog sistema

Osnovna obuka ista je za polaznike svih specijalnosti, dok se specijalistička razlikuje u zavisnosti od specijalnosti koja im je određena prilikom regrutacije.

Upravo početak može da predstavlja veliki zaokret za nekoga ko dolazi iz potpuno drugačijeg, civilnog okruženja.

- Osnovna obuka je na prvi pogled naporna, jer se polaznik tada susreće sa velikim brojem novih znanja i veština, a istovremeno se prilagođava vojnom sistemu rada i funkcionisanja, koji se u velikoj meri razlikuje od života i načina funkcionisanja u civilstvu.

Kao najzahtevniji deo Petrović izdvaja specijalističku obuku polaznika roda pešadije.

- Kao najzahtevniji deo obuke izdvojio bih specijalističku obuku polaznika roda pešadije, koja je izuzetno zahtevna sa fizičkog aspekta, ali istovremeno zahteva i razvijanje sposobnosti za brzo i pravovremeno donošenje odluka u veoma kratkom vremenskom periodu. Samim tim, prisutan je i značajan psihološki aspekt težine obuke. Terenski uslovi, neprestana obuka, adrenalin i rad na sebi jesu ono što krasi ovaj rod - istakao je Petrović.

Nikola: "Najteže je izaći iz svoje zone komfora"

Polaznika Nikolu Stojiljkovića na prijavu su motivisali odnos prema zemlji i njenoj istoriji, ali i želja da stekne znanja i veštine za koje smatra da imaju vrednost i van kasarne.

- Motivisala me je ljubav prema otadžbini, našoj istoriji i fascinacija našim precima i njihovim podvizima koje su napravili u za naš narod i našu državu najtežim trenucima. A takođe i skup znanja i veština koji se stiče na ovom kursu, koji se može steći samo u vojsci, a koji znači i van kasarne. Čovek se ovde uči ne samo vojničkim veštinama i vojničkom životu i svemu onome što mu je potrebno da odgovori pozivu otadžbine nego i tome da bude fokusiran, samodisciplinovan i tačan. To su osobine koje se teško stiču, a lako gube, naročito u današnje vreme, vreme mobilnih telefona i društvenih mreža koji nas sve više otuđuju. Polaznici se ovde uče starešinstvu - staranju o ljudima sa kojima pre svega moraju biti bliski. I to je najvažnija veština koju svaki polaznik nosi sa ovog kursa - ističe Stojiljković.

Nikola Stojiljković Ustupljene fotografije

Kao jedan od najvećih izazova izdvaja nešto što nije moguće izmeriti samo fizičkom spremnošću.

- Najteže je izaći iz svoje zone komfora, probati nešto novo, savladati svoje strahove. U tome nam pomaže znanje koje naše starešine i instruktori nesebično dele sa nama. Vojska je veliki i pomalo rigidan sistem, ali je uprkos tome vrlo moderna i profesionalna. Za to su zaslužni ljudi koji u njoj rade, koji su školovani, posvećeni, prate sva relevantna dešavanja, idu u korak s vremenom i ne dozvoljavaju da vojska zaostaje ni u kom pogledu. Doći ovde i to videti, upoznati te ljude pravo je otkrovenje - istakao je Stojiljković.

Maša: "Vojnička zakletva kao trenutak koji se pamti"

Polaznica Maša Žarković na kurs je došla sa željom da stekne nova znanja, ali i da unapredi sopstvenu organizaciju, fizičku spremnost i disciplinu.

- Motiv za upis na kurs mi je, pre svega, bila ljubav prema našoj državi i da sticanjem novih znanja budem spremna da joj pomognem ukoliko za to bude bilo potrebe. Na kurs sam se prijavila kako bih unapredila svoje organizacione veštine, fizičku spremnost i kako bih bila disciplinovanija. S obzirom da poznajem polaznike prethodnih generacija, u velikoj meri sam znala šta da me čeka na kursu. Ipak, moram priznati, mislila sam da će u početku biti napornije - istakla je Žarković.

Najzahtevnijim se, kaže, pokazao odlazak na teren, dok je potpuno drugačiju vrstu utiska ostavio trenutak polaganja vojničke zakletve.

- Kao najteži deo obuke, do sada, definitivno odlazak na teren. Kada smo na terenu, ceo dan je ispunjen aktivnostima i ima vrlo malo vremena za odmor. Najbolji i najupečatljiviji deo obuke mi je bilo polaganje vojničke zakletve. Prilikom izgovaranja teksta zakletve prošla me je neka jeza kroz telo i tek tada sam shvatila težinu obećanja koju sam dala svojoj državi. Dodatne emocije budi i činjenica da su u publici tvoja rodbina i prijatelji, i da tu zakletvu, između ostalih, daješ i njima - navodi Žarković.

Maša Žarković Ustupljene fotografije

Šta donosi završetak VSO za RO?

Polaznik koji uspešno završi VSO za RO dobija čin potporučnika u rezervi.

U zavisnosti od potreba Vojske Srbije, može biti pozvan na vojne vežbe, a postoji i mogućnost napredovanja u karijeri kao rezervni starešina.

Za Petrovića, međutim, ono što polaznicima ostaje nakon šest meseci ne svodi se samo na stečeni čin.

- Vrlo često su osobe koje završe VSO za RO cenjene u različitim sistemima u civilstvu, upravo zbog znanja, navika i veština koje su stekle tokom osposobljavanja. Po mom mišljenju, najviša i najlepša vrednost koju polaznik može da stekne tokom ovog osposobljavanja jesu prijateljstva. Iz mog ličnog iskustva, ona predstavljaju najveće bogatstvo - nešto što ostaje neraskidivo i nakon mnogo godina - istakao je Petrović.

Završetak VSO za RO može da otvori i mogućnost profesionalnog angažovanja.

- Polaznici koji uspešno završe VSO za RO, a imaju ostvarenih 240 ESPB, mogu zasnovati radni odnos u Ministarstvu odbrane i Vojsci Srbije na mestu oficira, kao profesionalne starešine. Ova mogućnost omogućava profesionalni razvoj i karijerno vođenje, a samim tim i napredovanje u sistemu koji omogućava neprestano usavršavanje u sopstvenoj specijalnosti. Ovakav status ujedno pruža materijalnu sigurnost, zdravstvenu i socijalnu zaštitu, kao i beneficirani radni staž - kaže Petrović.

Šta poručuju onima koji još razmišljaju?

Nikola Stojiljković mladima koji razmišljaju o prijavi poručuje da iskustvo ne moraju da posmatraju isključivo kao prvi korak ka vojničkom pozivu.

- Svi se sećamo priča iz vojske naših očeva i dedova. Kome god su se te priče svidele ovde će imati priliku da ih doživi neposredno, ali na jedan moderan način. Steći će nove prijatelje iz cele zemlje, navike i veštine koje će im sigurno koristiti bez obzira da li se odlučili za vojnički poziv ili ne. Jedino se mogu pokajati što se na kurs nisu prijavili ranije.

Maša Žarković preporučuje mladima da pokušaju, ali istovremeno naglašava da ovakav vid osposobljavanja zahteva i određenu mentalnu snagu.

- Ljudima koji razmišljaju da li da upišu ovaj kurs bih svakako preporučila da probaju. Ukoliko se razmišljaju mislim da su već na pola puta da se i odluče za kurs. Međutim, smatram da je snaga volje i jaka mentalna snaga veoma potrebna za ovakav vid vojnog osposobljavanja, te da ovaj kurs nije za svakoga.

Vojnostručno osposobljavanje za rezervne oficire tako tokom šest meseci polaznike vodi od prilagođavanja i osnovne obuke, preko specijalističkog dela, do stažiranja u jedinicama i ustanovama Ministarstva odbrane i Vojske Srbije.

Na kraju tog puta uspešni polaznici dobijaju čin potporučnika u rezervi. Ipak, iz iskustava Nikole i Maše vidi se i ona manje formalna strana šest meseci provedenih u vojnom sistemu - izlazak iz zone komfora, dani provedeni na terenu, disciplina, nova prijateljstva i trenutak kada izgovorena vojnička zakletva više nije samo tekst na papiru.

BONUS VIDEO:

Ostavite komentar