SKUPOCENI ORKESTAR, A SVAKO SVIRA SVOJE! Zvezda ima zvezde, ali nema melodiju - Evroliga to surovo kažnjava
podeli vest:
Dve utakmice, dva poraza i, što je za Crvenu zvezdu možda još važnije, dva propuštena meča pred svojim navijačima.
Žalgiris je iz Beogradske arene odneo pobedu rezultatom 83:77, a samo nekoliko dana kasnije isto je uradio i Hapoel iz Tel Aviva – 81:80. Sezona je duga, dva kola nikoga neće izbaciti iz trke za plej-of, ali način na koji je Zvezda stigla do skora 0-2 daje mnogo više razloga za zabrinutost od same tabele.
Posebno zato što je raspored na početku trebalo da bude jedna od prednosti crveno-belih. Tri prve evroligaške utakmice igraju u Beogradu, a umesto stvaranja početnog kapitala, ekipa Ibona Navara sada protiv Anadolu Efesa već dolazi u situaciju u kojoj joj je pobeda preko potrebna.
Nije problem 0-2, problem je kako je Zvezda došla do 0-2
Protiv Žalgirisa Zvezda je šutirala samo 37 odsto iz igre, izgubila 14 lopti i ubacila svega 77 poena. Za dva je pogodila 17 od 44 pokušaja, dok je za tri bila na 10/29.
Nije uspela da pronađe kontinuitet u napadu, niti igrača koji bi u ključnim trenucima preuzeo kontrolu.
Protiv Hapoela slika je bila nešto drugačija, ali je ishod ostao isti.
Crveno-beli su imali čak 51 skok i uspevali da se vraćaju u utakmicu, ali su ponovo platili cenu izgubljenih lopti i velikih padova koncentracije. Hapoel je već u prvoj četvrtini ubacio 28 poena, a Zvezdina odbrana pik-en-rola od početka je bila na ozbiljnom testu.
I upravo tu dolazimo do jednog od najvećih problema.
Odbrana pik-en-rola je crvena lampica
Još pre početka Evrolige moglo se naslutiti da će Zvezda imati problem u odbrani pik-en-rola.
Odlaskom Džoela Bolomboja nestao je igrač koji je predstavljao važnu korekciju odbrane i zaštitu obruča. Džonatan Motli donosi ozbiljan napadački kvalitet, ali je potpuno drugačiji profil centra, a Zvezda trenutno nema klasičnog zaštitnika reketa koji bi konstantno ispravljao greške ostatka petorke.
Kada dva različita protivnika u dva uzastopna kola napadaju slične tačke, onda više ne govorimo samo o lošem danu.
To je nešto što će videti i svaki naredni stručni štab.
Mnogo imena, a još nema tima
Na papiru, Zvezda nema problem sa individualnim kvalitetom.
Džared Batler, Kris Džons, Nik Vajler-Bab, Čima Moneke, Džordan Nvora, Semi Odželej, Džonatan Motli… To je roster napravljen sa ambicijom da ne zavisi od jednog čoveka.
Ali upravo tu se trenutno nalazi paradoks.
Zvezda ima mnogo igrača koji mogu da reše napad, ali još nije jasno ko ga kontroliše kada utakmica počne da se lomi.
Posle poraza od Hapoela možda je najprecizniju dijagnozu dao upravo Batler, koji je priznao da crveno-beli trenutno više izgledaju kao grupa individualaca koja pokušava da se uklopi nego kao potpuno formiran tim.
To jeste razumljivo. Novi trener, veliki broj novih igrača, novi sistem i potpuno drugačija hijerarhija zahtevaju vreme.
Samo što Evroliga vreme nikome ne poklanja.
Navaro mora brzo da pronađe hijerarhiju
Ibon Navaro je u Beograd stigao sa jasnom košarkaškom idejom - visok intenzitet, tranzicija, široka rotacija i kratke, energetski zahtevne smene igrača.
Takav sistem ne može da se izgradi preko noći.
Međutim, prve dve utakmice otvorile su mnogo važnije pitanje - pitanje hijerarhije.
Ko je prvi plejmejker kada se rešava utakmica? Ko dobija loptu kada napad stane? Koja je najbolja defanzivna petorka? Kako sakriti slabosti centarske linije? I kome Navaro najviše veruje kada poslednjih pet minuta prestanu da budu pitanje sistema, a postanu pitanje individualne odluke?
Odgovori još nisu dovoljno jasni.
A to je u Evroligi ozbiljan problem.
Micić je pokazao ono što Zvezdi trenutno nedostaje
Možda je najbolja slika trenutnog problema stala u završnicu protiv Hapoela.
Vasilije Micić imao je veoma loše šutersko veče, ali kada je utakmica trebalo da se odluči, preuzeo je odgovornost i pogodio dve ogromne trojke.
Zvezda trenutno nema tako jasno definisanu završnicu.
To ne znači da nema igrača sposobnog da je reši. Naprotiv.
Možda ih ima i previše.
Problem je što još nije jasno ko ima koju ulogu kada se utakmica lomi.
U Evroligi kvalitet rostera donosi mogućnost da pobediš. Hijerarhija i automatizmi donose način da to zaista uradiš.
Nema razloga za paniku, ali ima za hitnu reakciju
Dva poraza u sezoni koja traje 38 kola nisu katastrofa.
Ali dva domaća poraza jesu ozbiljan minus.
Pogotovo u takmičenju u kojem se na kraju plej-in i plej-of često jure kroz jednu ili dve pobede, a Zvezda je već na startu ispustila dva meča u svojoj dvorani.
Još je važnije što sledeći protivnik nije ekipa na kojoj se problemi lako leče - u Arenu stiže Anadolu Efes.
Zato treće kolo već dobija težinu koju verovatno niko na Malom Kalemegdanu nije želeo početkom oktobra.
Zvezdi nije potrebno rušenje svega posle samo dve evroligaške utakmice. Potrebno joj je nešto mnogo jednostavnije, ali možda i mnogo teže - da što pre od odličnih individualaca napravi ekipu.
Jer talenat postoji. Dubina postoji. Ambicija postoji.
Za sada nedostaju identitet, hijerarhija i kontinuitet.
A ako se to brzo ne pronađe, početnih 0-2 moglo bi da postane mnogo veći problem od dve izgubljene utakmice.
BONUS VIDEO:
Ostavite komentar