Priče > Društvo

NIJE VAŽNA školska sprema - svako može da bude NASILNIK

Koliko je i među intelektualcima nasilnika? Kako stati na put porodičnom nasilju?

Izvor: K1info

03/02/2023 > 17:01

podeli vest:

NIJE VAŽNA školska sprema - svako može da bude NASILNIK
Foto: Pexels.com


Vest da je ugledni hirurg sa VMA  uhapšen zbog sumnje da je pretukao suprugu pištoljem i da je ona tom prilikom zadobila teške telesne povrede, prelom četiri rebra i hematome, potresla je javnosti i nametnula pitanja: Koliko je i među intelektualcima nasilnika i kako stati na put porodičnom nasilju?

Doktorka Ivana Stevanović, u emisiji "Uranak" na K1 televiziji kazala je da nažalost često slušamo o "divnim osobama koje ne bi ni mrava zgazile“, a koje su na poslu divne kolege, ali koje su iza zatvorenih vrata nešto drugo. 

Nije važno ko ima koju školsku spremu, nasilje postoji u svim kategorijama društva. Obeshrabruje nas to što još uvek nismo uspeli da žene žrtve nasilja u seoskoj populaciji malo više ohrabrimo, kao što smo to učinili u gradu. U gradu su žrtve ohrabrenije da nasilje ranije prijave i zatraže pomoć. Nije lako žrtvi da ispriča priču u trenutku kada se nasilnik nalazi tu. Moramo verovati žrtvi da nam je sve rekla u onom trenutku kada je ona za to bila spremna. Duboko verujem da je ovde nasilje trajalo mesec ili dva, volela bih da je tako, i da se nije ponavljalo u dužem vremenskom periodu - kazala je direktorka Instituta za kriminološka i sociološka istraživanja.

Dr Stevanović dodala je i da želi da veruje da će država i predstavnici sistema uraditi svoj deo posla. 

- Ne znamo da li je samo žena bila žrtva nasilja. Očigledno su i deca prisustvovala nasilju i još uvek ne znamo da li su i ona bila žrtve. Svakako, jesu bila žrtve psihičkog nasilja jer su gledala kako im otac tuče majku. Naravno, moramo da poštujemo prezumpciju nevinosti jer informacije znamo iz medija, ali sigurno je da Tužilaštvo ne bi odredilo to što je odredilo (zadržavanje) da ne postoje čvrsti dokazi koji ukazuju na to da će ići u vođenje postupka - dodaje ona. 

Prema njenim rečima posao Tužilaštva je da obezbedi dokaze.

- Na sreću ili na nesreću ovde ima čvrstih materijalnih dokaza. Kosti govore bolje i duže nego bilo šta drugo i ostaju povrede koje ne možete sakriti. Moj savet žrtvi je, bez obzira na to koliko će Tužilaštvo raditi svoj posao, da uzme punomoćnika oštećenog – advokata koji će štititi njena prava, kao što će i njen muž uzeti advokata – savet je dr Ivane Stevanović. 

Foto: Youtube PrintScreen/K1

 

Dr Stevanović kazala je u "Uranku“ da će oružje postati dokaz u postupku ako je nasilnik njime tukao žrtvu. 

- Moram da pohvalim policiju, jer je to izuzetno važno, što je prvo je oduzela njegov pištolj, a videli smo i da su potom oduzeli i neku pušku. Prvo i osnovno je da ukoliko postoji oružje ono mora da se oduzme. S obzirom na to da su i maloletna lica živela u prisustvu oružja, pitanje je i na koji način je ono čuvano i da li je bilo obezbeđeno. Obaveštena je i vojna policija, jer je uhapšeni vojno lice. Svi lekari na VMA imaju i svoj čin pa prema tome i mogućnost da nose oružje. Taj prvi korak je dobro urađen - dodala je ona.

Status osetljivog svedoka

Direktorka Instituta za kriminološka i sociološka istraživanja dr Ivana Stevanović kazala je na televiziji K1 da će sud sve individualno procenjivati, ali do suda tek treba da se dođe. 

- Prvi i osnovni korak je da ova žrtva dobije status posebno osetljivog svedoka. Za nju to znači obezbeđivanje bezbednosti i mogućnost podrške, da se oseća bezbedno. Nijedna žrtva neće se osećati do kraja sigurnom i postoji opasnost da će se povući iz postupka. Toj deci i ženi moramo da obezbedimo punu podršku i bezbednost. Verujem da je to moguće jedino preko statusa posebno osetljivog svedoka. Videćemo šta su deca trpela, dvoje su školska deca i predstavnici obrazovanja i socijalne zaštite moraju da obezbede različite krugove da na njih više niko ne može da utiče. Krivični postupak je veoma složen. Žrtva će morati da ispriča sve i važno je da uz nju budu ljudi koji će joj pružiti podršku. Ne moraju da se suočavaju, žrtva može da bude u drugoj prostoriji u prisustvu psihologa koji će joj prižiti podršku da da kvalitetan iskaz – objasnila je dr Stevanović. 

Rad sa nasilnicima

Stevanović je ukazala i na činjenicu da se uvek bavimo samo posledicama. 

- Moramo da menjamo društvenu klimu i odnos prema nasilju. Još od predškolskih ustanova mora da se uči da nasilje nije dozvoljeno. Nadalje, žrtva je najugroženija kada odluči da se razvede i onda kada nasilnik izađe iz zatvora. Kod maksimalno pet procenata učinioca ne može se učiniti ništa jer je reč o psihopatskim oblicima ličnosti, ali ostali – njih 95 odsto pripada ovoj drugoj kategoriji s kojom može da se radi. Nije suština smestiti ih u zatvor i zaključati vrata. Sa nasilnikom neko tamo mora da radi – naglasila je dr Stevanović u "Uranku“.

Foto: Youtube PrintScreen/K1

 

Ona dodaje da je važna i primena propisa i uvezivanje svih predstavnika sistema.

- To je naš najveći problem. Svako radi svoj deo posla u okviru svog dela nadležnosti. Tužilaštvo bi trebalo da bude veza među svima njima, i to stoji u zakonu. Sada postoje tužioci koji će raditi i rade samo ovakve slučajeve. Nemamo nažalost u Srbiji još uvek službe za podršku žrtvama i svedocima. Apelujem na građane da nasilje prijave, jer je to naša obaveza. Anonimno to može da se uradi, mejlom, sa govornice... Nemojte očekivati da to žrtva uradi, jer ona ima ogroman strah dok je još uvek u prostoru koji deli sa nasilnikom - objasnila je direktorka Instituta za kriminološka i sociološka istraživanja na televiziji K1. 

Broj femicida ne jenjava

Jovana Markulić iz Autonomnog ženskog centra kazala je danas u „Uranku“ da je u prisustvu nasilnika strah žrtava još veći, kao i da nasilnika ima u svim delovima društva. 

- Javlja nam se dosta žena koje imaju iskustvo nasilja bez obzira na materijalni status, položaj, obrazovanje... Verujem da je ova žena trpela nasilje dugi niz meseci i godina, kao i deca, bez obzira na to da li su bili direktne žrtve. Mada, ne postoje direktne i indirektne žrtve, samim tim što su bili u prisustvu majke koja je u podlivima i modricama ta deca su žrtve nasilja. Često nasilnici govore da imaju veze i da poznaju ljude, i žrtve veruju u to. Nekada je to samo puko zastrašivanje, ali nekada je i činjenično stanje. Zbog toga često nasilje ne prijavljuju.  - kazala je Markulićeva.

Biraju između dva zla

Statistike pokazuju da onog trenutka kada žena najavi nasilniku da će otići i kada izađe iz kruga nasilja, tada se povećava rizik od eskalacije. 

- Prisustvo oružja i pretnja oružjem donose pet puta veći rizik od femicida, ubistva žene. Sagledavajući sve to, razumljivo je zašto ne prijavljuju jer su svesne šta je to gore što može da se desi. Biraju između dva zla i služe se onim mehanizmima koje imaju. Za neke je važnije da naprave prvo bezbedonosni plan pa tek onda da se izmeste iz zajedničkog doma. Nadam se posle svih dokaza, činjeničnih i materijalnih, da će Tužilaštvo u ovom slučaju uraditi svoj posao. Postoje sigurne kuće, ali moramo praviti planove o bezbednosti kada nasilnici izađu iz zatvora. Možemo verovati instutucijama, ali moramo i ženama. One često razgovaraju sa zaposlenima u centrima za socijalni rad i moraju biti shvaćene ozbiljno jer one znaju kakav je njihov partner i koliko je nasilan. Moramo verovati ženama da poznaju nasilnike i zaštititi ih – naglasila je Jovana Markulić iz Autonomnog ženskog centra.

Foto: Pixabay.com

 
Poražavajuća statistika

Tokom 2022. godine u Srbiji su ubijene 24 žene i jedno dete. Samo u januaru ove godine, sigurna kuća zabeležila je 53 prijave nasilja u porodici. 

- To nam govori da se i nakon mera nasilje dešava. Podaci našeg Autonomnog ženskog centra pokazuju da smo imali 400 poziva u januaru. To su žene koje su se raspitivale ili prijavile nasilje. Kada se prijavi nasilje, procedura je takva da se žrtva pita da li želi da nasilnika krivično goni i svedoči, i žene često kažu da ne žele jer se plaše. Institucije moraju da rade svoj posao, mogu da podignu krivičnu prijavu i procesuiraju nasilnika i onda kada žrtva odbije da se time bavi, ali potrebna im je velika psihološka podrška. Sve je predviđeno Zakonom o sprečavanju nasilja u porodici, i sve informacije stalno bi trebalo da razmenjuju centri za socijalni rad, policija, tužilaštvo... – naglasila je Markulićeva u "Uranku“.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ostavite komentar