PRAZNIK RADA Od radničke borbe do roštilja – kako je nastao 1. maj i zašto ga svi vole
podeli vest:

Za mnoge, 1. maj je sinonim za roštilj, ćebe na travi, hladnu limenku i nerad. Ali iza tog mirisa ćevapa i bežanja iz grada krije se istorijska borba radnika koja je svet promenila zauvek.
Praznik rada nije "još jedan slobodan dan" – već dan kada je ceo svet rekao: „Dosta je – hoćemo pošten rad i poštene uslove“.

Sve je počelo u Čikagu
Da bismo razumeli 1. maj, moramo se vratiti u 1886. godinu, u Čikago, gde su radnici štrajkovali tražeći osmočasovno radno vreme – što je tada bio luksuz.
Radni dan je znao da traje i po 14 sati, bez prava, bez pauza, bez slobodnog dana.
Demonstracije su eskalirale, policija je reagovala silom, a nekoliko ljudi je izgubilo život.
Uprkos tragediji, zahtevi su se širili svetom, a 1. maj je postao dan kada se slavi borba za radnička prava.
Ko danas slavi?
Gotovo ceo svet.
Od Evrope i Azije do Latinske Amerike – više od 80 zemalja obeležava 1. maj kao državni praznik.
Iako su prvobitni protesti zamenjeni piknicima, sve više se poslednjih godina podseća na pravo značenje ovog datuma.
A kod nas?
Na Balkanu se 1. maj ne propušta.
Bez obzira na to da li radite u kancelariji, školi, fabrici ili pijaci – svi se, bar na taj dan, osećaju kao deo iste priče.
Priče o trudu, radu, i želji za boljim životom.
Ujutru se sprema roštilj, nosi pasulj u loncu, otvaraju prve limenke, a negde u pozadini neko ipak priča:
„Koliko radimo, još dobro i stojimo.“
Zašto je Praznik rada i dalje važan?
Zato što podseća da ništa nije došlo samo od sebe.
Ni slobodan vikend, ni plata, ni pauza za kafu. Sve je izboreno.
I dok se danas radna prava i dalje menjaju, a mnogi i dalje rade bez sigurnosti – 1. maj nas tera da ne zaboravimo koliko vredi pošten rad.
Dakle, dok pečete kobasice, ne zaboravite: Prvi maj nije samo za roštilj – već i za poštovanje onih koji su vam to omogućili.
Srećan Praznik rada – i neka vam meso ne zagori!
BONUS VIDEO:
Ostavite komentar