Priče > Društvo

Vrlo je OPASNO vraćati ĐAKE u "Ribnikar" po SVAKU CENU: TRAUME kod jednog dela dece su NEMINOVNE

Da biste videli da li se kod dece razvio posttraumatski sindrom, potrebno je jedno dva meseca pratiti decu i simptome, smatra psihoterapeut

Izvor: K1info

22/05/2023 > 20:46

podeli vest:

Vrlo je OPASNO vraćati ĐAKE u "Ribnikar" po SVAKU CENU: TRAUME kod jednog dela dece su NEMINOVNE
Foto: Tanjug printscreen


Prerano je da se deca iz odeljenja VII/2 osnovne škole "Vladislav Ribnikar" vrate na nastavu. Trebalo bi da budu izložena dugotrajnoj psihološkoj podršci i pomoći, eventualnoj izmeštenoj nastavi sa nastavncima i drugarima iz razreda. To važi i za svu decu koja se izjašnjavaju da nisu spremna da se vrate na nastavu. Nikako ih ne treba prisiljavati, ocenjuju gosti "Uranka" na televiziji K1.

Psihoterapeut Ivana Sinđić kazala je da za decu koja su direktno bila izložena tragičnom događaju, nikako rešenje nije da se vrate u školu.

- Za taj deo dece koja su više istraumirana, a ovo jeste šok trauma i vrlo je kompleksna, u toj sredini postoje okidači. To znači da ako vratite u školu neko od te dece koje se izjasnilo da ne može da ide u školu, ono u tom momentu kada vidi vrata učionice ili oseti miris te škole, bilo šta što ga podseća na taj traumatičan događaj, može da se u momentu oseti isto kao u trenutku kada se sve dešavalo tog 3. maja. Da se oseti anksiozno, da dobije panični napad, da se umokri, da sve to produženo oseća danima kasnije. Da biste videli da li se kod dece razvio posttraumatski sindrom, a postoje veliki rizici sada, potrebno je jedno dva meseca pratiti decu i simptome, i ako traju duže od dva meseca onda to jeste posttraumatski sindrom. Izuzetno je neprofesionalno vraćati decu u tu školu, a ja kao terapeut za porodicu i za traume mogu to da kažem. Ne treba ih dovoditi u takvu situaciju. Postoje sigurno deca koja su ovo doživela drugačije, bila izolovanija od događaja, na nekom drugom spratu, koja su manje traumatizovana i u redu je da oni krenu u tu školu ako se osećaju sposobnim. Drugu decu ne smemo nasilno izlagati okidačima i mentalnim problemima nadalje u životu - istakla je Sinđić u "Uranku".

Mentalno zdravlje nije matematika, kaže Ivana Sinđić.

Foto: K1/Printscreen

 

- Došli smo u raskol, tvrdim i odgovorno stojim iza toga da decu koja na to nisu spremna ne smemo izlagati spoljašnjim okidačima. Kada se dete poverava roditelju i kada kaže da se plaši, da mu je teško, da ne bi u školu, ako ima noćne more... Ni pod tačkom razno ne smete ga poslati u školu. Frapirana sam činjenicom da će se deca iz odeljenja VII/2 danas vratiti u školu, ako je ta informacija tačna. To je prerano, trebalo bi da budu izložena dugotajnoj psihološkoj podršci i pomoći, eventualnoj izmeštenoj nastavi sa nastavncima i drugarima iz razreda. Kod njih jedan zvuk ili miris mogu učiniti strašnu stvar. Mentalno zdravlje nije matematika i ono je individualna stvar. Individualne su rekacije i tempo opravka. Procenti ovde ne smeju imati nikakve veze. Kompleksna je trauma – ugrožen ti je život, a istovremeno gledaš kako ti vršnjaci i drugari umiru, i potom žališ za gubitkom što je proces od godinu i duže dana. Kakvo učenje i ocene? Želja nastavnika je da deci pomogne i da ih zaštiti. I ti nastavnici su hteli da zaštite decu, a bili su suočeni istovremeno sa mogućnošću gubitka sopstvenog života. I oni se nose sa sopstvenom traumom i time da su neuspešni, jer nisu mogli da zaštite decu – istakla je psihoterapeut na televiziji K1.

Ostavka direktorke Osnovne škole "Vladislav Ribnikar" Snežane Knežević je nešto što bi trebalo da bude očekivano, jer situacija u kojoj neko ubije deset ljudi nije normalna situacija, ali je na to ne može niko naterati, rekla je Ana Dimitrijević iz Foruma beogradskih gimnazija.

- Roditelji su podneli zahtev za smenu direktorke. Ministar Ružić je dao ostavku, što je bio jedini častan čin, jer se u njegovom mandatu desilo nešto ovakvo. On nije ničim doprineo da se ovo desi, ovaj sistem se urušava godinama. Nije skoro ništa popravio, ali s ovim nije imao direktne veze. Direktorka u toj školi ima izvršnu vlast - donosi odluke. Ali ako ona neće - onda se to neće dogoditi - rekla je Dimitrijević za K1 i dodala da nije u redu što se direktorka nigde ne pojavljuje i ne učestvuje. 

Foto: K1/Printscreen

 

Dimitrijević je rekla i da ne zna ko je direktorka Hatoruma, centra za edukaciju i savetovanje iz muzikoterapije i zastupnica Udruženja muzikoterapeuta Srbije, dr Ranka Radulović, a koja je prema navodima oca ubijene devojčice Slobodan Negić, 5. maja u prostorijama škole Vladislav Ribnikar svojom "terapijom" neku decu dodatno traumatizovala.

- Ko kaže ko je najbolji stručnjak? Treba da dođu nezavisni stručnjaci, tim u 'Lazi Lazareviću' da sedne i kaže ovo su stručnjaci za traumu. Garantujem vam da nijedan stručnjak ne bi odbio da se bavi ovim slučajem - rekla je Dimitrijević.

Dodaje da nisu ni sva deca ista i da među njima ima i one koja nisu bila u školi kada su se ubistva dogodila.

- Decu koja su bila neposredno tu i koja su traumu direktno preživela mogu da razumem da neće da idu u školu do kraja godine. Da sam ja deo Ministarstva prosvete rekla bih - Dobro, ne morate da idete. Možemo sada, 22. maja, svima da zaljučimo ocene - navela je Dimitrijević. 

 

Istakla je da bi onoj deci koja žele da nastave sa nastavom trebalo omogućiti da idu. 

- Ko ne želi, za njih se mora naći rešenje, preraspodela... Da se deca izmeste, ali da budu u kolektivu. Otac stradale devojčice je sinoć svoju tugu podelio javno da bi društvu bilo bolje. On je rekao da se preselio u drugi stan, jer ne može da bude u stanu gde je živeo sa detetom koje je poginulo. A mi decu vraćamo u tu zgradu - rekla je Dimitrijević.

 

Povratak u školu je trenutno najgore rešenje, država ima i odmarališta...

Milorad Antić, predsednik Foruma stručnih srednjih škola kazao je da svaki roditelj sigurno ima različito mišljenje i glasanje bi sigurno bilo različito.

Foto: K1/Printscreen

 

- Ovde je je problem to što ja mislim da je trebalo da se formira Krizni štab odmah na početku i da on upravlja školom. Ne sadašnji direktor, psiholog i pedagog nego tim od ugleda, časti i znanja. U Ministarstvu imate takve ljude, na Univerzitetu, u Akademiji nauka... Trebalo je da Ministarstvo formira Krizni štab. Direktor škole i rukovodilac školske uprave nisu sposobni da donesu pravedne i pravične odluke i niko im ne veruje. Po meni je to sutradan moralo da se uradi i konkretne mere da se predlože. Školski odbor kao drugostepeni organ mora da prihvati mišljenje Saveta roditelja. Nisam za poklanjanje ocena, ali za ta odeljenja najugroženija država je morala da obezbedi nastavu u prirodi. Sedam do deset dana da kroz igru, razgovor, druženje... savladaju deo nastavnog plana i programa. Da tu bude psiholog i psihoterapeut, to je korisno i za đake i za nastavnike. I nastavnici su doživeli ogromne traume a o njima niko ne priča. Izuzetno su ugroženi. Država ima odmarališta na Tari, Divčibarama, Kopaoniku... Vraćanje u školu je najgora stvar koju bi neko preporučio - smatra Antić.

 

 

 

 

Ostavite komentar