Lifestyle > Mozaik

Malo ORIGINALNIH REKLAMA iz vremena SSSR je ostalo sačuvano, pogledajte neke od njih - GENIJALNE SU

Verovatno ste, kao i mi, imali predsrasude prema reklama iz sovjetskih vremena, međutim, debelo smo se prevarili

Izvor: K1info

20/02/2023 > 21:00

podeli vest:

Malo ORIGINALNIH REKLAMA iz vremena SSSR je ostalo sačuvano, pogledajte neke od njih - GENIJALNE SU
Foto: Pixabay.com


Tviteraš, dizajner i arhitekta Marko Dačić, objavio je na svom profilu veoma zanimljivu storiju o reklamama iz vremena SSSR-a.

I šta god da ste do sada mislili o ruskim reklamama - promenićete mišljenje.

U poplavi reklama u svim medijima u kojoj se kompanije i kreativne agencije danas bore za svoj komad tržišta, teško je zamisliti vreme kada su reklamni blokovi na tv-u bili događaj koji se čeka. Upravo je to bio slučaj u Sovjetskom Savezu.

Agencija Eesti Reklaamfilm (ERF) sa sedištem u Estoniji, bila je jedina reklamna agencija Sovjetskog Saveza. U periodu 1967-1991. proizvela je više od 6.000 reklama svih vrsta proizvoda - stvarnih i fiktivnih: od mlevenog mesa i WC dasaka do tuševa na vruć vazduh.

Godine 1966. SSSR je pod vođstvom Leonida Brežnjeva fokusirao industrijsku proizvodnju na robu široke potrošnje. Transformaciju je pratila odluka vlade po kojoj su kompanije bile u obavezi da troše 1% svojih godišnjih prihoda na oglašavanje.

Apsurd planske ekonomije je prilagođavanje stvarnosti projektovanim brojevima: svaki proizvod ili usluga imali su fiksnu cenu koja je određivana po partijskoj direktivi u resornim ministarstvima. Komercijalni filmovi su bili novitet tako da nije bilo jasnih regulativa i cena.

To je širom otvaralo vrata finansijskoj gimnastici što je kao posledicu imalo snimanje reklama u dokumentarnom stilu. Producenti ERF-a muzli su sistem upisivanjem reklama kao dokumentarnih filmova: materijal od 2 minuta naplaćivana je po ceni jednostatnog dokumentarca. 

Neučinkovitost sovjetske industrije robe široke potrošnje bila je epskih razmera. Vreme izlaska na tržište bilo kog planiranog proizvoda bilo je nepredvidivo. ERF-ovo rešenje bilo je simanje zabavnih priča kojima fokus nije bio na proizvodu. 

U sovjetskoj javnosti vladalo je mišljenje da su reklamirani proizvodi lošeg kvaliteta dok su kvalitetni brzo nestajali sa polica. Kvalitet i uticaj komercijalnog filma na tržište nisu bili bitni. Važno je ispuniti zacrtani plan potrošnje od 1% prihoda na oglašavanje. 

Šefovi poduzeća su bili poslušnici partije. Davali bi producentima Eesti Reklaamfilma scenario koji je nudio smernice, ali je agencija imala potpunu kreativnu slobodu. Kada bi partijski šefovi pregledali filmove pretvarali su se da je sve u redu. 

Stotine reklama predstavljalo je imaginarne proizvode kojih nije bilo na trzištu, a neki od njih nikada nisu ni ušli u fazu proizvodnje. Saradnja ERF i sovjetskih kompanija bila je drugačija od način na koji klijenti i reklamne agencije sarađuju u tržišnom svetu. 

Uostalom, da su proizvodi pravi lako bi se prodavali u zemlji u kojoj su nestašice bile redovne. Ako su reklame predstavljale izmišljene proizvode opet nije bilo važno jer se sve opravdavalo konstantnim nestašicama. 

Bila je to utopija u najboljem izdanju - reklame su sovjetskim građanima bile prozor u svet daleko od dugih redova za osnovnim proizvodima i polupraznih polica supermarketa, a same po sebi predstavljale su proizvod koji se konzumira u svom ignorisanju uloge u tržišnoj trci. 

Sakriven iza gvozdene zavese SSSR nije priznavao međunarodne propise u vezi sa autorskim pravima tako da su se u reklamama mogli čuti Majkl Džekson, The Beatles… Zapadni stil u kombinaciji sa socijalističkim sadržajem stvorio je ekscentrične reklame i čitav kult sledbenika.

ERF-ova kreativnost privukla je međunarodnu pažnju. 1985. pozvan je na festival u Kanu gde osvaja nagradu za reklamu o štednji energije - trofej ironije jer je štednja energije bila nisko na listi prioriteta SSSR-a kao vodećeg svetskog proizvođača i izvoznika energije

Od više od 6.000 snimljenih komercijalnih filmova do danas je sačuvano oko 300. Materijal je pronađen neobeležen u arhivama u Talinu. Decenijama kasnije pronašli su put do holivuda i filma “Borat”. Agencija je prestala sa radom ubrzo nakon otvaranja tržišta 1992.

 

Ostavite komentar