Priče > Društvo

Ima li kraja NASILJU U ŠKOLAMA? Psiholog za K1 o INCIDENTU U BAČKOJ PALANCI: "Opravdanja nema, ima samo OBJAŠNJENJE"

Lajović naglašava da se sa decom uglavnom priča o ocenama, a ne o problemima

Izvor: K1info

Autor: Mina Duduković

10/05/2024 > 11:28

podeli vest:

Ima li kraja NASILJU U ŠKOLAMA? Psiholog za K1 o INCIDENTU U BAČKOJ PALANCI: "Opravdanja nema, ima samo OBJAŠNJENJE"
Foto: uranak printscreen


U Tehničkoj školi "9. maj" u Bačkoj Palanci su zavladale tuga i zabrinutost nakon nemilog događaja kada je učenik brutalno pretukao svog profesora. 

Đak je nakon toga uhapšen, a ovaj incident samo je jedan u nizu sličnih slučajeva koji su poslednjih godina uzdrmali naš obrazovni sistem. Pitanje koje se nameće jeste: Ima li kraja nasilju u školama?

Foto: Youtube PrintScreen/K1 Televizija

 

U emisiji "Uranak" na televiziji K1, na ovu temu pričala je psiholog, Biljana Lajović. 

- Dok ne promenimo mnogo stvari prethodno, ništa se neće promeniti. Odavno smo počeli da menjamo. Prvo smo prepoznali da ima nasilja još 2005. Doneli smo razne propise i to je najbolji pokazatelj da su propisi potrebni, nužni, važni, ali ako ne radimo još nešto nužno osim propisa i ne poštujemo ih, sve nam je uzalud i uvek će biti incidenata -  rekla je psiholog Lajović.

Ona se osvrnula na situaciju kada je posle masakra u Ribnikaru srela dvojicu dečaka sa kojima je porazgovarala.

- Srela sam dva dečaka koji su vozili bicikle. Sticajem okolnosti smo popričali, i oni su mene pitali: "Mi ne znamo šta treba da radimo da sprečimo nekoga da nešto loše radi, da pokažemo tu empatiju?" Toliko mi je postalo surovo očigledno, da mi odrasli imamo iluziju da radimo sa decom očigledno, misleći da im stalno pričamo, a mi ne radimo. Deca ne znaju šta treba da rade. Deca govore "tu empatiju", znači da smo preterali i sa tom terminologijom." - objašnjava psiholog. 

Lajović ističe i da se sa decom uglavnom priča o ocenama, a ne o problemima.

- Stalno se priča o tim ocenama, a nema nekih dodatnih sadržaja da deca mogu da uče te stvari. Fizičke aktivnosti su super alat za kanalisanje ponašanja i besa. Tamo imaju pravila i ona moraju da igraju po pravilima. Zalažem se da deca od predškolskog trebaju da imaju fizičke aktivnosti. Važno je za mentalni razvoj i druženje - dodaje Lajović. 

Foto: Pixabay.com

 

Biljana je prokomentarisala i nemili incident koji se dogodio u Bačkoj Palanci, kada je šesnaestogodišnji učenik pretukao profesora.

- Opravdanja nema, ima samo objašnjenje. Jedan deo priče je šta će sud da uradi, a drugi deo priče je zašto se to dogodilo. Šta je bio okidač, da neko od 16 godina napravi takvu strahotu? -  kaže Biljana.

Ona dodaje da nasilje u školama govori o celokupnoj situaciji u svetu i da nemamo sposobnost da se bavimo jedni drugima.

- Da se neko tim momkom bavio, na prvom mestu porodica. Ako ona nije mogla, trebalo je da potraže pomoć. To dete nije naučilo da kontroliše svoje impulse ni svoje ponašanje. Ja ne znam šta je on prethodno radio, da li je snosio neke posledice za svoje ponašanje, da li je neko sa njim nešto radio pre toga. To je trebalo mnogo stvari da se uradi. Postavlja se pitanje, kako je neko ko nije više deo te škole ušao unutra. On je tamo treće lice. Gde je dežurna osoba? Rečeno je bilo da će više školski policajci da dolaze. To je bilo na početku smene, meni je logično bilo da je neko tu na početku u 8 i u 14h. Gde je dežurna odrasla osoba? Oduvek sam bila protivnik dežurstva dece u školi, jer vi nikada nećete znati ko dolazi - priča Biljana i dodaje: 

- Dežurna osoba ne treba tu nešto da brani, ali dovoljno je da pozove policiju. Zna se kako se postupa u tim situacijama."

Foto: Freepik.com

 

Lajović je objasnila i šta pokreće bes.

- Bes dolazi od neostvarenih očekivanja i prejakih frustracija koje neko ne može da izdrži. Neko ne može da kanališe svoja osećanja. Postoje obuke za kontrolu besa, to se uči. Ipak, neko treba da mu pomogne da to uradi - kaže psiholog.

Ona objašnjava da su roditelji prvi koji bi trebalo da vide ponašanje svog deteta.

- Ja zaista ne mogu da prihvatim da roditelj ne može da prepozna bes kod svog deteta. Nastavnici i stručni saradnici takođe moraju da prepoznaju ovakvo ponašanje. Ja moram da napomenem, da ono obećanje koje je bilo dato da će svaka škola imati psihologa i pedagoga, da neće biti ono 30 ili 50 posto, nije izvršeno. Čak i ako postoji psiholog, ja sam dugo radila, znate šta znači hiljadu đaka na jednog psihologa. Vi treba da radite jako dugo da biste sve njih upoznali, da biste mogli da preduzmete korake i određene mere. Novi problem je što, vi možete da kažete kome hoćete, ali nemate nikakav kapacitet da utičete na to. Vi prijavite Centru za socijalni rad, koji ima gomilu problema i ne stiže time da se bavi, i ne stiže da vodi računa o toj porodici. Zato ja stalno pričam o prevenciji, jer kada biste dali deci određene aktivnosti, ona bi naučila da kanališu svoja osećanja - kaže psiholog. 

Foto: Freepik.com

 

Ona dodaje da profesori treba da imaju veštine kako da postupaju sa decom

- Morate da naučite veštine kako da upravljate odeljenjem. Ako ste vi stručni za svoj posao i principijelni, deca će to jako brzo da prepoznaju. Oni tačno znaju. Mora da se nađe recept kako se sa decom postupa. Neko se sa decom šali, ali zna da postavi granicu, neko radi sve to isto, ali ne zna da postavi granicu. Možemo da učimo jedni od drugih - dodaje Lajović. 

Ona je objasbika i šta je adekvatna kazna za učenika koji je brutalno pretukao profesora?

- On će odgovarati po Zakonu o maloletnicima. Sud će doneti odluku, ali po meni je suština da neko radi sa njim da promeni ponašanje. On neće razumeti da nije trebao to da uradi i da je to strašno, da pozove tog čoveka da mu se izvini elementarno za početak i da ga pita 'kako si', ako ne radite sa njim. Mora da shvati kakvu je štetu napravio. Kada neko ima 16 godina, imamo šansu da on promeni ponašanje, ali mora da bude tim koji će da radi sa njim: porodica, pa kada se on vrati, ako bude dobio neku meru koja podrazumeva izolaciju, a ne da ode negde gde će imati lošije ponašanje nego što je sada - kaže Biljana.

Kako objašnjava ne postoji magično rešenje. 

- Imate ceo raspon vaspitnih mera, vaspitno disciplinske mere, premeštanja iz škole i u srednjoj školi ispisivanje iz škole. Ono čega se ja bojim je da mi ne idemo postupno. Kada se radi sa detetom, pa onda uključite roditelje, jer je po zakonu obaveza roditelja je da učestvuje u svim vaspitnim delatnostima i vaspitno disciplinskim škole. I ako ne škola ima pravo da pokrene prekršajni i disciplinski postupak. Za sve svoje godine rada u obrazovanju, ja sam čula da su samo škole iz Pančeva to uradile, organizovale se i pokrenule to zbog izostajanja dece. Desilo se to, da je sud zvao roditelje, odredio neke kazne koje nisu bile strašno velike, ali se broj izostanaka smanjio. To je dokaz da su tu kiksirali odrasli. Mi odrasli moramo da se vratimo u svoju ulogu i propuštamo sitne korake, a onda kada se čudo desi, želeli bismo magično rešenje. Ne postoji magično rešenje - zaključila je Biljana Lajović u emisiji "Uranak" na televiziji K1.

 

Ostavite komentar